Nekako sam bezvoljan. Baš sam down.
Joint ili dva bi mi pomogli da se dignem. Ali, ja sam besprijekoran građanin, uzor nekim susjedima, ponos i dika roditelja. Pa ne mogu samo tako smotat krdžu i duboko potezat omamljujući dim. Da me nije frka murje, jer za tri jointa bi mogo zaglavit zatvora puno više nego što bi dobio da imam tri neprijavljene kuće za koje nit ne znam da ih imam, ja bi joint sfrko.
Pa u avion i odem u Amsterdam. Napušim se ko svinja, pa se dignem. Jer je tamo legalizirano.
Ako idem sa dva ti frenda, možemo se nazvat recimo, Amsterdamska koalicija.
I evo mene natrag. Napušenog, spremnog na život uzornog građanina i susjeda.
Živjet život besprijekornog građanina, bit i dalje uzor susjedima, ponos i dika roditelja.
Naravno da je ovo samo uvodna priča.
Meni ne treba joint za biti šašav.
Priča je to koja govori o ljudima koji žive pristojan život građana, koji su uzor susjedima, ponos obitelji, naročito ako postigneš neki kurac u životu, pa još ako naguraš pola svojte negdje preko veza na posao, onda si heroj obitelji.
Na obiteljskim ručcima imaš najbolje mjesto, pred tobom uvijek nabolji komadi mesa, bubrežnjak se niko ni ne usudi pogledati, jer zanju da ga ti obožavaš, niko ne počinje njupati dok ti ne počneš, tvojim glupim pošalicama smiju se svi oduševljeno, lupajući se dlanovima po stegnima.
Nekakve rođakinje koje su obukle svečane heklane haljine pokazuju djeci prstom na tebe i govore Moraš biti dobar, pa ćeš biti kao striček. A djeca te u čudu gledaju, ne shvaćajući koji si ti kurac, da bi radi tebe morali biti dobri.
Zamisli, kakav tek tretman imaš kada si gradski vijećnik. Ili vijećnica. I to čak u više mandata, recimo tri. U nekom većem gradu.
Recimo u Splitu.
Bolji komadi mesa kod mesara koji ti šeretski namiguje i poziva na drugu stranu, pa šapne Evo gospojo Aida, fini komad bravetine za kaštradinu.
Plaćaš meso, ma ne moraš ni zahvalit, jer se od mesara očekuje da te tretira. Ma svi te tretiraju. Cijeli život ti je tretman.
Jer si uspješan, ponos obitelji, susjeda, mame i tate. Jer si besporočan. Pa te biraju. Uvijek iznova. Već si tri mandata vijećnica. Tri mandata boljih komada bravetine kod mesara, tri mandata pojedene oborite ribe po restoranima diljem Splita. Tri mandata svih mogućih tretiranja.
Ma bez i jedne mrlje na karijeri. Uzor. Samo je pitanje dana, kada će na školi koju si pohađala staviti spomen ploču.
Tu je u školu išla Aida, ponos i dika grada Splita. Štovateljica reda, čuvarica zakonitosti.
Čak se ni Torcida ne bi usudila piturom pofarbat spomen ploču. Jer si ti uzor. Čuvar vrijednosti društva.
I izvjesni Goran Kotur, šef crvene religije Splita je zavidno opalio like. Pokazujući samo jednim stiskom gumba Like zašto SDP neće doći na vlast još 37 godina.
Zbog političke nepismenosti, kokošarenja i budalašenja.
Ne samo u Splitu, nego nigdje