Posljednji su trzaji kampanje. A ona se ne da. Riče se, migolji, trese, jer zna da joj je sutra zadnji dan života. Prekosutra će zavladati blaženi mir. Pričat će se o požaru u LA, u jednim novinama će vojni analitičari pisati o veličanstvenoj pobjedi Ukrajine u nekakvoj bitci, a u drugima će se pisati o opasnom nadiranju Rusa. Objavljivat će se članci i popisi novih država koje želi pripojiti ili kupiti Trump. Nas neće. Jer nema toliko love ni onaj njegov bahati Elon.
Svu logu svijeta spičkali i pokrali bi Hrvati, samo da nam se ukaže prilika.
I onda izbori. Od sedam sati ujutro početi će putešestvije prema biračkim mjestima, na kojima ozbiljnih faca sjede nadrkani članovi i važno traže vaše ime i prezime, pružaju vam listić. I vi ga ubacujete, nakon izvršenog glasanja u kutiju.
Nikad nisam shvaćao one budale koje su govorile, E, pa ne idem na izbore, moj glas ne znači ništa. Ne volim ljude koji omalovažavaju sami sebe. Ljude koji ne drže do sebe. Do svog prava. Do svog glasa. Jer ukupna masa glasova zbroj je svih pojedinačnih. Ima ih koji će poništiti listić. Zaokružiti broj jedan i broj dva. Ima ih koji će upisati i broj tri i njega zaokružiti. Jer ni jedan kandidat nije po njihovom ćeifu. A ne da im se začepiti nos i zaokružiti.
Posljednji je čas za podrške kandidatima. One javne. Ono kad se pojavi nekakav tip koji misli da je važna i utjecajna njuška, pa kaže Evo ja podržavam toga i toga, zato i zato. Obično je ono zato i zato laž, iza nje se skriva financijski interes. Lova ili nekakav politički ustupak koji naravno, vodi ka lovi. Danas su se pojavili predstavnici HDZ-ovih umirovljenika, HSU, generala i saborskog zastupnika HDZ-a Veselka Gabričevića. Stranka koja broji 20.000 članova. Svaki šezdeseti penzijoner pripadnik je sekte Veselka Gabričevića. Opak ugled ima taj veseljak.
Od tih dvadeset tisuća penzionera na EU izborima za svoju listu, listu HSU, glasalo je samo 5.000 ljudi. Svaki četvrti član glasao je prema napucima koje im je dao veseli Veselko. Opak ugled ima taj veseljak.
Naravno da su HDZ umirovljenici podržali Dragana Primorca, di će suza neg na oko. Em su HDZ, a rečenom učenjaku i znanstveniku i doktoru Draganu umirovljenička stranka u vlasništvu HDZ- a daje po dršku. Pa su i veseljaci Veselkovi isto odučili Primorcu dati po dršku. A i krv nije voda. Jerbo alfa i omega tih pemzijonera je nekakav baja, Marinko Lukenda, po zanimanju ratni i vojni invalid. A on je rođen u Banja Luci, baš kao i uzdanica Dragan Primorac. Pa ko će koga ako neće svoj svoga. Pa kad se sretnu razdragano zapjevaju Banja Luko, grom u tebe puko, jedva sam se iz tebe izvuko. Rečeni Marinko, Veselkov zamjenik, ima pedeset i osam godina, a u penziji je već osamnaest godina. Naravno povlaštenoj. Iako je invalid, čovjek stigne sve. Gradski je vijećnik u Vinkovcima, županijski je vijećnik u Vukovarsko sremskoj županiji, naravno HDZ. Završio je srednju školu, otišao u rat i umirovio se davne 2007. godine. S četrdeset godina starosti.
Kad je potpredsjednik i glavni tajnik HSU otišao u penziju bio je star upravo onoliko godina koliko se vi morate grbiti da bi dočekali mirovinu. Da bi dobili mirovinu od petsto EUR-a.
Gospodin srednjoškolac s malo radnog staža, ali puno godina primanja vrlo visoke mirovine i primanjima ta trane na ime članstva po tim općinskim i županijskim kurcima palcima, postao je državni tajnik k tome.
