Oružane snage su Jaglac. Ko nekad davno Flower Power

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Sve je opanačke

Sve je naopako. Ali, crv sumnje nagriza me, ako je sve naopako nisam li ja nasađen? Naopako, naravno. U vrijeme socijalističkog mraka jurio sam autom po gradu, zaustavljao se pred dućanima i grozničavo pitao trgovce Dobar dan, imate li možda jogurt? A oni me blesasto gledali, jer nisu pojma imali što je to. U tom potrošačkom divljanju često sam prolazio ulicom što vodi od parka ispred Ekonomije u kojem se nekad davno nalazilo okretište tramvaja, pa sve do Džamije. Zvonimirovom ulicom, koja se tada zvala Ulica socijalističke revolucije, Socka skraćeno. Od kad znam za sebe zvao sam je Zvonimirova, a Socka je bila i prije mog rođenja. Onda je promijenjeno ime u Zvonimirova, pogađate, onda sam ja, krivonasađenik, govorio Socka.

Tako je to sa mnom, nikad na zelenu granu. U toj Socki nalazi se ogromna impozantna kocka od bijelog kamena s bezbroj prozora, to se nekad zvalo Dom Armije. Bilo je tamo i kino. Luksuzno uređeno, znali smo otići tamo.

Naravno da ga i sad zovem Dom armije.

Ujutro je armija oficira i podoficira sa skajastim tašnama važno koračala i ulazila u Dom, ne bi li tamo prodavali zjake, lovili muve, kuvali kafu, džabalebarošili, pričali o utakmicama Zvezde i Partizana, komentarisali prodore Miloša Šestića po krilu, golove Nenada Bjekovića i čekali kraj radnog vremena. Iz sedmice u sedmicu iz meseca u mesec. Iz godine u godinu. Čekali zadnju prekomandu u mesto po sopstvenom izboru, u blizini svog zavičaja, negde oko Čajinča, pa onda zaslužena penzija.

Sve dok ih nisu deložirali.

 

Dom Armije postao je, pogađate, Dom Hrvatske vojske

Onda su došli drugi. Prodavati zjake, loviti muhe, kuhati kavu, igrati Solitaire, pričati o utakmicama Dinama i Hajduka, komentirali pasove Luke Modrića, golove Marka Livaje i čekati kraj radnog vremena, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec. Iz godine u godinu. Čekali mirovinu, pa onda u polovici četrdesetih našli posao u zaštitarskim službama.

Njih još nisu deložirali.

Umjesto kadifica jaglac

Kroz prozore ulazi jaka sunčeva svjetlost, na zidu sobe visi veliki grb, uz njega grb oružanih snaga, a na drugom zidu, na počasnom mjestu vidi u okvir iz Ofertissime uokvirena slika na kojoj je neko narisao jaglac. Cvijet jaglac.

Davno, kad sam bio u vojsci onda smo u one autogume pofarbane u plavo bijelo crveno morali saditi kadifice. Jebene kadifice na sve strane.

Vojska je evoluirala. Sada nije kadifica. Sada je jaglac.

Oni su jako zaposleni. Na stolovima hrpetine papira, svako malo opsuju, pa papir nervozno šakama smotaju u grudu i nemarno odbace prema košari za otpatke, pa onda krenu iznova. Nevješto drže olovku, pokušavaju napisati nekoliko riječi ravno, da ne vijuga. Jebem ti mater, kakav je to napor, ajde vi pišite ravno na papiru bez crte.

Pročitajte i ovo:
Madžar, Hrvat, a Bosanac, drži radnike na minimalcu

Njihov je ministar čovjek vrlo aktivan. Uvijek u pokretu. I kada nije na poslu, stalno nešto radi. Ma čudo od čovjeka. Dive mu se, dive se njegovoj erudiciji, inteligenciji. Znanju.

Sva ta masa ljudi koja radi u Domu, svi su oni ko jedan. Samo jedan cilj imaju.

Zaštitu digniteta i časti ministra.

 

Ministarstvo funkcionira. Ono je u funkciji. Ministra Jaglaca

Evo, ministar je odlučio graditi kuću, u Vinkovcima, odakle je rodom. Kuća će imati dva tri kata, da se vidi da je ministar, bit će tu i dvorište u kojem će posaditi, naravno, jaglace. Pa ako koja snaša prođe njegovim šorom, on će njoj turiti kitu jaglaca. Kao što je turio kitu jaglaca i svojoj Gabiki.

Ministar je čak pito i gospođu Novaković iz Sukoba interesa može li kao ministar gradit kuću. A nije morao pitat. Evo, da je pričeko par mjeseci, mogo je i bez pitanja, jer su smijenili gospođu Novaković, pa od sada ministri u Vladi A.P. ne mogu biti u sukobu interesa.

Ministar je financijsku konstrukciju zatvorio prema programu subvencioniranja stambenih kredita, popularno znanog kao APN. Tim se APN-om subvencionira gradnja onima koji nemaju stan ili kuću.  A ministar je sređen. Ne mislim uglavi. Nego stambeno.

To što ministar ima stan u Vinkovcima, pa nema pravo na APN sredstva, u ovom trenutku i nije bitno, jer tako vam je to kad živite u Hrvatskoj, a ministar ste. U vladi AP. Pa možeš koristit APN. Kako ti se prohtije. Ionako je APN kratica za Andrej Plenkovićev Novac.

Ministar je i ogradio gradilište. I objesio tablu s imenom izvođača. Ma sve je po propisu. Ko iz priče.

Jerbo, o svemu tome vodi brigu MORH. A ne ministar koji gradi kuću. Sebi. I za svoje potrebe. Za stanovat i uzgajat jaglace i vrebat snaše kojima će ih poklanjat.

[warning]Jer, kako drugačije objasniti svinjariju da izjavu koja bi trebala pojasniti neke činjenice oko gradnje ministrove kuće, daje MORH. A ne ministar. Koji se zove Jaglac.[/warning]

Cijeli MORH je Jaglac. Oružane snage su nam jaglac.

Ko nekad davno, flower power.

[TWTR]

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Bolnica na kraju grada

Kao mladić sretao sam stare babe iz obitelji, sretao sam i njihove vršnjake i vršnjakinje, svi oni su mi škripajući gebisom šuškali Zdravlje sinko,...

Odselite ako možete!

Živio sam vani. Ne dugo, skoro sedam godina. U nekim dalekim državama, različitim političkim sustavima. Teško je otići. Teško je ostaviti roditelje, obitelj, prijatelje,...

Primorac dobiva po dršku

Posljednji su trzaji kampanje. A ona se ne da. Riče se, migolji, trese, jer zna da joj je sutra zadnji dan života. Prekosutra će...

Najnovije

spot_img

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Pročitajte...