Postoje pitanja koja nemaju odgovore.
Ili ljudski um nije dokučio odgovor, ili naprosto nije baš sve za svakoga.quod licet Iovi, non licet bovi, ne bacaju se samo tako biseri pred svinje.
Evo neki dan, kasno navečer, grupica sindikalnih aktivista skupljala je potpise za inicijativu za pokretanje referenduma „67 je previše“, kad im je prišao tip u savršeno opeglanom skupom odijelu, savršeno naglancanih naočala, savršeno ležeran i savršeno savršen.
Nije potpisao, naravno, jer inicijativu ne potpisuju savršeni, nju potpisujemo mi sa falingom.
Pa je onda, savršenom dikcijom pitao sindikalne aktiviste „Zašto to niste skupljali prije pet godina?“
Sindikalisti u stali, zapanjeno stali, izgledali su kao da ih je gledao Matoš pa napisao :
Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne
I odšutjeli odgovor.
Vrag bi ga znao zašto su odšutjeli?
Da li iz strahopoštovanja pred Mr. Savršenim? Ili zbog neznanja? Ili su naprosto shvatili da se sa takvima nije za zajebavat?
Mudro je odšutit.
Ionako Naglancani Baja potpisati inicijativu neće.
Jer, što bi bilo da je netko odgovorio, da je recimo pred pet godina bilo četiri stotine tisuća branitelja, a sada ih je pet stotina i deset tisuća i dolazi još jedna, nova divizija od deset tisuća u ovoj godini.
Dvadeset i pet godina nakon rata.