HSU dao podršku Draganu Primorcu.
O kakvim se tipovima radi, ilustrira biografija njihovog potpredsjednika. Koji je već 2010. bio umirovljenik.
Sada ima pedeset i osam godina
I siše povlaštene jasle već 15 godina. I savjetuje ministraBilo bi dobro sjetiti se generala Pattona. pic.twitter.com/iOCKRGsjXw
— Spectator (@SpectatorHR) January 9, 2025
Sa srednjom stručnom spremom. Državni tajnik. Plaća 4.133 EUR-a neto.
Gospodin Lukenda, ali ni oni glavonje u HDZ-u, pa ni sam Plenković, nikad nisu čuli za generala Pattona. A rečeni general osim po impozantnoj vojnoj karijeri i pobjedama u najvažnijim bitkama poznat i po izjavama. Jedna je upravo primjerena Hrvatskoj.
Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta…
Takvi ljudi su podržali Dragana Primorca, s obrazloženjem da će ovaj znanstvenik svjetskog glasa, europski orijentiran, uvažavan i cijenjen u brojnim znanstvenim i kulturnim krugovima dostojno predstavljati našu državu u svijetu. Lijepo.
Što svijet misli o državi u kojoj neškolovani ljudi obnašaju visoku izvršnu vlast, to nije bitno.
Spomenuo sam srednjoškolsko obrazovanje državnog tajnika u ekspertnoj vladi Andreja Plenkovića.
Dragan Primorac objavio je pismo gospođe Nade Lovrić. Koja vjerojatno nakon sučeljavanja na HRT-u nije mogla spavati cijelu noć. Pila vodu sa šećerom, hodala po stanu, otvarala prozor jer ju je gušilo, nije imala zraka. Nije ju raspizdilo što je bila čelnica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, pa smijenjena. Raspizdio je Zoran Milanović opaskom da je Primorac završio strukovnu školu. Ona je vrlo ispravno shvatila što je Milanović htio reći. Da je Primorac manjkavo školovan.
Završio sam matematičku gimnaziju. Kao odličan učenik. Oslobođen mature. Prvak Jugoslavije u matematici dva puta. Moj frendovi su išli osim u gimnazije u ekonomske jer tamo nije bilo kemije i fizike, a boga mi ni latinskog, a biologija se učila po broju sati simbolično, nije bilo cijelog niza predmeta koji su se učili u gimnaziji. Išli su i u tehničke škole. Gdje nisu učili biologiju, nisu imali ni latinski. Nisu učili ni glazbeni, ni likovni, ni psihologiju, ni filozofiju, ni logiku.
Stručne škole su ih usmjeravale u jednom smjeru. K specijalizaciji u struci.
A gimnazije su davale širinu. Ako gospođi nije jasno o čemu se radi, mogu joj napisati odgovor na latinskom, ili na engleskom ili na talijanskom. Jezicima koje sam učio u srednjoj školi. U gimnaziji. U Klasičnoj su bubali i starogrčki. Koje jezike je učila gospođa? Koje je godine ujedinjen Gornji i Donji Egipat, tko ga je ujedinio gospođo? Što su premise, a što konkluzija? Ako P onda Q? Što je križni strop? Što predstavlja figura u Munchovom Kriku? Koliko ima tabličnih integrala, ne pitam koji su. Samo koliko? Što su to derivacije? Sve smo to pjevali u gimnaziji.
To niste učili u strukovnoj školi. A ja jesam. I svi mi koji smo završili gimnazije. Mi nismo učili računovodstvo, ne znamo raditi frizure, ne znamo glodati niti popravljati satove. Ne znamo betonirati. Lijepiti pločice, ne znamo cijelu silu stvari koje zna sedamdeset posto Hrvata kako kaže gospođa Nada. To se učilo u strukovnim školama. I trebaju društvu ti stručnjaci. Da bi radili poslove za koje su stručni. Ali ako se nije se učio cijeli niz predmeta, znanje iz njih kad-tad ipak pofali.
Kao što smo vidjeli u debati.
