Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo. Pred samo tri mjeseca, po raspuštanju Sabora, mnogi od nas izjavljivali su da je Bogu hvala i to prošlo, jer prošli saziv Sabora bio je najgori do sada. Prije tog saziva, bio je Deveti saziv, a po raspuštanju mnogi od nas su izjavljivali da je prošli saziv Sabora bio najgori do sada. Tako je bilo i nakon osmog, sedmog, šestog… Dokaz je to da mi kao društvo koje bira te sazive sabora, napredujemo. Rano prema dnu. A dnu je, sudeći prema svemu, još vrlo daleko. Imamo mi još fore za izabrat još veće kretene, neznalice, falsifikatore, zatucance, prikrivene lopove, ulizice i gadove.
Po čemu bi se mogli nadati da će ovaj, jedanaesti saziv Sabora biti bolji od onog desetog, najgoreg saziva Sabora do sada? Ne postoji niti mali tračak nade da bi stvar mogle krenuti prema boljitku. Doći će vrijeme ili je već došlo, kad ćemo se s tugom i nostalgijom sjećati Glasnovića, Culeja, nad čijim smo se nemoralnim eskapadama snebivali.
Saborski zastupnik, Stipo Mlinarić Ćipe, po zanimanju postolar i lažljivac, u prošlom sazivu bio je opozicija, njegovi nakaradni stavovi nisu nikoga zabrinjavali, jer poznato je da HDZ i ono nekoliko korumpiranih guzičara koji ih bezrezervno podržavaju, ne bi izglasali ni činjenicu da je danas utorak, 04.06.2024. kad bi taj prijedlog dala opozicija. Situacija se znatno pogroršala. Sada je rečeni redikul, lažljivec i šušter koji se razumije u sve i što je još bolje, ne stidi se ni malo hvaliti svojim znanjem o svemu, postao pozicija. On je sada jedan od sedamdeset i šest baja koji upravljaju Hrvatskom, tip koji je zakonodavac. A on pametan, školovan, stručnjak za sve. Svojim izjavama u javnosti u debelu hladovinu bacio je do sada neprikosnovenog Zekanovića. Tip koji uopće nema pojma o nekakvoj, makar teoretskoj trodiobi vlasti, najavio je da će ovih dana porazgovarati s Turudićem. Ne bih sada o Turudiću ni riječi, jer sve je rečeno, osim, ako naravno opet ne procuri neki novi transkript.
Ali, tko u Hrvatsko politicij radi svoj posao pošteno?
Radno mjesto Glavnog državnog odvjetnika mene podsjeća na nekog tipa koji na jedrilici oko desetak metara plovi Pacifikom. Nigdje nikoga, samo neprekidna frka, a on sam. Ukoliko Glavni državni odvjetnik želi biti pošten, raditi svoj posao bez da izaziva sumnju u svoju čestitost i poštenje, onda je taj čovjek poprilično osamljen. Nema druženja s političarima, nema razgovora sa štakorima iz Sabora, nema kontakata s krimosima, pri ulasku u birtiju prvo se ogledava nema li slučajno koga od te grupe s kojima ne bi smio kontaktirati, pa ako nema, tek onda sjesti. Sve u svemu, poprilična jebenica, ali jebenica je uvijek ako svoj posao radiš pošteno. Ali, tko u Hrvatskoj politici radi svoj posao pošteno? A eto, čoban i lažljivac, izborna varalica, čovjek koji je u biti samo redikul, ali je dio kako kaže Plenković čvrste saborske većine, poželio je porazgovarati s Glavnim državnim odvjetnikom. Da ga educira. I o tome se važno hvali pred novinarima. Njega smeta i zvijezda, crvena. Smeta i meni mahanje jugoslavenskom zastavom na prideu, jer mislim da je to bezveze, kak bi rekli, pederska posla. Ali šuštera smeta zvijezda kao simbol. Zvijezda koja je krvavo zgazila njegove simpatije. Gazila ih pune četiri godine. Da bi postala ratnom pobjednicom. Sve što smeta tog Ćipeta, smeta i Stephena Bartulicu imovinskog nevježu, tipa koji je doslovce i bahato shvatio da je Hrvatska njegovo leno. Pa radi što hoće, diže kredite, ne prijavljuje ih, kupuje kuće, ne prijavljuje ih, ne zna objasniti od čega živi. Pa nije valjda od crne love koju mu daje Opus Dei čiji je viđeniji član. Ne vjerujem da je. Ili od neke love ispod stola, ma ni to ne vjerujem. Čovjek je pošten, ne bi on. Inače Stephen je diplomirao u Amerike, gdje se za takve stvari ide u zatvor, a kada ih napravi političar, tog dana nastupa smrt njegove političke karijere. Ali ne i u Hrvatskoj, jer, svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo. Remember?
Drugarica doktorica znanosti (SDP)
O jebem ti mater. A ja u školi u znojnoj ruci stiskao šalabahter, uhvatilo me, prekrižilo test i bacilo me van, pa sam mogao na miru pušiti u zahodu.
Čitam da je neka gospoja, željna doktorske diplome shvatila da je najlakše doći do nje tako da doktorski rad prepiše. I taj rad pregledaju i odobre i njeni mentori ili kako se ti kurci palci ne zovu. I onda na Filozofiji ustanove da je baba radnju prepisala. I kad su joj zveknuli pod njušku činjenicu da je prepisala doktorat, ona je propentala da joj je žao i neugodno.
A filozofsko fakultetske moralne guzice su se smilile nad neugodnom situacijom i dali joj rupčić da obriše krokodilske suze i priznali joj prepisanu disertaciju.
O jebem ti mater. A ja u školi u znojnoj ruci stiskao šalabahter, uhvatilo me, prekiržilo test i bacilo me van, pa sam mogao na miru pušiti u zahodu.
A lijepo je rečena drugarica, kažem drugarica jer je ta baba željna titula članica i to viđenije SDP-a mogla pitati gospodina Dabru kako se to radi. U nedalekoj Bosni. Ili je mogla ukrcati se u kombi sa Vicom Mihanovićem i na miru doktorirati. Ni njemu diploma nije poništena. Nije poništeno ni ruglo Marija Banožića.
A ministar znanosti šuti. A doktor je nauka, s disertacijom od trideset i šest stranica. 36! Doktorirao i li kako se to već zove je u Švedskoj. To je malo stranica, tanka knjižica, pa se kao takva izgubila. Nestala je. Postoji samo u usmenoj predaji koja se prenosi. Za vidjeti je nije. A stručnjaci sumnjaju u proces nostrifikacije ministrove disertacije, koja je pred kraj Jugoslavije pala na nostrifikaciji, ali Hrvatska je taj kupus nostrificirala bez ikakvog problema. Disertacija je nestala u bespućima povijesne zbiljnosti. Kad sam ispalio bespuća… bolje je ne spominjati okolnosti doktorata Franje Tuđmana, jer su vrlo gadljive. Ali to sada nije tema.
Ministar znanosti i obrazovanja nakon svih tih afera nije u svoj ured pozvao odgovorne za ta sranja, ne onu babu kaj je prepisivala nego one koji su prepisani doktorat priznali, niti one iz Osijeka i rekao Jebem li vam mater, krvi ću vam se napiti. A znate li zašto nije?
Jer su i okolnosti doktorata Ministra znanosti i obrazovanja krajnje sumnjive!
I ruke su nam vezane. Pretvaramo se prilično brzo u društvo kojim upravljaju nemoralni glupani, koje izabiru isti takvi nemoralni glupani. Sebi na sliku i priliku.
