Nikada nisam volio biti dužan. Niti novac. Niti udarce, niti usluge. Niti šamare. A Boga mi niti uvrede. Ja to odma rješavam. Svakim danom sve brže, kako sam stariji sve brže reagiram s vraćanjem. Jer, zamislite da me neko zajebe, a ja mu ne vratim odmah, pa umrem. A ostao mu dužan. Pa vrtio bih se u paklu ko na ražnju od muke. A na ostavinskoj raspravi se takva vrsta dugovanja ne prenosi na nasljednike. Pa lijepo, da se zna, kad me netko zajebe, ja odmah vratim. Iz razloga jer jako poštujem princip reciprociteta.
Uopće mislim da bi svi puno bolje i sadržajnije živjeli kad bi pravilo reciprociteta bilo uvriježeno u društvu kao normalna stvar. Frajer te ošamari, ti njemu razvališ šljagu po gubici i stvar je riješena. Nema suda, nema ničega.
Ko nabije taj dobije
A tek u politici? Digne se nekakva jadna zastupnica u Saboru i postavi pitanje, da komu će nego Andreju Plenkoviću. I pita ga nešto o nekakvim dječjim doplacima, a on onako baš veličanstveno se obruši na nju. Pa joj kaže, sve onako na finjaka joj ga zavuče do jaja, Poštovana zastupnice, vaš predsjednik stranke je obračunavao naknadu za odvojeni život. Poštovana gospođo zastupnice Vi i Vaša stranka podržali ste kršitelja Ustava. I tako nastavo u revijalnom tonu, uopće ne odgovara o tim pizdarijama oko dječjeg doplatka, praćen zadivljenim pogledima Majde Burić i sličnih intelektualaca s desne strane sabornice. Vidite, u ovom primjeru fali tog reci proci teta. Jerbo bi u odgovoru jadna zastupnica s kojom je, ni krivom ni dužnom, pometen pod, trebala odgovarati barem mjesec dana kad bi samo nabrajala sve zločine protiv društva, zločine protiv morala, zločine protiv zdrave pameti koje je napravila razbojnička družina kojoj je na čelu ovaj debeli dasa koji je s njom brisao pod. A ona, ipak samo jadno žensko, pa mu iz očitih bioloških razloga nipošto ne može reći Nabijem Vas na kurac. Ili napušite mi se kurca, ali prije operite usta. Kad bi rečmo, ipak tako reagirala, e to bi dragi moji bio reciprocitet. Fer i pošten odnos. Tko nabije taj dobije. Skraćeno, reciprocitet.
Ko u onoj igri koja se nekad davno igrala na seoskim kirvajima Tko nabije taj dobije. Ma sjećate se, ono kad bacate drvenu kariku na grlić boce. Pa kad pogodite, onda vam daju kao nagradu lijepi češalj. A vi imate frizuru ko Bartulica. Pa se češljajte. Život je okrutan.
Shvatili su i u SDP-u
Mislim da su sve to o tom reciprocitetu, da su njegovu važnost, shvatili i u SDP-u, vječitoj najvećoj opozicijskoj stranci. Oni su vam ko muškarci. Uvijek drugi. Biti prvi, e to su pravi frajeri, a ne oni.
Evo, stranka koja je bila posve blizu odumiranja, predizbornim umjetnim disanjem koje joj je dao Zoran Milanović, uskrsla je. Iskustvo, a i povijest nas uči, da to kod SDP-a ne može trajati dugo. Nekoliko mjeseci, a onda opet slijedi strmopizd. Samo da malo proradi njihov prirodni i urođeni antitalent za politiku, evo njih na petnaestak posto, mjesto đe su prespavali veći dio prošlog mandata. Razmišljali su dugo. Angažirali stručnjake, raspitivali se, što napraviti da se to ne događa. Pa jebate, HDZ ne pada nikad ispod dvadeset i pet posto, a oni samo tonu. A pola komunista je u HDZ-u, još im se sada krevelje i rugaju da su oni komunisti. Kontali su, godinama kontali. Onda je netko shvatio bit. Stvar je jednostavna. Samo jedna riječ. Raciprocitet. Ti meni šljagu, ja tebi šljagu. Ti platiš pivicu, on tebi plati pivicu.
