Mont Blanc i zvijezda petokraka
Uvijek uz sebe imam kožni etui, a u njemu dva nalivpera. Stari Mont Blanc i Pelikan. Ako zatreba. Svakih par mjeseci ustanovim da se tinta zapekla. Jer ne pišem njima. Rukopis mi je postao drljav, ko da kokoš piše. Od nekad prekrasnog i čitkog rukopisa, žvrljotine koje pišem više liče na doktorske škrabotine.
Evo, doktorirao sam bez učenja. I bez muke. I pisanja rukom.
Kao da sam doktorirao na Osječkom sveučilištu. A nisam HDZ- ovac.
Svejedno, danas sam raspisivao nalivpera, tresao ih da iz njih kapne tinta, naravno da sam se tintom po nogama zaflekao, sve dok konačno na A4 bloku ukradenom u bivšoj firmi pred tridesetak godina nije počeo ostajati crni trag naliv pera, nastajanje kojeg prati ona tiha prigušena škripa.
Kako volim pisati nalivperom. Miris tinte, prigušena škripa, vlažan trag na papiru. Uvijek mi je žao što na kraju napisanog ne kapnem nekoliko kapi pečatnog voska, lagano i pažljivo u krug i na to opalim pečat.
A pečatnjak ja nemam, imam tatin, poklon ocu od pokojnog velikana Andrije Ankovića, s Hajdukovim grbom iz 1971. S velikom petokrakom. Hajdučkom. Dičnom hajdučkom petokrakom.
Iz vremena kad su svi dušmani drhtali.
Na spomen Hajduka i na pogled na zvijezdu. Petokraku.
Kad dođem u Zagreb, svakako ću poraditi na tome. Pa ću svako malo pisati neka pisma Vladi, i udarat pečat.
Sa zvijezdom petokrakom. Pa nek čitaju.
Pripreme za izvanrednu sjednicu Sabora. Ili samo sjebnicu?
Pogled u frižider, zreli pomidori su fino hladni, onako kako ja volim. Pršuta ima. Ima i pancete. Ima i sira. Kapare u soli, bočica. Crno težačko vino je u frižideru, jebe me se za enologe, ja volim hladno.
Sve je spremno.
Za vikend sjednicu Sabora. Izvanrednu sjednicu. Hoće li to biti sjednica ili ipak samo sjebnica? Mislim da će biti sjebnica.
Oporba će sama sebe sjebati nedolaskom, nedisciplinom, neusklađenošću, soliranjem. Kao i obično. Uhodani gangsterski zbor članova HDZ-a, pripadnika manjina i dvojice bezveznjaka odraditi će svoje rutinski. I naprčiti ove kaj im smeta lopovluk i nefunkcioniranje države.
Jerbo. Od kad je hrvatske države, Sabor predsjednici države izvanredno sazivali nisu. Nije se sazivao ni kad je ukraden Agrkokor. Nije ni kad je uhapšen bivši premijer. Nije ni kada je vladajuća stranka proglašena pravomoćno, zločinačkom lopovskom organizacijom.
Sve je to, sada kad se osvrnem, u stvari pičkin dim u odnosu na ovo sranje u koje nas je uvela Plenkovićeva potkapacitirana, ali zato za sranja u muljaže, vrlo sposobna zločinačka organizacija.
Dopizdili su i Bogu i vragu. Osim članovima HDZ-a i pripadnicima nacionalnih manjina, koje ionako boli kurac što se događa u Hrvatskoj. Da nije tako, ne bi birali tu gamad koja se, ne prodaje HDZ-u, nego je ključni faktor koji odlučuje tko će formirati vlast.
Jer nakaradni sustav dopušta da upravno manjine budu jezičak na vagi koji odlučuje.
Koliko to košta, a košta, ja ne znam. Ali znam da nije jeftino.
Još dva tri polutana koji mijenjaju strane kako se sjete, ja ne spominjem. Nisu vrijedni spomena.
Ma hoće…
Nema veze moral.
Nešto drugo je u pitanju. pic.twitter.com/RwcVWcZwzo— Spectator (@SpectatorHR) July 20, 2023
Nije ovo prvi puta
Sjećam se, nije tome tako davno, kad se onaj slučajno zalutali Tim Orešković zabarikadirao u opatijsku vilu, jerbo je bio premijer u ostavci, a država je u tih nekoliko mjeseci imala najbolje pokazatelje poslovanja, jerbo je stvar funkcionirala na tekovinama Vlade Zorana Milanovića. Koji i nije bio neki premijer prve dvije godine, sve dok se nije probudio, pa je Vlada uglavnom počela funkcionirati u nekim sektorima. Financije su bile riješene, a Arsen Bauk koji je sada glavni pametnjaković u Saboru, kurcem nije mako da bi riješio, sada vidimo koliko važne, poslove javne uprave.
Evo, situacija je skoro pa slična.
Nerad sudova radi štrajka možda i nije najgora stvar
Štrajkaju zaposlenice suda. Pa je blokirano pravosuđe. Što u krajnjoj liniji i nije loše. Jer, crne kronike svakodnevno donose izvještaje o presudama koje naši suci donose.
A mi se zgražamo. Komentiramo, pa kad vidimo smiješnu presudu pedofilu prokomentiramo kako bi bilo lijepo da taj tip upozna sučevu ili sutkinjinu obitelj. Ili ubojice na cesti koji su osuđeni, ako uopće jesu, na smiješne kazne. Moćnici HDZ-a gule krumpire, pravomoćno osuđeni prometni serijski ubojice ako ne šeću Špicom šeću Krapinskim Toplicama. Umjesto lepoglevskim dvorištem.
I sada se takve presude ne donose. Objave presuda ne truju dušu ni savjest poštenih građana. Mi Doduše, kažu da ne radi nekakva uknjižba u zemljišne knjige. Ali, naravno to su samo glasine. Zlonamjerne tvrdnje koje šire neprijatelji ove Vlade, najbolje vlade koja je postojala na svijetu.
Vlade Andreja Plenkovića.
Lažu zlonamjernici da upisi u knjige ne rade. Evo u te knjige je nešto upisivala kćerka izvjesnog Njonje. I upisala je žemska sve u jedan dan. Nemam iskustva, ali mislim da je to poprilično brzo. Osim ćere tog Njonje upisalo se taj dan još dvanaet osoba.
Niđe ne piše, jesu li te osobe Njonjine provincijencije i političkog uvjerenja. Valjda jesu.
Sve je spremno
Dakle, nalivpero, blok A4 ukraden davno u bivšoj firmi. Pršut, panceta, kapare, sir, težačko vino, klima na najjače. Prijenos Sabora.
Pa zapisujem prisutne. Naročito one iz opozicije. Pa psovke. Oca i majke onima koji neće doći.
A već sada bih mogao ispaliti desetak imena, volova koji povazdan pametuju po televizijama, ali kad dođe do situacije Hic Rhodus hic salta, njih nema.
Jerbo su pizde. Pizde koje egzistiraju desetljećima na cirkuskoj pozornici, a da ništa korisno napravili nisu.
Ne vjerujem, ali se toplo nadam da će ih slijedeći izbori spremiti u smetlište političke povijesti u Hrvata.
To bi bilo lijepo.
