Pomazanje je odgođeno. Na kratko!

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

Postoji telo. Koje se zove Rektorski kolegij. Rektorski kolegij u užem sastavu i Rektorski kolegij u širem sastavu. Čitam ta imena, nikad čuo ni za koga osim za prof. dr. Ivana Koprića, za kojeg pište da je predstavnik Vijeća društveno-humanističkih područja.

Šesnaest imena. Šesnaest duša. Šesnaest sudbina čine Rektorski kolegij.

Rektorski kolegij sastao se jučer.

Nad Zagrebom su se nadvili sivi, olovni oblaci, koje si mogao dodirnuti rukom. Tužan i sumoran dan. Vani je padala kiša, pa onda opet samo sivi oblaci, koje možeš dodirnuti rukom. Pa opet kiša, pa opet sivi oblaci koje možeš dodirnuti rukom.

Gusta magla nije se spustila iznad Zagreba.

Sjeli su u udobnu dvoranu, servirali im kavu i čaj. Vanjska vreva i buka, vanjski život ne dopire do njih. Kao da su u kutiji, izoliranoj od bilo kakvog dodira vanjskog života. Vanjski život ne postoji na tom Rektorskom kolegiju.

Danas moraju obaviti važnu stvar, moraju potvrditi prijedlog za pomazanje doktorice Vlatke Vukelić za bit rektoricom nečega što se zove Hrvatski studiji.

Koliko znam to se ne jede, a ostale svrhe toga đto se zove Hrvatski studiji,  ne mogu dokučiti. I tako, sjede mudre glave, njih šesnaest je na popisu, mozgaju što učiniti sa stvari kojoj ja ne mogu dokučiti smisao.

Naravno, nisam ja mjera stvari, to što ja ne mogu dokučiti smisao, ne znači ama baš ništa. Evo, moja susjeda Maja, s kojom ujutro kavenišem. Pitao sam je onako, iznebuha Majo, čemu služe Hrvatski studiji?  Zatreptala je, povukla šumno dim iz cigarete, otpila šljuk kave, mom izvježbanom oku i umu nisu nikako promakli ti znakovi pokušavanja dobivanja na vremenu dok smišlja odgovor, pa je odlučila još malo vremena ukrasti pitanjem : Ti to ne znaš?

Odmahnuo sam glavom.

Hrvatski studiji služe tome da ih pohađaju studenti kojima se ne da biti doma. Da ne sjede kod kuće besposleni.

Opsovao sam u sebi. Ljutit. Kako se ja toga nisam sjetio, a tako je očigledno, tako vidljivo na kilometre.

Pročitajte i ovo:
Sve je manje mjesta u Hrvatskoj za one koji nisu kao oni!

E, dakle, šesnaestorica velikih, šesnaestorica važnih raspravljala je o tome koga postaviti na čelo studija na kojima se, ako smijem parafrazirati Maju, sjedi da se ne bi sjedilo doma.

A na stolu je ime doktorice Vlatke Vukelić. Koja je pričala i pisala svašta. O događanjima u razdoblju 1941- od 1945. na livadi ne tako daleko od Zagreba, livada se zove Jasenovac. Prihvatilište za djecu, prema riječima buduće rektorice.

Što je pisala, čitao sam, što je govorila, čuo sam jednom na pola minute, prekinuo me daljinski upravljač na televiziji. Prijedlog je da ona bude voditeljica studija studentima kojima se ne sjedi doma, pa eto, sjede tamo, na tim Hrvatskim studijima. Pa kad već dangube i ne rade ništa, onda barem da nauče kako se postupa s malom djecom, jerbo mladi su ljudi, pa da znaju sa djecom, naročito onom koja nisu njihova. Ili ta djeca, da mi Bog prosti, imaju drugačija krvna zrnca.

Ondak se netko sjetio, gledajući u stol, prošaptao više za sebe, ali jebi ga, tišina je u dvorani, sve se čuje:
A u pičku materinu, sutra je Dan sjećanja na te navodne žrtve Holokausta. Možda da imenovanje doktorice odgodimo na bilo koji dan? Ona se valjda neće naljutiti, a problema neće biti, jer Hrvati se Holokausta sjećaju samo na taj dan.

Ostale dane ga niječu.

Petnaest pogleda tipa Pička ti materina, kako se ja toga nisam sjetio? Usmjerena u glavu koja bojažljivo i dalje gleda u zelenu čoju stola.

I donijeli su odluku.

Danas Studenti hrvatskih studija mogu ostat doma, ne moraju dolazit dangubit u kampus.

Pa će od sutra početi stjecati korisna znanja.

 

Vezani članci

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je...

Hrvatski ponos

Kiša dosadno pada, sitnim kapljicama, sivo je. Ali, lijepo je. Jer lijep je život...

Jabuke

Stara ruska priča o jabukama savršeno pokazuje stanje na tržištu, ali i tipično ponašanje...

MO Čerga Sesvete

Iz lijenog kunjanja u fotelji prenuo me telefon. Na ekranu piše samo Pišta SBOP. SBOP...