Ne da mi se pisati. Pakiram se, odlazim rediti i čistiti masline. Desetak dana najmanje. Sve je već spakirano, sutra popodne krećem u teksaški masakr motornom pilom. I pila je u autu. I laptopi i tableti. Možda poslije rezanja, u birtiji prije no što padnem u san nešto i napišem. Možda i ne. Nema plana.
Putujem kao i obično, poput Cigana. Dvije mornarske vreće robuštine, a onda i dvije prepune čuvene plave IKEA torbe koje su svakako jedan od važnijih izuma za ljenčine koje putuju automobilom. Putni frižider prepun hrane, skuhane i smrznute, jer mi se i ne da kuhati, premda volim. Možda nešto i skuham, ali ne želim još i tu obavezu. Putujem sam, ali sam ponudio mjesto jednom tipu po sistemu BlaBla Car, ali ne treba platiti vožnju. Dosta je samo dobra zajebancija. Čekam da mi se javi.
Neka lijepo sjedne u avion, mora biti u Zagrebu sutra do podneva.
Lijepo ručamo, ja ću u autu razgrnuti stvari, on neka sjedni krećemo.
Na Blue Adriatic sea.
Reazati masline, piti bevandu, jesti pancetu i porcije smrnutog graha.
I niko ga neće naći.
I dobra zajebancija. pic.twitter.com/5EwtM1I5v9— Spectator (@SpectatorHR) March 18, 2023
Veselim se relativnoj informatičkoj blokadi. I u masliniku naravno ima interneta, ali se slabo gleda. Jer se radi.
A pisati mi se ne da jer sam da prostite, nadrkan. Ljut. Ogorčen. Iako su kod mene godine vrlo nazočne, uvijek me iznova iznenadi kad spoznam kolika govna mogu biti ljudi.
Jučer sam zanijemio gledajući vijesti i kada sam shvatio da je Sabor većinom odbio pravo roditeljima njegovateljima na šest mjeseci plaćenog nakon smrti djeteta.
Koliko govno moraš biti da osim što kradeš državu uz pomoć prirepaka iz HSLS, HNS, predstavnika manjina Hrelje i Zekanovića, ljudima koji se godinama pate radi tužne i teške situacije u kojoj su im djeca, pružiš barem minimalni znak empatije. Platiš im šest mjeseci da ne rade, da se snađu, da se oporave od šoka nakon smrti djeteta?
Pravo na šest mjeseci ima Hrvoje Zekanović, kad završi svoje sraćkanje u Saboru. Plus još šest mjeseci.
Pravo na šest mjeseci nakon sraćkanja u Saboru imaju svi saborski zastupnici. Plus još šest mjeseci.
Ali oni ne daju drugima koristiti to pravo. Jer… Quod licet Iovi, non licet bovi. Što je dopušteno Jupiteru, nije volu.
No, možda je ipak samo Quod licet bovi, non licet bovi? Što je dopušteno volu, nije volovima koji su ih izabrali.
Nemam riječi kojima bih iskazao svoje gađenje. I onda, jutros, razjari me Tvit Jadranke Kosor, koja je lijepo i sažeto rekla sve.
Napisala je samo kratko:
[blockquote align=”none” author=”Jadranka Kosor na Twitteru”]Djeca s poteškoćama u razvoju osjetljiva su manjina u hrvatskom društvu. Ali su zastupnici nacionalnih manjina glasali protiv prava roditelja njegovatelja teško bolesne djece koja su manjina. Jer su manjinci u Saboru vladajuća VEĆINA. A sramota[/blockquote]
Djeca s poteškoćama u razvoju osjetljiva su manjina u hrvatskom društvu. Ali su zastupnici nacionalnih manjina glasali protiv prava roditelja njegovatelja teško bolesne djece koja su manjina. Jer su manjinci u Saboru vladajuća VEĆINA. A sramota
— Jadranka Kosor (@_Jadranka_Kosor) March 17, 2023
I opet ludilo. Opet psovke do neba, opet želje tipa Da Bog da vama…
Uzeti nekome pravo koje proizlazi iz tragedije, lešinarski je. Gadljivo. Upravo u skladu sa saborskom većinom.
Predstavnici manjina jučer su dokazali samo ono što pišem već godinama.
Kokošari koji gledaju samo kako napuniti svoju kesu.
Mene ne čudi Nada Murganić koja se davno spustila na dno septičke jame, ali ne izjavom Tako vam je to u braku. Ne, dno dna, kaljuža je postala ukravši bombone i čokolade koja su bila kako se to danas kaže potrebitoj djeci u vrtićima. Djeci na rubu siromaštva, ali onoj koja rub gledaju s druge strane životne stvarnosti.
Pa je ukradene bombone i čokolade zajedno s Margaretom Mađerić poklonila djeci u crkvenom vrtiću Blažena Hozana. Ni malo nije problem što se radilo o crkvenom vrtiću.
Problem je jer su kradljive babuskare otele sirotinji i poklonile djeci kojoj roditelji boravak u vrtiću plaćaju.
Koji su u lovi. Otmeš sirotinji i daš debelim bogatima.
Moj frend Pišta bi za takve rekel da su govna. Ali ja sam fin. Pa neću reći da su govna.
Mislim da se ta nekakva Blaženka-Hozana u grobu okreće kad sve to gleda odozgo. Još ako je pročitala gadljivo obrazloženje uprave tog vrtića.
Krala je dječici bombone i čokolade, a roditeljima njegovateljima ne da 6+6.
Fuj. pic.twitter.com/CASIaFM40i— Spectator (@SpectatorHR) March 17, 2023
Nije me iznenadila ni ona Lukačićka, jer ta žena nikada nije glasala ni za bilo koju ljudsku i čestitu inicijativu. A očekuje za sebe maksimalnu pažnju. Jer Quod licet bovi, non licet bovi. S važnom napomenom, ona nije vol. Jerbo je žensko.
Nisu me na posljetku iznenadili ni primitivci, zatucanci, profiteri i sjecikese koji se zajednički odazivaju na predstavnici nacionalnih manjina.
Jer odavno sam shvatio o kakvim se ljudima radi. Kakav je nemoral ovdje u pitanju.
Jesu li se ikada ti kokošari upitali za jedno:
Svojim bezrezervnim podržavanjem lopovluka, krađa, otimačine, propasti zdravstva, pravosuđa, gledanjem samo svojih osobnih interesa, kod građana kojima je svakim danom sve više puna kapa, stvoriti će antagonizam prema onima koje zastupaju u Saboru.
Prema nacionalnim manjinama.
Jer predstavnici manjina podržavaju lopovluk. U ime manjina.
A sjećamo se, kako dio Hrvata postupa s nacionalnim manjinama. Ako se ne sjećaju, u auto na autoput prema Brodu, pa nek skrenu kod Novske. Nije daleko.
Jesu li svjesni da su vremena ružna, da njihovom velikom zaslugom živimo svakog dana sve teže. Da se nepravda i obijest sve teže podnosi.
I da će se početi tražiti krivci.
A rulja ko rulja, rulja ne misli. Naći će krivce. Pravo Hrvatski, u slabijima.
Ali, briga njih, oni će biti u svojim pravim domovinama, jer Hrvatska im je ionako rezervna domovina.
Koje će se odreći kao da nikada postojala nije.
