Udarničkom akcijom spriječeno je u mom domu pjevanje u pjesme Maslina je neobrana. Masline su se pretvorile u ulje, kanistri su puni, stoje na hladnom i polumračnom mjestu, čekaju transport za Zagreb. Jedini je problem što sam ja ovdje pustio korijenje, nikako krenuti prema kišnom i sivom Zagrebu. Upao sam u monotoniju, ugodnu monotoniju, jutarnja kava, malo priče s rijetkim prolaznicima. Pa u maslinik. Sjednem na stolac i uživam. Pričam s njima, Sunce me grije, pokoji dašak vjetra donosi šum granja maslina. Pa kava. Pa ručak. Kuham redovito, porcije su obilne, jer netko uvijek naiđe. Pa jedemo, zajebavamo se, a ja nisam sam. Lijepo je. A i imam posla još za obaviti, ne znam, ukupno oko pet sati, pokušati ću to uklopiti u slijedećih desetak dana. Pa onda, via Zagreb. Ponio sam puno laptopa, puno tableta, valjda zato da vide puta. Ne otvaram skoro ništa, pojma nemam ni o čemu. Pokoja obavijest koja mi dođe na mobitel. Pa pročitam, ali najčešće ne pročitam.
Ministar ljut ko leptir
Danas sam vidio da je ministar obrane koji se zove Anusić, strašno naljutio na Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Taj Anusić je ljut ko leptir. Kad se on naljuti, mam su svi najebali. Jerbo generalu Kundidu, šefu stožera nije dozvolio sudjelovanje na nekakvoj sjednici u Saboru. Milanović je to, kako sam negdje, valjda u birtiji, jučer čuo, napravio zato jer smatra da vojsci nije mjesto u Saboru. U Saboru govore političari. A vojnici govore na frontu. U civiliziranim demokracijama. A te su dost daleko od Balkana.
I to s tim generalom je strašno raspizdilo rečenog nesvršenog stručnjaka za parternu gimnastiku i preskok konjića, koji je taman dovoljno stručan za stajati na čelu ministarstva obrane u vremenima kada postoji dost velika vjerojatnost ulaska Hrvatske u ratne sukobe. U koje bi nas mogli uvesti ovakvi gimnastičari, anemični tipovi i nekakvi kafileristi.
Respektabilna vojna sila
Sa svih svojih šest aviona, šesnaest tisuća vojnika i 34 aktivna generala, mi bismo predstavljali smrtnu opasnost neprijatelju. Hrvatska ima samo tri puta više generala od američke vojske, premda ima kudikamo manje vojnika. Ameri ih imaju milion, a Hrvati čak šesnaest tisuća. Kad bi ministar obrane imao moć postrojiti sve generale, Ameri bi mu zavidjeli strašno. Jajca bi si odgrizli od muke. Svjestan je on toga svega. Pa se purani, jer u vojsci o kojoj brine papirnato, ali ne zapovijeda, ima tri puta više generala nego Ameri. Nije svjestan samo nekoliko sitnica. Vojskom zapovijeda Zoran Milanović, a ne fiskulturnik i to nesvršeni, koji je samo mastiljar u funkciji vojske.
Zoran Milanović ima ono što se zove Izborni legitimitet, na izborima je dobio 1.034.000 glasova građana Hrvatske, što je puno više od ukupnog broja glasova što je osvojila razbojnička družina u kojoj je nesvršeni fiskulturnik velika šarža. Zajedno s drugom strankom koju vode isto tako fiskluturnici, neki doduše s čudnim diplomama. Ma i više od onih okoguznjaka iz manjina k tome pribrojeno.
Đinastika je trend
Kak je nekad davno govoril gospon Pišta Marcinjaš: Morete mu jajca kroz kurac puhati.
Gimnastika je trend. i to ne bilo kakav trend. Politički trend. Rasadnik vodećih političkih kadrova. Čini mi se da je dost teže završit tu kineziologiju nego biti ministar u ovoj vladi, vladi Andreja Plenkovića. Barem još deset tisuća budala u džepu nosi HDZ iskaznicu pažljivo spremljenu u ministarsku lisnicu i samo čekaju mig, da se sagnu, dodirnu teren, prekriže se i ulete u igri i postanu ministri.
Rečeni stručnjak (doduše bez papira) vrhovnog zapovjednika tako opasne vojske naziva kuharom. Valjda zato jer zna na što su on i njegovi prethodnici sveli vojsku i stanje u vojsci, koju bi vrlo rado gurnuo u zagrljaj Zelenskom.
Ali to i nije sve, jer on kao stručnjak za parternu gimnastiku i preskok konjića razumije se i u Ustav. Čak i bolje no što se gospođa Marica razumije u krivi kurac. Pa optužuje Milanovića da vrši udar na temelje hrvatske države. Ali i dodaje:
Čovjek koji dana nije proveo u hrvatskoj vojsci sada se ponaša kao netko tko može mobingirati i zlostavljati načelnika Glavnog stožera, a to znači da zlostavlja kompletne Oružane snage i sprječava ih u njihovim zadaćama i dužnostima.
Kao čovjek koji je bio u ratu i to onom baš krvavom, pitam se, mora li baš predsjednik države biti branitelj? Mora li ministar obrane imati barem nekakav papir o svršenom fakultetu. Sve to u vrijeme kad se godišnje promovira najmanje tisuću doktora ynanosti. Ej doktora. A ministar SSS. A od rata je prošlo već trideset godina. Dovoljno da i najiskusniji borci zaobrave pola događaja, koji im se ponekad vrate u sjećanje uz pivkana u nekakvoj krčmi kraj kladionice.
Nesposoban za vojnu službu
Pa što nisu kandidirali Đakića, ili slične moralne vertikale koje su u rat ušli bosonoge, a vratili se prepuni perja. A pošteni ljudi u ratu ne zarađuju. Taj nesuđeni Miro Cerar se ne pita, može li on, kao baja od obrane imati šefa koji vojske vidio nije. Šef mu je bio nesposoban za vojnu službu. Jerbo je bio anemičan. A kad nisi za vojsku, nisi ni za ženidbu. Nesposoban za vojnu službu, a sposoban državu voditi ka ratnim stazama. A i svoju diplomu, makar i za parternu gimnastiku i preskok konjića, nije spominjao.
Da, nesposoban za vojnu službu. Pa ma kako god to formulirali HDZ PR stručnjaci, Andrej Plenković je nesposoban za vojnu službu.
Tako je nekad, u vrijeme kada je Plenković trebao u vojsku, pisalo na žigu Nesposoban za vojnu službu. I uz to potpis vojnog lekara.
Ili vojne lekarke.
