Postoji vojska. Izdržljiva, više od granice izdržljivosti američkih marinaca. Trupe te vojske razasute su po cijeloj Hrvatskoj.
Ne daš im jesti, oni prežive, ne daš im lijekove, oni nekim čudom prežive. Pripadnike te vojske nazivaju penzionerima, penzićima, umirovljenicima.
Armija staraca koja je neuništiva. Ne možeš joj ništa, a nije da nije bilo pokušaja. Čak je i Tuđman pokušao dohakati toj vojsci, otevši im dvanaest mirovina, a gamad penzionerska je ipak preživjela. Bez da su dobili dvanaest mirovina. Žilav je to korov.
Naporniji su i izdržljiviji od picajzli.
Po najvećoj poledici, na cestama koje se sjaje poput stakla, prvi izlaze penzioneri. U vrijeme najvećih gužvi u tramvaju, u vrijeme kad đaci putuju u školu, više je u tramvaju penzionera nego učenika. Gdje god je gužva, evo njih, jer njima se žuri. A imaju sve vrijeme svijeta.
Dobro sam se opisao, ha?
Nitko od njih neće reći, Pička vam materina, neću! Oću poštenu i zasluženu mirovinu. Love od vas ne trebam, a niti bih vam je dao, jer ste je ionako ukrali.
Ovih dana računam više nego obično. Obična računica je dosta jednostavna, stavim penziju na stol, platim režije i ostatak podijelim na dane do slijedeće mirovine.
Sada je u matematiku ubačena nova jedinica, izbori.
Izbori će se održati 16.05.2021. Vlada je pompozno objavila da će umirovljenicima dati nekakav COVID dodatak.
Puno je tu pitanja, a najvažnije je : Zašto penzionerima, a ne zaposlenima ili onoj drugoj vojsci koja je bez posla ostala radi tog jebenog COVID-a?
Odgovor je poprilično jednostavan. Penzioneri su najjeftinija roba, koju se može lako kupiti. Odma poživfčanim kad shvatim kakvim nas vladajući doživljavaju.
Nekakva mizerna kinta pred izbore, obavezni prvomajski bažulek, dovoljan je da se pobudi penzionerska pragmatičnost, daj što daš, ja sam tvoj.
Svakako ima onih koji se neće sa mnom složiti, ali dragi moji, stvar je upravo takva, jer da nije kurac, bi Plenković isplatio lovu, zna on dobro da će time kupiti posve pristojan broj dodatnih glasova, onih koje je baš Plenkovićeva gangsterska banda pljačkala. Da nije tako, otišla bi lova u Hercegovinu ili braniteljima, a njima realno i ne treba.
Već su kupljeni.
Kopači po kontejnerima u potrazi za bilo čime što se može pojest ili prodat, koje su na to sveli oni koji te iste kontejnere nazivaju kontenjerima.
TEKST SE NATAVLJA NAKON PRIKAZA REDOVNIH PENZIONERSKIH AKTIVNOSTI
Sindrom ponašanja penzionera posve isti onom kad se silovana žrtva zaljubi u silovatelja.
Penzioneri koje je HDZ godinama, desetljećima potkradao, u jednom trenutku dug države penzionerima bio je punih dvanaest penzija, dobiti će COVID dodatak, jebenih četiristo kuna koji će nadomjestiti sva čemer, jad i tugu koje doživljavaju od kada su otišli u mirovinu. Nitko od njih neće reći, Pička vam materina, neću! Oću poštenu i zasluženu mirovinu. Love od vas ne trebam, a niti bih vam je dao, jer ste je ionako ukrali.
Moj frend koji je konobario, jer kao profesor nije mogao dobiti posao, ostao je i bez konobarskog posla. On će od Plenkovićevog ganga dobiti, da prostite kurac.
Jer nije podmitljiv ili ga takvim ne doživljavaju.
Evo, i Vesna Škare Ožbolt će penzionerima davati po petsto kuna svaki mjesec.
Vrlo rado bih prihvatio njenih 500 kuna, može i odmah. Ovaj čas. Ja s time problema nemam.
Javno objavljujem da sam glasački koruptivac, na novcu ne piše čiji je.
U Zagrebu imamo tucet kandidata, koji budno prate što im radi konkurencija. Pa zato pozivam Tomislava Tomaševića, Davora Nađija, Miranda Mrsića, Anku Mrak Taritaš, Zvonimira Troskota, Željka Uhlira, Marinu Pavković, Jelenu Pavičić Vukićević, Joška Klisovića, da opale cifru kojom misle kupiti moj glas.
Spreman sam prihvatiti svu lovu koju će mi dati, vrlo sam kooperativan po tom pitanju. Podmitljiv do bola.
Mogu postati profesionalni glasač.
Jer, glasanje je tajno, ja lovu inkasiram, a glasam za bilo koga.
Ili zaokružim sve, još k tome na listić narišem kurac.
Kao znak kakva će nam biti budućnost. Za kurac.
