Živio sam vani. Ne dugo, skoro sedam godina. U nekim dalekim državama, različitim političkim sustavima. Teško je otići. Teško je ostaviti roditelje, obitelj, prijatelje, navike, okruženje. Utrpati stvari u dva tri kufera, sjesti u avion, voziti se desetak sati, na drugu stranu Kugle, početi jedan dio života daleko od ikog koga poznaješ. Jezik, običaji, klima. Sve je drugačije. Vjerujte mi nije lako.
Prošle su godine od toga, sjetim se ponekad neke sitnice, sjetim se kad čitam o događanjima u Meksiku, Kini, Makedoniji, Mađarskoj, Austriji. Sjetim se ljudi koje sam tamo sretao, ljudi s kojima sam radio. Ali, moj život je ovdje. U Hrvatskoj.
Već dulje vrijeme sam svjestan činjenice, da bih, da sam samo dvadeset godina mlađi, odselio isti čas. Sjeo u avion, ravno do Novog Zelanda, jer dalje ne postoji toliko koliko pristojne civilizacije u kojoj bih želio živjeti, a da je dovoljno udaljena od Hrvatske. Pa kad bi netko pitao gdje sam, oni bi pokazivali prstom prema dolje i rekli Dolje je, u Novom Zelandu.
Da otišao bih iz Hrvatske, ove Afrike sa strujom.
Bez imalo kajanja. Imamo sve tekovine civilizacije, Internet, električne automobile, televiziju, dostupnost informacijama. Imamo i struju. A Hrvatska je pretvorena u Afriku sa strujom. Upropašteno je sve što smo imali. Industrija, kultura, zdravstvo, socijalna skrb. Socijalna pravda. Upropastili krkani a lopovi. Pred četiristo petsto godina zemlju su nastanjivali ljudi koji nisu znali, gledajući u usporedbi s ovim danas, ništa. Samo posao koji su se bavili i koji ih je prehranjivao. Danas uz sva čudesa tehnologije koja su nam dostupna, nismo došli puno dalje. I dalje je tupavost i neznanje dominantna karakteristika građana Hrvatske. Prosječna pamet Hrvata iz vremena Matije Gupca i Hrvata danas ista je. Jedino je jedan dio seljaka imao muda, pa je odlučio reći Hora est. Došlo je vrijeme. Još samo pet dana do godišnjice toga. Četiristotine pedeset i dvije godine od toga. A pametniji nismo ništa. A muda se sasušila. Pretvorila se u pikulice. Onda su Hrvati izašli goloruki.
A mi nećemo kupovati jetrenu paštetu jedan dan.
A na radiju kipti nemoral
Slušam jutros radio. Na radiju priča nekakav Kukavica, kojem iz prezimena vidiš da muda nema. Na radiju priča nekakav Sanader, kojem iz prezimena vidio da je lopov. Ljudi su to koji s čoporom sličnih vode ovu državu. Bezobrazno agresivni, ogavno lažljivi, bahati neznalice, koje je izabrao narod. Njihovo bahato podržavanje nemorala, pljačke, nalaženje isprike za sve vrte nemorala koje njihovi lopovski jataci u društvu čine, toliko je gadljivo da nije za slušati. Uopće nije bitno o čemu se razgovaralo, a razgovaralo se o lopovskoj koaliciji HDZ-a i Domovinskog pokreta. Koaliciji lopova s krkanima koji uporno i samo na neprekidnom spominjanju Domovinskog rata egzistiraju na političkoj sceni. Ratni profiteri. A da u ratu čak nisu ni bili.
Ovaj priča da je to ozbiljna stranka i poprilično se uvrijedio na spomen trgovačke koalicije.
A tercu mu drži Ante Sanader, koji kaže promašio je cijeli nogomet. Kakav kreten.
E, gasim. pic.twitter.com/mc1bV6e8tw— Spectator (@SpectatorHR) January 22, 2025
Državu vode krkani obrijanih i naglancanih glava koje sjaje ko pesja jajca. Izvrću oči kad ih pitaš bilo što, jer ništa ni ne znaju. Pokušavam slušati, Sanader spominje Google, pa govori upišite u Google, vidjet ćete koliko SDP ovaca krade. A Google otvorit ne možeš da ti ne ispadnu načelnici, gradonačelnici, seljonačelnici, tajnici, ministri, premijeri HDZ-a koji su krali. Čak i Sanaderovu ženu. Nema to morala ni malo. I bali već desetljećima i još će.
I takav morali otpad, takav talog biraju stanovnici Hrvatske. Biraju ih jer nisu ni malo drugačiji od njih. Biraju ih jer su poput njih. Neznalice, pokvarenjaci, seronje, skloni životu u krađi, lopovluku i prevari. Ne varaju oni svoje birače, ne. Oni provode upravo ono što su njihovi birači htjeli. Njihovi birači biraju šustere i gimnastičare, nesvršene i one svršene, da vode državu. Biraju ljude koji pojma nemaju. Biraju one koji će izabrati one koji pojma nemaju na najvažnija mjesta u državi. Gospodarsku komoru nam vodi tip s diplomom fakulteta radi kojeg se Dodik ispričao javnosti. Ta sumnjiva diploma bila je posve dobra osnova za upisati i završiti doktorat. Naravno u Osijeku.
Da sam mlađi, odselio bih taj čas. Dovoljno daleko od Hrvatske. U Novi Zeland. Znam to već dugo, ali slušajući jutros nekakve Kukavice i pokvarene Sanadere, samo me utvrdilo u tome.
— Spectator (@SpectatorHR) January 22, 2025
Nema šanse da će biti bolje
Spomenuo sam samo jednog. Onog koji utječe na gospodarstvo. Jer je šef Hrvatske gospodarske komore. Ne bih o Komori, ne bih, jer je gadljivo. Ovaj koji danas u studiju okreće očima i pada u nesvijest jer je spomenuto da je koalicija HDZ/DP trgovačka, (a u stvari je samo lopovska, a svađe oko HĐ su samo svađe oko podijele plijena), a u kontekstu događanja vezano na lopovluk u Hrvatskim šumama, pogađate, gimnastičar je. Kineziolog. Pitam se, jesu li svi oni bili članovi nekakvog boksačkog kluba u kojem su danima boksali, lemali se šakama o tintare, pa su zaključili da su dostigli posve dovoljan nivo pameti za postat ministrima u Vladi? A kako? Pa naravno, budala oko njih koliko oćeš, izabrat će ih.
Nikad nisam napisao, ali..
