12.000 dana
Dugo smo čekali. Preko 12.000 dana.
Gradili strpljivo. U znoju lica svoga. Svakim danom novi kamen u mozaiku. Pa i mali sitni kamenčić koji je popunjavao šupljinu iza velikih dao je svoj doprinos.
Radili smo, slagali kamenje, kao mozaik. Od Savudrije do Batine. Preko cijele Hrvatske. Kamenčić po kamenčić.
Pucala su leđa. Nije bilo lako. Bilo je i onih koji su mislili da to što radimo nije dobro.
Ali, oni su bili u manjini.
Nas je bilo više, svakim danom sve više.
Vođeni nepogriješivim umovima, radili smo po naredbama koje nitko čuo nije, ali radilo se.
A sve je rađeno besprijekorno, kao što švicarski satovi rade pesprijekorno.
I sada je gotovo.
Možemo odahnuti, biti ponosni na svoje trideset i petogodišnje djelo.
Preko cijele Hrvatske proteže se napis. Toliko velik da ni Šime Strikoman ne bi mogao snimiti svoju jubilarnu trinaest milijunsku dosadnu Milenijsku fotografiju.
Jedino da se NASA isprsi, pa da to svjetsko čudo astronauti i sateliti slikaju kad prelijeću preko Hrvatske.
Ogromnim slovima od Savudrije, gdje su godinama slagali slovo D, do ogromnog upitnika napravljenog u Batini.
Andrej Plenković može odahnuti
Andrej Plenković može odahnuti. On je završio projekt započet davno. Nitko se više neće sjećati onih koji su ga započeli, sva slava će pripasti njemu. Posve opravdano!
Preko cijele Hrvatske proteže se napis vidljiv s Mjeseca. Misao Hrvata, književnika, diplomata, Ive Andrića:
Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Društvo bogato prirodnim resursima, ali zato siromašno umom, ponosno i voljno je trideset godina dokazivalo ispravnost Andrićeve misli. Iz dana u dan. Iz trenutka u trenutak. Marljivo i vrijedno.
I krkani i panjine, čak i volusine i konjine, oni koji nikada nisu ni čuli za velikana Ivu, živjeli su živote upravo kao što je on davno rekao. A Ive nema već pola stoljeća.
Njegova misao još uvijek živi. I živjet će vječno. Dok je Hrvata, živjet će misao Ive Andrića.
Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Posvemašnja šutnja.
Šutnja nad ogavnim činom žene koja je invalid i otimlje pravo roditeljima djece s poteškoćama.
Šutnja nad ogavnim činom predstavnika nacionalnih manjina, koje su pravo oteli roditeljima djece koja su srećom, manjina.
I nitko ih nije poslao u pičku materinu.
Okrenuo glavu na cesti kad ih vidi.
Lokalni šerifi i krkani stali su uz bok Crkve i članova i članica svih 1.500 braniteljskih udruga i diktiraju kakva će se glazba slušati.
I nitko ih nije poslao u pičku materinu.
Nego će ih budale još jednom izabrati. Znate li zašto?
Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
Vrtuljak sramote
[Best_Wordpress_Gallery id=”2″ gal_title=”All images”]Prekasno je za Hrvatsku. Zemlja bez imovine, pokrala je fukara.
Zemlja bez morala, srozale ga budale
A vi ste šutjeli, jer mislite da ste pametni.
I nitko vas nije poslao u pičku materinu.
I ne isplati se. Kasno je.
