Čudno je to. Kad mi netko kaže da sam lijep, muževan, da mi se godine ne vide, ja odmah povjerujem. Progutam očiglednu laž ko što som zagrize mamac na udici mog susjeda Pere na ribičiji na jezeru Fuka. I onda, čim iskrsne prilika, ko fol spomenem kako mi govore kako sam lijep, muževan i kako mi se godine ne vide. I pogled u ogledalo mi govori da izgledam kao da imam četrdeset i dvije. Najviše tri.
Godinama nas uvjeravaju da živimo kao rijetko tko dobro, da nam zavide, ma svašta nešto seredu. Ali, eto, u to ipak ja ne vjerujem. Nisam sklon vjerovati tako lako kao kad je riječ o mojoj muževnosti, ljepoti i mladosti. Jebi ga.
Hrvati su uvođenjem Eura trenutno spustili vrijednost eura na području Republike Hrvatske. Eur je od dragocjene valute postao samo toalet papir.
Sva ta čudesa od boljeg života imamo zahvaljujući fantastičnoj vladavini Andreja Plenkovića i njegove plejade ministara, mnogih optuženih za krađu. A uvjeren sam da ostali ministri pohapšeni nisu samo za to jer su novinari imali drugog posla, pa ih nisu otkrili. Red Sonja, crvenokosa gospođa Zlata nije se time posebno zamarala, a sad je došao novi glavni tužibabac, pa bumo vidli. Rekli su slijepi. Dakle, živimo bolje. Svakog dana sve više. Ne znam, ali kad to čujem, nakon što masno opsujem mater i oca onom koji to izgovori, prvo se sejtims itnog detalja. Ono nešto EUR-a koje sam imao na deviznoj štednji, čuvao sam ko oko u glavi. Jerbo su vrijedili. Onda su uvedeni u svakodnevnu upotrebu. Kava koja je koštala u mojoj birtiji nešto manje od jednog eura, poskupila je preko noći. Na Eur i pol. Čak i nije puno, oko sedamdeset posto. Hrvati su uvođenjem Eura trenutno spustili vrijednost eura na području Republike Hrvatske. Eur je od dragocjene valute postao samo toalet papir. Nekad, prije uvođenja EUR-a, štedjelo se u Eurima. Sada se više uopće ne štedi.
Euri sada cure ko mutavi, kao nekada kune, prije toga hrdi, što i nije najveći problem, problem je vrlo slab dotok Eura. Da nam ne bi bilo dosadno, svakoga dana nas zatrpavaju podacima i dokazima o boljem životu. Spominju indekse, spominju i nekakve postotne poene. A građanima preostaje slikati se i raditi selfije u trgovinama pred policama s jagodama, trešnjama i suhomesnatim proizvodima. Kila Tirolske, crne, podriguše je oko četrnaest Eura za jedan kilogram. Čvarci su sada dostigli cijenu Beluga kavijara od prije prelaska na EUR. Pa jebem ti mater. I podriguši i čvarcima. I boljem životu, dakako. Ali, sve je to samo privid. Mi živimo bolje. Da živimo bolje tumači mi i onaj crvenperko, zadrigli ministar financija koji u svojoj karijeri ima samo jedan detalj vrijedan pamćenja. Kao potpuno zdrav i mlad, prekoredno se cijepio zajedno sa svojom suprugom, također HDZ-ovkom sa dna kace, otevši time pravo na cjepivo nekome kome je uistinu trebalo. U to vrijeme, ako se ne sjećate, ljudi u umirali dašćući u respirator, jer nisu dobili cjepivo. Nekima od njih cjepivo i pravo na život oduzeo je rumeni ministar financija. Sve to da bi danas mogao pričati kako živimo bolje.
— Spectator (@SpectatorHR) June 2, 2024
Gramofonska ploča o boljem životu snimljena je u podrumu zgrade na Trgu žrtava fašizma, pod budnom paskom Marka Milića. Ploču su progutali svi ministri u vladi, državni tajnici i nižerangirane hulje, koje nam sada podlo i licemjerno melju i melju ono što je na ploči snimljeno. Jeste li primijetili kako izgledaju presice Andreja Plenkovića, čovjeka koji nas hrabro i nepokolebljivo vodi u sve veća i veća govna?
Premijerove presice
Pojavi se, u zadnje vrijeme, zbog kampanje u društvu nekakvih polusvjetuša, pa pred novinare iskipa hrpu podataka o boljem životu kojeg imamo samo za to jer imamo sreću danas vodi ON, onako, ležerno, jer to radi dvadeset puta na dan, onda ga onda novinari pitaju što kaže na nešto što je rekao Milanović. Onda on ne zna što je rekao Milanović, pa mu novinari prepričavaju. Onda on počne omiljenu temu riječima Kršitelj Ustava… i nastavi mljeti.
Toliko o presicama tipa koji nas vodi u pizdu materinu, da prostite, ali ne običnu, nego u desnu.
Tip koji vještom manipulacijom, uz obilatu pomoć televizijskih i novinskih redakcija, prodaje muda pod bubrege, pričajući o stvarima koje obične građane uopće ne zanimaju. Vjerujem da ima poštenih novinara, čak i onih koji jedva spajaju kraj s krajem, pa mu u sebi pozdravljaju sve po spisku, ali jebi ga. Redakcije su kupljene. Zaglupljene. I nema tu leba. Nema friškog zraka, Nema muda. Samo strogo kontrolirana laž. Neukusno plasirana javnosti. Boli mene kurac za te njegove indekse i postotne poene. Boli me kurac i za Ustav i za kršitelje Ustava, to već odavno, jer ne postoji niti jedna stavka u Ustavu koju upravo taj Andrej Plenković i njegova mafijaška banda nisu prekršili, a na sve to je gledao vrlo blagonaklono Ustavni sud, hrpa od HDZ-a kupljenih pajaca i nakaradnih likova koji ne bi po svom znanju i svojim moralnim kvalitetama mogli raditi nigdje gdje se radi čestiti i vrijedno.
A Hrvatska je na dnu, po stopi inflacije. Na dnu svega. Hrvatska će, kako se sada hvale, za iks godina doći s prosjekom plaća na sedamdeset posto sadašnjih plaća nekakve države u EU. I svi bi mi morali hodat mokrih gaća od svršavanja od sreće što ću za pet godina imati tri frtalja plaće kakvu nekakvi zapadni Eouroljani imaju sada.
Pa koga vi to jebete?.
