Šteta je utvrđena na mjestima gdje sjede: Krešo Beljak, Sandra Benčić, Sabina Glasovac, Bojan Glavašević, Nikola Grmoja, Domagoj Hajduković, Ivana Kekin, Marin Miletić, Anka Mrak Taritaš, Romana Nikolić, Dalija Orešković, Božo Petrov, Marijana Puljak, Sanja Radolović, Nino Raspudić i Urša Raukar Gamulin.
Šesnaest štetočina, mrzitelja Hrvatske, neprijatelja najboljeg poretka po svijetu, lupalo je neki dan plastičnim lopaticama o meni vrlo ružne saborske klupe što liče na police za zimnicu u špajzi. Sve u namjeri da pokažu protest zbog bujice prekrasnih detalja koji su naciji izgovoreni iz usta Andreja Plenkovića, a koji su trebali pojasniti da živimo u blagostanju, da nas Europljani gledaju poprijeko i pucaju od zavisti, zbog neviđenog standarda u Europi. Jer Hrvatska ima uistinu neviđeni standard u Europi.
Niko nema takav. Vjerujte mi. Nitko u Europi nema takav standard
Od čistih sto pedeset kila žive vage, skupljenih od teškog života saborskog zastupnika, kod njega vrijedi samo desnica ruka.
Lupanjem svojih lopatica onemogućili su većinu građana u praćenju umoserina koje su se izgovarale u backgroundu. A trebale su biti u foregroundu. Čak su i dvoranu prije pošpricali s Pitroidom da muhe ne bi zvrndale i ometale Njegovo Veličanstvo dok trkelja. Ili ne daj Bože da ga još i zaseru. Buka je neizrecivo podjećala na buku vuvuzela za vrijeme Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi. Samo su buku radili drugi obezvrijeđeni crnci. Stručne službe Sabora (Bože, kako lijep naziv za armiju uhljeba i dibidusa koji su tamo zaposleni na odlične plaće, a preko debele veze) odma su pregledale ružne klupe i ustanovile oštećenja.
Pa će na početku teksta rečeni zastupnici tu štetu napravljenu Republici Hrvatskoj morati platiti.
Pitam meštra Tomu, pokazujem mu slike, koliko bi koštalo da se to popravi. Gleda, češka se, veli, Malo protrčem s brusilicom, ispušem i namažem. Dvista kuna, ajde, nek bude dvista i pedeset. I plati pivo. Dvista kuna po klupi, plus pivo.
Zazvonilo mi je odma. Brojka od dvista kuna.
Pa kažem neću, neću pisati. Lijepo mi je tu na moru, sjediti na rivi i pijuckati čaj.
Sve se dok jutros, kao gost na radiju nije ukazao Mr. Dvije stotine kuna. Robert Jankovics, saborski zastupnik, predstavnik mađarske manjine u Saboru. Čovjek koji nikom živom nije bitan, čak ni Mađarima, niti onima koje Mađarima zovu. Oštro osuđuje protest lupanjem pločica. Jednako kao što je ptro podržavao ministre lopove koji su nakon nekog vremena morali otići jer su lopovi. Rezolutno i oštro kao i sve što iz guzice HDZ-a izađe.
Od čistih sto pedeset kila žive vage, skupljenih od teškog života saborskog zastupnika, kod njega vrijedi samo desnica ruka. Kojom podržava sve što Andrej Plenković i vesela ekipa oko njega zamisle. Ne treba njemu ni glava, ona služi samo za frizuru nosat, jer umjesto njega misle mozgovi okupljeni oko Andreja Plenkovića.
Ajmo mi na dvije stotine kuna i na Roberta Jankovicsa.
Zastupnik koji sjedi u Saboru, čovjek koji je pokazao kolika je cijena hrvatstva i srpstva, ali i romstva.
Godine 2016, pred parlamentarne izbore, stanovnicima Belog Manastira, ali ne svima, samo Srbima Romima i Hrvatima nuđeno po 200, 300 kuna za prijepis iz jedne nacionalnosti u drugu”, kako je iskazao tadašnji zastupnik Juhas na konferenciji za novinare, tumačeći kako se prvo mislilo da se “prepisuju” samo pripadnici romske manjine, ali se pokazalo da se radi i o drugima te da je i velik broj Hrvata i Srba “prepisan” u Mađare.
Hrvate, Srbe i Rome rečeni je vlasnik jedinog što vrijedi na njemu, ruke, plaćao ekipi da promijeni nacionalnost i glasa za njega. Dvije stotine jebenih kuna košta ponos, ponos što si Hrvat, Srbin ili Rom.
Imamo dojave s terena da emisari obilaze, da se vrši pritisak, prvenstveno na ljude kojima je stalo do 200, 300 kuna”, dodao je Juhas, navodeći da ima sve popise “prepisanih” i da ih je spreman dati nadležnima kako bi poduzeli zakonom propisane korake.
Dodao je da posljednjih mjesec i pol svakog vikenda Mađari besplatno voze u toplice u Harkanj, da imaju besplatan ulaz, a da je Jankovics dijelio besplatne ulaznice.
Upozorio je da “prijepisi” mogu bitno utjecati na ishod izbora, te da nacionalna manjina koja dozvoli da joj zastupnika biraju kupljeni birači ne zaslužuje glas u Saboru. A Robert jankovics je taj koji odlučuje. Točnije njegova ruka. Glava nikako.
Slušam ovog zastupnika mađarske manjine u Saboru, Jankovicsa.
Pa on je nije obična guzica, on je guzica iz uvjerenja. pic.twitter.com/MZzn5zaabw— Spectator (@SpectatorHR) October 27, 2023
Tvrdo je tada i da su se prije dva tjedna u Belom Manastiru okupili svi načelnici HDZ-a kojima je “prezentirano od Vladimira Šeksa da je interes HDZ-a da Jankovics uđe u Sabor”.
Na tim izborima, 2016. Robert Jankovics pobijedio je Sandora Juhasa s impozantnim 2.731 glasom, dok je Juhas osvojio 2.420 glasova.
Tristotine i jedanaest glasova razlike, a Juhas je prije izbora upoznao javnost da se radi o najmanje 364 glasa.
I sada bih ja trebao nešto napisati o tome. O tipu koji je kupovinom glasova ušao u Sabor. I tamo se tovi i gnoji već sedam godina.
E baš neću.
Jer mi je gadljivo.
