Postoje ljudi koji u životu nisu izgradili ništa. Pa su jalni na one koji su izgradili bilo što. Pa makar i loše.
U tim istim Suverenistima čuči i general Željko Sačić, SKOJEVAC, Jugoslaven, komunist, po opredjeljenju bliski ideološki kolega rečenog starčića što se igrao s dinosaurusima, a s Julijem Cezarom je išao u školu.
Upoznao sam Jožu Manolića davno, početkom burnih devedesetih, surađivali smo puno i dobro. Znao sam sve priče i njemu, o njegovim tragovima u Bjelovaru u godinama poraća. Zajedno s Tuđmanom, kao jedan od najbližih suradnika radio je na stvaranju Hrvatske. Pa su je napravili, gledajući s vremenskim odmakom, napravili su je, a kakva je ispala, to vidimo svakog dana iz prvog reda.
Joža Manolić se zahvaljujući highlanderskom genu, svojoj vitalnosti unatoč preživljenom stoljeću, pretvorio u svima simpatičnog starčića, britkog i vitalnog, a društvenim mrežama kruže bezbrojni memeovi koji aludiraju na njegovu besmrtnost.
[ngg src=”galleries” ids=”7″ display=”basic_slideshow”]Svi njegovi bliski pomrli su.
Dinosaurusi odavno. Joža ih se vjerojatno teško i sjeća.
Mislim da je BBC serija Walking with Dinosaurs rađena po njegovim uspomenama.
Nagledale su se Jožine oči svega. Svakakvih budaletina vidio je, pamtio, a ponekad i vratio.
U Saboru sjedi već drugi mandat, nekakav Zekanović. Koji nije izgradio ništa. Ali bi rušio.
Rušilački nagon kod tog junaka koji se zove Zekanović izuzetno je jak. Osim kad naiđe na jačeg rušitelja, onda prorade zečja krv i zečja brzina.
U Saboru vise obješeni portreti dosadašnjih predsjednika Sabora. Jerbo je takav običaj. Svakakvih tu slika ima, meni je svakako najdraža slika akademika Reinera, čuvara Groba Isusovog, dva puta uzastopnog taoca korone, jednogodišnjeg predsjednika Sabora, čija slika košta, ne kažem da vrijedi par desetina tisuća kuna.
Slika je od samog početka bila predmet zajebancije. Nešto poput Franjinih lijepih spomenika.
Obješen je tamo i Manolić. Mislim, obješena je njegova slika. Slika bode svojim prisustvom u zečje oči zastupnika Zeku. Zeko je, kako se os sam svrstava, iz roda Suverenista.
Pa ma što god to značilo. Po mom shvaćanju, suverenisti su likovi koji bi živjeli na nekakvom otoku udaljenom od sviju. Pa si sami uređivali svijet, sebi nalik. Bilo bi to jako lijepo, kaj ne.
U tim istim Suverenistima čuči i general Željko Sačić, SKOJEVAC, Jugoslaven, komunist, po opredjeljenju bliski ideološki kolega rečenog starčića što se igrao s dinosaurusima, a s Julijem Cezarom je išao u školu.
I onda tip, koji nije u životu napravio ništa, doli sijao mržnju, koja, valja priznati, jako dobro uspjeva i raste, u hrvatskom Saboru okrene sliku neumrlog Josipa Manolića.
Nema Sabora, nema Jože 😎 pic.twitter.com/YacFxbpGsn
— hrvoje zekanović (@HrvojeZekanovic) October 17, 2020
A da SKOJEVAC, Jugoslaven, predratni komunist, tesarski radnik, ideološki drug Josipa Manolića, general Željko Sačić, poslijeratni junak sudnica i suđenja za ratne zločine ne kaže ni riječ.
Tako vam je u Hrvatskoj.
Zečja krv nadvladala je junake…
Ali, preživjet će i nadživjeti Joža još jednu budalu u nizu.
Jer, Joža je besmrtan!
Nevezano na tekst. Zašto Plameni jazavac, a ne na primjer, Čudnovati kljunaš?