Odselite ako možete!

Tko god misli da se može odseliti, reći ću mu, Odseli se, gore od ovoga ne može bit. Jer bolje biti neće. Nema ni matematičke šanse, jer budale imaju pravo glasa. Jer druge budale ne izlaze na glasališta. Nikad neće biti izabrano bolje.

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Živio sam vani. Ne dugo, skoro sedam godina. U nekim dalekim državama, različitim političkim sustavima. Teško je otići. Teško je ostaviti roditelje, obitelj, prijatelje, navike, okruženje. Utrpati stvari u dva tri kufera, sjesti u avion, voziti se desetak sati, na drugu stranu Kugle, početi jedan dio života daleko od ikog koga poznaješ. Jezik, običaji, klima. Sve je drugačije. Vjerujte mi nije lako.
Prošle su godine od toga, sjetim se ponekad neke sitnice, sjetim se kad čitam o događanjima u Meksiku, Kini, Makedoniji, Mađarskoj, Austriji. Sjetim se ljudi koje sam tamo sretao, ljudi s kojima sam radio. Ali, moj život je ovdje. U Hrvatskoj.
Već dulje vrijeme sam svjestan činjenice, da bih, da sam samo dvadeset godina mlađi, odselio isti čas. Sjeo u avion, ravno do Novog Zelanda, jer dalje ne postoji toliko koliko pristojne civilizacije u kojoj bih želio živjeti, a da je dovoljno udaljena od Hrvatske. Pa kad bi netko pitao gdje sam, oni bi pokazivali prstom prema dolje i rekli Dolje je, u Novom Zelandu.

Da otišao bih iz Hrvatske, ove Afrike sa strujom.

Bez imalo kajanja. Imamo sve tekovine civilizacije, Internet, električne automobile, televiziju, dostupnost informacijama. Imamo i struju. A Hrvatska je pretvorena u Afriku sa strujom. Upropašteno je sve što smo imali. Industrija, kultura, zdravstvo, socijalna skrb. Socijalna pravda. Upropastili krkani a lopovi. Pred četiristo petsto godina zemlju su nastanjivali ljudi koji nisu znali, gledajući u usporedbi s ovim danas, ništa. Samo posao koji su se bavili i koji ih je prehranjivao. Danas uz sva čudesa tehnologije koja su nam dostupna, nismo došli puno dalje. I dalje je tupavost i neznanje dominantna karakteristika građana Hrvatske. Prosječna pamet Hrvata iz vremena Matije Gupca i Hrvata danas ista je. Jedino je jedan dio seljaka imao muda, pa je odlučio reći Hora est. Došlo je vrijeme. Još samo pet dana do godišnjice toga. Četiristotine pedeset i dvije godine od toga. A pametniji nismo ništa. A muda se sasušila. Pretvorila se u pikulice. Onda su Hrvati izašli goloruki.
A mi nećemo kupovati jetrenu paštetu jedan dan.

A na radiju kipti nemoral

Slušam jutros radio. Na radiju priča nekakav Kukavica, kojem iz prezimena vidiš da muda nema. Na radiju priča nekakav Sanader, kojem iz prezimena vidio da je lopov. Ljudi su to koji s čoporom sličnih vode ovu državu. Bezobrazno agresivni, ogavno lažljivi, bahati neznalice, koje je izabrao narod. Njihovo bahato podržavanje nemorala, pljačke, nalaženje isprike za sve vrte nemorala koje njihovi lopovski jataci u društvu čine, toliko je gadljivo da nije za slušati. Uopće nije bitno o čemu se razgovaralo, a razgovaralo se o lopovskoj koaliciji HDZ-a i Domovinskog pokreta. Koaliciji lopova s krkanima koji uporno i samo na neprekidnom spominjanju Domovinskog rata egzistiraju na političkoj sceni. Ratni profiteri. A da u ratu čak nisu ni bili.

Državu vode krkani obrijanih i naglancanih glava koje sjaje ko pesja jajca. Izvrću oči kad ih pitaš bilo što, jer ništa ni ne znaju. Pokušavam slušati, Sanader spominje Google, pa govori upišite u Google, vidjet ćete koliko SDP ovaca krade. A Google otvorit ne možeš da ti ne ispadnu načelnici, gradonačelnici, seljonačelnici, tajnici, ministri, premijeri HDZ-a koji su krali. Čak i Sanaderovu ženu. Nema to morala ni malo. I bali već desetljećima i još će.
I takav morali otpad, takav talog biraju stanovnici Hrvatske. Biraju ih jer nisu ni malo drugačiji od njih. Biraju ih jer su poput njih. Neznalice, pokvarenjaci, seronje, skloni životu u krađi, lopovluku i prevari. Ne varaju oni svoje birače, ne. Oni provode upravo ono što su njihovi birači htjeli. Njihovi birači biraju šustere i gimnastičare, nesvršene i one svršene, da vode državu. Biraju ljude koji pojma nemaju. Biraju one koji će izabrati one koji pojma nemaju na najvažnija mjesta u državi. Gospodarsku komoru nam vodi tip s diplomom fakulteta radi kojeg se Dodik ispričao javnosti. Ta sumnjiva diploma bila je posve dobra osnova za upisati i završiti doktorat. Naravno u Osijeku.

Nema šanse da će biti bolje

Spomenuo sam samo jednog. Onog koji utječe na gospodarstvo. Jer je šef Hrvatske gospodarske komore. Ne bih o Komori, ne bih, jer je gadljivo. Ovaj koji danas u studiju okreće očima i pada u nesvijest jer je spomenuto da je koalicija HDZ/DP trgovačka, (a u stvari je samo lopovska, a svađe oko HĐ su samo svađe oko podijele plijena), a u kontekstu događanja vezano na lopovluk u Hrvatskim šumama, pogađate, gimnastičar je. Kineziolog. Pitam se, jesu li svi oni bili članovi nekakvog boksačkog kluba u kojem su danima boksali, lemali se šakama o tintare, pa su zaključili da su dostigli posve dovoljan nivo pameti za postat ministrima u Vladi? A kako? Pa naravno, budala oko njih koliko oćeš, izabrat će ih.
Nikad nisam napisao, ali..

Tko god misli da se može odseliti, reći ću mu: Odseli se, gore od ovoga ne može bit. Jer bolje biti neće. Nema ni matematičke šanse, jer budale imaju pravo glasa. Jer druge budale ne izlaze na glasališta.Nikad neće biti izabrano bolje, samo bofl.
Pročitajte i ovo:
Da je baba muško, zvala bi se Duško

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Bolnica na kraju grada

Kao mladić sretao sam stare babe iz obitelji, sretao sam i njihove vršnjake i vršnjakinje, svi oni su mi škripajući gebisom šuškali Zdravlje sinko,...

Primorac dobiva po dršku

Posljednji su trzaji kampanje. A ona se ne da. Riče se, migolji, trese, jer zna da joj je sutra zadnji dan života. Prekosutra će...

Ajde i to je gotovo!

Posljednji atavizam superizborne godine Bogu hvala, na izdisaju je. Prošla je godina u kojoj smo u više navrata prilikom svakih izbora slušali nebuloze i...
Prethodni članak
Sljedeći članak

Najnovije

spot_img

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Pročitajte...