Pročitavši današnje izdanje tiskovina,smo sam se zamislio i rekao u sebi, ovom škveru možemo upaliti sviću i održati posmrtni govor.
Gazda Brodotrogira je Danko Končar, vlasnik Kermas energije osuđen u bivšoj Jugoslaviji na 12 godina strogog zatvora zbog financijskih malverzacija.
Samo naivci mogu vjerovati da je dobio u ruke Trogir zbog altruističnih razloga.
Zašto nema bisti za radnike škvera, pa istekao je kolektivni ugovor sa sindikatima, i nema novca, jer je škver ionako dobio besplatno od države, da ne ide u stečaj.
Škver je danas bolesnik na kemoterapiji, čiji životni put ide kraju.
Generacije je trogirski škver hranio i oblačio, dok zbog direktiva EU nije došao na njega red. da mora u privatizaciju.
Prije njega to su prošle Pliva, Duhanka, Rad, Jadroplastika, SOUR Medena, čiji su se pogoni i tvrtke ugasili. Posljednji direktor škvera prije privatizacije bio je Mateo Tramontana, danas član uprave, bivši član HDZ-a, danas HNS-a koji je fino se obogatio na navozima, plaće, stimulacije, keš, kuće, zemljišta, zgrade.
Nije jedini, osim njega spominje se i Joško Buble, bivši direktor škvera i Hrvatske brodogradnje d.d., koji je samo stvarao gubitke.
Javnost je uvjeravana da je privatizacija nužnost i da je jedino u tome spas, a sad vidimo da je gazda Končar dobio vrijedne igračke, s kojima ne zna sto bi jer ga jedino zanima zemljište za hotele kao i u Puli.
A za place bi zadužio državu, jer takvima je jedino cilj da im država bude krava muzara.
Danko Končar bez obzira na podršku Ante Bilića i lokalnog IDS-a u Puli pokazati će se kao još jedan teški promašaj hrvatskog gospodarstva, iza kojeg će ostati tsunami, odnosno pustinja.
