Počeo je rat.
Nekada su ratovi počinjali da su ambasadori dolazili kod vladara države, predali im kitnjasto ispisani papir na kojem je pisalo, Draga gospodo, mi smo u ratu!
Pa su se važno okrenuli na peti i otišli.
Sve je to danas drugačije.
Nekako je to kak da velim, online,.
Nema šuškanja finog papira dok vladar čita objavu rata. Nema one svečane atmosfere.
Pa nije objava rata samo tak, bezvezan događaj.
Sad se pojavi neki šmoljo, izađe van pred okupljene kamere, natakne cvike na nosinu i počne srat po drugima.
A kad sereš po drugima, može se desit da je upaljen ventilator, pa ti sva govna opale u lice.
Jučer se glavni tajnik SDP-a u svojoj izjavi ogradio od moguće suradnje s Demokratima, strankom Miranda Mrsića.
Izbačenika iz redova SDP-a.
U svakom slučaju, Mrsiću služi na čast što su ga takve barabe izbacile, jer pošten čovjek s takvima uistinu i nema što tražiti.
Onda su Demokrati objavili:
Nažalost, SDP nije prepoznao važnost okupljanja već je ruku suradnje ponudio Plenkoviću i HDZ-u stvarajući sve preduvjete za postizbornu koaliciju s HDZ-om. Umjesto da građanima ponudimo zajednički program napretka koji će odgovoriti na probleme u kojima se Hrvatska nalazi, SDP pruža ruku HDZ kako bi dogovorili veliku koaliciju i podijelili izborni plijen.
Na tu objavu skočio je dio SDP-ovaca i počeo oštro napadati Mrsića i Demokrate.
Svašta je tu bilo rečeno, a poznato mi je da je jednom saborskom zastupniku SDP-a koji se okomio na Mrsića, jutros ukazna liječnička pomoć u bolnici i stavljen mu je gips na prst, jer ga je slomio brišući nepočudne komentare.
Ali, prema onom što sam vidio, zaratio se i to opako samo onaj politički korumpirani, uhljebarski dio SDP-a.
Rat korumpiranog krila SDP-a i Demokrata je počeo.
Pisati će se o tome još dosta.
Pošto je u nas Hrvata pamet dosta kratka, proteže se samo na par dana unatrag, eventualno na 91. i 41, dobro je podsjetiti na činjenice zbog kojih je Mirando Mrsić izbačen iz stranke.
Pa ponavljam svoj članak napisan dan prije objavljivanja, 23.ožujka 2018.
U članku se ne spominju baš svi oni koji su imali sporedne uloge običnih ljigavaca, ali oni su ionako nebitni. još pola godine, pa će Sabor gledati samo u turističkom aranžmanu.
Bilo je to puno prije no što je Mrsić osnovao svoje Demokrate. Nije se dao, imao je principe.
Pa je zbog Gavrila izbačen.
Kurtalisanje Miralema
Sutra bi mogao biti veliki dan.
Ekipa sa Iblera mogla bi sutra zastati na tren, jednom rukom se pridržati za zid, a drugom rukom izuti mokasinku, onako polušpic model, sa dva brabonjka koji vise na kožnoj uzici, model Nikša Vukas i iz mokasinke istresti kamenčić.
Koji ih jebe i žulja dok hodaju.
Koji ih spriječi da se osmjehuju dok rade selfije.
Koji ih žulja dok gledaju učinak vlastite satire na licima publike.
Istresli bi ga na cestu i nastavili hodati, polako, nesigurnim hodom, kao da očekuju neki drugi kamenčić.
Dakle, došlo im je iz dupeta u dupe.
Izbaciti će omrznutog Miralema.
Članovi glavnog odbora mirno će i nezainteresirano gledati. Ko ga jebe.
Pa ne radi se o njima.
Tek rijetki će se možda sa tugom sjetiti Mirandovih poznatih domjenaka u srpnju gdje su godinama žderali do pucanja.
Smiješili mu se, masnih čuba od roštilja, salata, podrigivali od hladnog piva.
Tako mu i treba.
Pa će od Miranda preko noći postati Miralem.
Valjda će im biti lakše za njihovu prljavu savjest.
Miralem je za sve sam sebi kriv.
Ko ga je tjerao da se pača u stvar koje ne razumije.
Zasjedati će predsjedništvo.
To što je Miralem bio ministar rada i socijalne skrbi, ne znači ništa, jer, svakako je veći autoritet na tom području su Franko Vidović, Mihael Zmajlović, Rajko Ostojić, čak i Domagoj Hajduković, samo ako mu avion ne bude kasnio.
On će svakako doći, ima neke obračune troškova za predati stranci.
Arsen Bauk će šutjeti koji puta se krnjavo nasmiješiti, doduše malo onako, bodulski, zlurado.
Mirando, sa neizlječivim talentom za pišanje u vjetar, drznuo se i predložio amandman na Zakon o doprinosima.
