Stari se sjećaju Obrovca.
Svakako, ne samo po pobuni 90. i 91.
U Obrovcu je , kao ustupak tamošnjem stanovništvu, pretežno srpske nacionalnosti, vlada Milke Planinc odlučila izgraditi tvornicu glinice.
Pa je na brdu iznad slikovitog mjestašca nikla ogromna tvorničetina, koja nikada nije ozbiljno proradila. Ubrzo ju je prekrila prašina, hrđa.
Obrovac je kao pojam ušao u normalni rječnik, označavao je propast.
Nešto kao danas „Titanic vlada“,kovanica Ivana Vrdoljaka, čiji uhljebi eto, sada participiraju Vladi.
Na pomolu je novi Obrovacili Titanic, kako vam milo, vjerujem da vam nije ni malo milo, od pomisli da nakon svega što morate plaćati, penzije HVO-u, crkveni harač, izgradnju sakralnih objekata diljem BiH, mobitele za državne sisače proračuna, pa do svih skrivenih stavaka, koje nikada, hvala Bogu, nećemo saznati. Po onoj, postoje stvari koje ne želim znati.
Neki dan je bilo vrlo oštro prepucavanje u Saboru oko izgradnje LNG terminala. Pa je tako
[stextbox id=’alert’ color=’000000′ ccolor=’e3dada’ bgcolor=’e3dada’ cbgcolor=’e3dada’ bgcolorto=’e3dada’ cbgcolorto=’e3dada’]Pred Saborom organiziran prosvjedni performans ekoloških udruga i drugih protivnika tog projekta, u Saboru je žestoku konferenciju za medije održala načelnica općine Omišalj, gdje bi terminal trebao biti smješten, a oporbeni SDP zakonodavnu je proceduru zakočio podnošenjem stotina amandmana uglavnom usmjerenih na ispravljanje gramatičko-pravopisnih kvaliteta zakonskog prijedloga. Općenito govoreći, prigovori oporbe i predstavnika nevladina sektora – s iznimkom Mosta – sveli su se tvrdnje da lex LNG neustavno derogira ovlasti lokalne samouprave, da je projekt opasan, ekološki štetan i da je riječ o geostrateškom interesu SAD-a zbog kojeg će Hrvatska kupovati “skupi američki plin”, kako piše Marko Biočina, na portalu Novac.hr.[/stextbox]
Naravno da su raspravu o tome vodili dežurni podjebanti u Saboru svih klubova, bez iznimke, željni skretanja pažnje javnosti na svoje eskapade.
Pa se tako uz podjebavanja i spuštanja, vrlo često i na osobnoj razini nije nitko dotaknuo činjenice da je u slučaju malog ekonomskog interesa za korištenje terminala, člankom 12, “Preventivne mjere za sigurnost opskrbe“ određeno je da u slučaju manjeg zakupa kapaciteta LNG terminala u odnosu na planirani zakup kapaciteta, financijska sredstva će se prikupiti „posebnom naknadom koju bi plaćali svi potrošači prirodnog plina u Republici Hrvatskoj“.
Ako kome nije jasno, valja lijepo objasniti na dragom nam i lijepom hrvatskom jeziku.
LNG ima izračuna minimalno ekonomski isplativ kapacitet.
Ako on podbaci, a mi znamo i bez ekonomskog fakulteta, da sve što se kod nas radi, proizvodi samo gubitak, da je svako počinjanje bilo kakve proizvodnje čisti zajeb, onda će razliku za taj terminal plaćati svi potrošači prirodnog plina u Republici Hrvatskoj.
Naravno kroz povećane račune za plin.
Kao čovjeku koji pamti puno, iz ovog, ali i iz onog sustava, jasno mi je, čim se javnosti obrati ministar i kaže da nešto NEĆE poskupiti, najbolje je odma otići i kupiti to što NEĆE poskupiti-
Pa je neki dan u Saboru ministar Čorićneumorno verglao da sva ova sranja koja prate izgradnju LNG-a, hrvatski građani neće osjetiti na svom džepu.
Poslije kada ipak plin poskupi, onda će se lakonski slijegati ramenima i reći,
„Jebiga, nije naša krivica, mi smo mislili najbolje, ali svjetska situacija…“.
Na žalost, u našem parlamentarnom životu, stvar je uvijek ista.
Pozicija uz pomoć kupljenih ruku radi što hoće.
A opozicija se bavi politikantstvom, podjebavanjem, ali ne nudi nikakva rješenja, osim da ne prihvaćaju, ama baš ništa što je predloženo. Nitko ne zna, niti će ikada znati raspoznati bit stvari. O biti stvari se ne raspravlja. Najvažnije je poštelavanje pred kamerama. „Ha, jesi me gledao ne televizoru?“ Ovog trenutka u Saboru ne sjedi niti jedan političar, u pravom smislu riječi.
Sjede politikanti.
Jebiga, to je hrvatska stvarnost.
Političare su zamijenili „Političari novog kova“
Pretplatite se na Newsletter
Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte
