Svako jutro Andrej Plenković se probudi, protegne u krevetu, glasno uzdahne, ćoravo pogleda oko sebe i veselo progovori: Dobro jutro Andrej, 850.000 glasača čeka tvoj mig.
Prije njega protezao se svako jutro Karamarko, a i svi prethodni predsjednici HDZ-a.
850.000 glasača.
Koji disciplinirano, poput vojnika sjevernokorejske armije izlaze na izbore.
Ne pitajući ništa ili ne pitajući previše.
Na bilo koje izbore.
Izlaze, ne da bi izabrali.
Izlaze da bi obranili svoje beneficije, da bi se mogao nastaviti niz krađa, korupcija, rodijaštva.
Izlaze da bi otrovni bršljan kojim su ovili Hrvatsku mogao i dalje rasti.
Izlaze ga gnojiti.
Izlaze da bi i dalje mogli svoju mladunčad zapošljavati na dobro plaćena mjesta u državnoj službi, da bi mogli graditi nove velebne kuće po cijeni nekakve šupe na livadi kod Dragonošca.
Izlaze da bi njihove kume mogle gaziti ljude nekažnjeno.
Izlaze zato da bi vaša djeca morala odlaziti nakon diplome u Irsku, Dansku, Njemačku.
Da bi radili kao konobari, sobarice, prodavači ribe na tržnicama.
Izlaze zato da bi Hrvatska i dalje tonula pod njihovim otrovnim stiskom.
Izlaze zato da bi napunili svoje prepune kese kao rezultat sisanja državne sise i otimanja nezasluženoga.
Upravo rad je radi toga je Andrej svako jutro veseo i dobro raspoložen.
Jer on zna.
Da vojska glasača izlazi na njegov mig.
Pa si može priuštiti da na listu stavi likove sa karizmom kućne muhe, likove koji ne nude ama baš ništa, osim dokazivanja bahatosti i nadmoći HDZ-a.
Ali, ne pobjeđuju na svakim izborima radi te armije glasača.
Ne, nikako.
-
Naime, Hrvatska ima 4.000.000 stanovnika.
-
Naime, Hrvatska ima 3.750.000 glasača
-
Naime, Hrvatska ima 463.888 učenika.