A opet, sve je to tako rizično, pa treba te promjene radit polako. Nježno, nenajavljeno, bez talambasanja, neće odma sazvat novinare i reć, Evo mi smo se promijenili. Kurca malo, nemereš to reći, a u vrhu stranke ti sjede isti ljudi već dvadeset godina. Pa svaka budala zna da to ne ide. Ljudi ostarjeli na čelu stranke, vječito druge stranke, ostvarili dobar minuli rad u neradu, pa ko bi im vjerovao da su se odlučili promijenit?
Step by step
Pa će to polako. Step by step. Svako malo pojave se podaci o nekakvom nikad čuo HDZ-ovcu koji na računu ima ogromnu lovu, a kad mu pod njušku gurnu mikrofon, on blesavo gleda u novinare i veli, Pojma nemam od kuda mi to. Onda se na sastancima SDP-a javio poznati erudit, govornik i mislilac, Ivan Račan, skromno i samozatajno je rekao, Evo ja ću se žrtvovati. Pa mu se na predanoj imovinskoj kartici pojavile silne nule. Milioni EUR-a uloženih u dionice. A kad ga vidiš, onako skromno (srećom ne oskudno, nego skromno odjevenog) ne bi reko da ima ni za cugu platit. Jedini znak koji ga malo odaje su šlape Birkenstock koje nosi. I na traperice i na odijelo. Valjda zato jer je Birkenstockova trgovina baš preko puta ureda tog mislioca i erudita. Pa samo skokne. Ili je trgovina otvorena tamo radi njega, pojma nemam!
Došli novinari, čude se, odakle Račanu tolika lova. A da se za to nije znalo. Čuli su i oni priče da su njemu plaćali filekece i cuge, da njegov novčanik nikada vidio nije. Ali opet tri i pol miliona EUR-a. Ej? Čude se novinari ko njuferica dobrom komadu kurca. A čudi se i Ivan Račan. Ko pura dreku. Ni on ne zna odakle mu tolika lova. Mora da je greška.
Sve te štosove znamo na pamet. Gledamo HDZ- ove kozojebe već trideset i pet godina kako se čude i ne znaju odakle im lova. A dovoljno se prošetat do SKDD- a i pitati: Nu, oklen meni dionice?
Tip kojem drugi plaćaju kavu. Časte ga filekima.
I onda milioni EUR-a u dionicama.
Socijaldemokracija?
Ili samo pišanje po budalama koje mu vjeruju. pic.twitter.com/TSw7zwaEjj— Spectator (@SpectatorHR) June 29, 2024
SDP je krenuo stazom reciprociteta. Sad i oni imaju tipa koji ne zna odakle mu lova. I to ne baš jako mala. Sad dolazi na red i druga faza. Predsjednički izbori. HDZ će imati, naravno, samo jednog kandidata. Andreja Plenkovića. A da im ne bi bili dužni, i SDP će imati jednog kandidata Sinišu Hajdaša Dončića. Drugi se može pojaviti samo greškom. A i on će dobiti sedam glasova. Jer. Članovi će birati kontinuitet. Bezidejnost, nerad, šlamperaj, sve ono što ih postojani drži na petnaest posto. Sve dok bude živih starih komunjara. Sve ideje koje je ovo, a i buduće (isto) rukovodstvo imalo, vidjeli smo na početku stoljeća. Oni, HDZ i SDP su vam ko Amerikanci. Od tristopedeset miliona ljudi, ne mogu naći dva predsjednička kandidata. Hvale se svojom izbornom bazom, a ne mogu nać poštenog čovjeka za kandidata.
Ali, ako ste mislili da je tu kraj tom reciprocitetu, malo ste se prevarili. Na čelo SDP-a dolazi HDZ-ovac. Siniša Hajdaš Dončić, čovjek koji je bio član HDZ-a. Upravo kao što HDZ-om drmaju brojni bivši SDP-ovci.
Ne bih špekulirao o nekakvoj koaliciji u budućnosti. Do nje neće doći, makar ne potpisivanjem nekakvog papira. Jebeš papir, papir sve podnese. Bitno je srce. HDZ-ovsko koje bije u junačkim prsima. Kad treba, SDP će svakako, rado uvijek dati ruku. Baš kao neki dan. Samo da ne izgube svoj mir i spokoj, jer biti vječito drugi, ponekad je vrlo ugodno. I unosno.