U tom amandmanu piše da poduzeća koja zapošljavaju radnike na određeno, moraju za njih plaćati sto posto veće doprinose.
Ako sretniku koji radi na određeno, poslodavac ne produži taj njegov mjesečni ugovor, poslodavac mu je dužan dati otpremninu u nekakvom postotku zadnje plaće.
Zastanimo na trenutak.
Danas su već vrlo rijetki sretnici koji rade na neodređeno, pa lijepo idu na posao, boli ih dupe za brige o budućnosti.
Sve je više poslodavaca koji jebu svoje zaposlene, doduše, bez kurca, pa im daju ugovore na određeno, od nekoliko dana pa do nekoliko mjeseci.
Pa ti zaposlenici nadrkano, dolaze na posao, jer ne znaju što ih čeka, hoće li ugovor biti produžen ili neće.
To što su oni samim time građani drugog reda, jer ne postoji banka koja bi nekome tko radi na određeno, dala nekakav kreditić, za kupit komad namještaja, ili ne daj bože riješiti stambeno pitanje, naravno ne zanima nikoga.
To su nekakve socijalističke fore, a socijaldemokrati se stide svojih korijena.
Poput Cigana kada kaže Ubijte mi oca, da se ne zna čiji sam.
Dakle, Mirando predlaže amandman koji bi natjerao debele vlasnike firmi da svojim kobasičastim prstima izbroje svaki mjesec duplo doprinosa državi na račun toga što kara i prči svoje zaposlenike.
Upravo tako su problem ljudi zaposlenih na određeno dobrim djelom takvim načinom riješili u susjednoj nam Deželi.
Kako je došlo do toga da Mirando leti van poput kamena iz špičaste mokasinke Nikše Vukasa, isto ima veze sa karanjem, ali kao što znate, ja ne virim u ničiji krevet.
Koliko sam čuo, i koliko se sjećam, klub zastupnika SDP-a nije imao nešto naročito protiv toga zakona koji bi istina, povećao opterećenje poslodavaca, ali bi strahovito olakšao i poboljšao položaj radnika.
Dok se nije pojavila Tanja Dalić. Koja živi u jezivoj zabludi i misli o sebi da je sve naj. Između ostaloga i najpametnija.
Ma sve zna.
Od svih tih naj epiteta, jedini je argumentiran i ispravan da je ona najprilježnija suradnica SDP-ovog vječitog poduzetnika Ive Jelušića i apologeta Davorka Vidovića.
Koje je uvjerila da je amandman za kurac.
Ona se u to razumije.
Da ne bi bilo zabune, mislio sam na Zakon o doprinosima.
Predsjedništvo SDP-a, pod utjecajem Marxa, Engelsa i Lenjina u jednoj osobi, skromno nazvanoj Davorko Vidović, traži da se taj amandman povuče iz procedure, kako bi tusti vlasnici firmi mogli nekažnjeno karati i cijediti svoje zaposlenike.
Mirando kaže da nema govora o povlačenju amandmana, ako se što treba povući, neka ga povuku za kurac.
I predsjedništvo i glavni odbor. Nigdje nisam pročitao da je spominjao dotičnu drugaricu
Nikako mu ne ide u prilog što se nije blagovremeno, poput ostalih, poškropio svetom vodicom, pa posuo pepelom i oprao svoje grijehe i pogana usta odrekavši se Mrskoga.
Koliko je to efikasno, mogao se ugledati na svoje dojučerašnje kolege ministre iz vlade Mrskog Nam Njega, Rajka, Siniše, Domagoja, Arsena i Borisa.
Koji će sutra Miranda šutnut ko pičku iz stranke.
Odma nakon toga će se kurtalisat i Mrskoga.
Pa će onda brisat njegovo ime sa svih dokumenata, brisati će se sa Interneta kompromitirajuće slike na kojima se ljigavo smješe dok gledaju u njega.
Pa će vaše dijete, koje je jedva dobilo nekakav jadni posao, a koji će možda jednom i biti plaćen u nekakvom bijednom iznosu, zaslugom tih nemoralnih polumozgana svakih mjesec dana kenjati tanko, jer ne zna da li će mu ona konjina od gazde produžiti ugovor ili neće.
Ma znam, veselo društvo sa Iblera, koje će mirno hodati u polušpičastim mokasinkama s brabonjcima na kožnim uzicama, model NV-
Ionako u Saboru ne mogu napraviti ništa.
Jer ih ne jebu ni pola posto.
Pa će proći zakon kako su ga zamislili oni koji su većina i Saucha sa njima.
Našoj djeci, a i mnogima od vas koji radite na određeno, ostati će kurac, a ne nada u boljitak, jer nisu slušali Miranda.
A SDP ovim zastupnicima i članovima ponos na saznanje da su i oni zaslužni što vi i vaša djeca imate kurac.
A ne budućnost.
Ali, kamenčića u cipeli više biti neće… A to je najvažnije, zar ne?
