Kasno je ljeto, dani sve kraći, nekako je sve mirno.
Ljudi, oni sretnici koji rade, vratili su se s godišnjih odmora, mnogi su već i zaboravili da su bili na godišnjem.
Krivulja oboljelih od korone, kao i onih koji čuče u samoizolaciji varira, ali u gornjem dijelu kvadranta. Brojke su visoke. Korona ulazi svagdje. Ušla je i u Sabor.
Sabor, novi saziv, nikako da se skupi u punom broju na jednom mjestu.
Kad je raspušten prošli saziv, svi smo odahnuli, uvjereni da ne može gore od toga užasa kojeg smo gledali skoro četiri godine.
A izgleda da smo se veselili bezveze.
Valja biti pošten, među njima ima i onih za koje niko živ ni ne zna da su bili u Saboru. Niti su diskutirali, a kamo li predlagali nešto,a niti su dolazili.
Btw, danas je točno četiri godine od pobjede HDZ-a koji je u zadnji čas odnio pobjedu SDP-u iz ruku, da bi sutra četiri godine, na ulasku u zgradu na Iblerovom trgu, Zoran Milanović rekao Ja više ne bi… i prepustio kormilo vd. predsjednici Milanki Opačić – Žetončić.
Pa je nakon četiri godine godine užasai noćnih mora, taj saziv Sabora otišao u povijest.
Neki od prvaka besramlja, diletantizma, otpali su iz kombinacija sa slijedeće četiri godine srat budalaštine i blamirati se pred građanima u Saboru.
Srali su četiri godine o gospodarstvu, financijama, socijalnim pitanjima, o vojsci. Ma nema čega se dotakli nisu. I što je najgore, donosili su odluke, određujući naš život.
Sjednice Sabora pratio sam uglavnom na radiju, ako je bio televizor upaljen, pazio sam da ne gledam. Jer, nemereš ih slušat i gledat istovremeno.
Preveliki je štres.
I danas čitam da su svi ti silni eksperti za gospodarstvo, jebiga nezaposleni.
A meritorno su donosili odluke o gospodarstvu, podnosili amandmane, solili i preseravali se, kao da su u Sabor sletjeli ravno iz Managing Boarda neke od najjačih svjetskih kompanija ili barem banaka.
A sada sjede doma, pa virkaju svako malo na Internet bankarstvo, ne bi li vidjeli da li im je sjela plaćica, 15.000 kuna, kao naknada za šetanje kožice, na koju imaju pravo, pola godine. Pa će nakon pola godine, kožicu šetati za samo 7.500 kuna.
Valja biti pošten, među njima ima i onih za koje niko živ ni ne zna da su bili u Saboru. Niti su diskutirali, a kamo li predlagali nešto,a niti su dolazili.
Jerbo su već za trajanja mandata vježbali.
Šetanje kožice.
Pa su u konzumaciju čuvenih 6+6 ušli u top formi.
Danas je Jutarnji objavio popis, završni, šetača kožice na naš račun.
Nema ih puno, samo 39 drkadžija o državnom trošku.
Drkadžije s određenim rokom trajanja.
Evo, minstar gospodarstva u jednom kratkom, ali ipak predugom razdoblju, izvjesni Tomislav Panenić, koji je izabran jer je bio kažu dobar načelnik općine Nikad Prije Čuo Tompojevci, što je izvanredna kvalifikacija za bit ministrom, je također nezaposlen.
I ne može se zaposliti u ni jednom upravnom vijeću, radi sukoba interesa. Jer, upravna vijeća upravo traže takve kvalificirane i stručne kadrove. A na bauštelu ipak ne bi.
A mogo bi na baušteli konobarit i donosit majstorima stiropor u koji se on jako razumije, jer je upravo radi krađe stiropora, prije nego što je postao ministar, dobio cipelu iz Baumaxa. Što ga je uz Nikad Prije Čuo Tompojevce, dodatno kvalificiralo za bit ministar.
Javilo je da i Branko Hrg, lik koji je poznat po tome da je kao predsjednik stranke osnovao svoju stranku i kojeg hvala Bogu i nebesima više nema u Saboru, farba kuću i štagalj, za plaću koju mu plaćaju porezni obveznici.
Osamnaest soma kuna.
Ma neka ga! Samo da ga više ne gledamo.
Nije mi krivo što takvu lovu povlači i Darinko Kosor, jedan od najbogatijih Hrvata uopće, heroj privatizacije imovine Socijalističkog saveza. Ma ja bi mu dao i više, samo da ga ne gledam. Ako znate broj računa, javite mi, ja ću plaćat!
Svaki mjesec veliku lovu broji i Stjepan Ćuraj, sjećate se onog debelog i velikog, zamašćenog lika koji se uvlačio u guzicu Vasi na sjednicama povjerenstva za Agrokor, tako da je to bilo gadljivo za gledat?
Bahatost u kombinaciji s rektalnom speleologijom dovela ga je da sada za dobru lovu kod kuće šeće, ali neće dugo.
Jerbo da ima gdje, veći bi on odavno otišo.
Ko što je otišo Vaso, čija se karizma o svemoći razbila ko boca od Badelovog konjaka. A taj Vaso je pokazo barem malo građanske pristojnosti, pa nije konzumirao svojih petnaestak i više soma kuna, nego se zaposlio.
Samozatajni Gordan Maras, vrhunski specijalist za gospodarstvo, bankarstvo i ekonomiju, također se uvrstio među šetače.
Uskratio je hrvatsko gospodarstvo od korištenja njegovog ogromnog znanja i velikog radnog isustva u realnom sektoru!
Postoje oni koji beru lovu i škrtare na svakoj lipi. Jerbo će im trebat.
Pa se povazda tješe recitirajući onu prostačku: Dobar savjet zlata vrijedi, ko kurac drka novac štedi.
U tu grupu svakako spadaju Saucha, Kuščević, a mogli bi im se pridružiti i Tolušić i Varga.
Jer advokati su skupi, a ko zna koliko će im suđenje trajati, a Boga mi i završiti sada kada su političke nule.
Obične nule bili su i prije.
Na ulici je sada i Mario Habek, varaždinski saborski zastupnik iz jako puno mandata, svakako jako puno previše, za kojeg u Varaždinu, gdje je uporno biran, nikada niko nije čuo, makar sinovi domovine prate sjednice Sabora.
Pa su anketarima koji su im pokazali njegovu sliku i pitali znaju li o kome se radi, odgovarali da je to valjda neki glumac iz sapunice, pjevač ili svirač.
Kurcu.
I tako, država će na njih potrošiti deset miliona kuna.
To je puno, ali valja pogledati s druge strane. Toliko ukrade HDZ za par sati, kada je u formi i kada mu se pruži prilika.
A ove likove više nećemo gledat, hvala Bogu!
Pa zašto bi nam bilo žao tih jebenih deset miliona kuna?
