Sloboda medija, što je to? Plate ti reklame i odma su lijepi i pametni? A ako su gadni, onda ne pišeš ništa!

Vraćamo se u kolotečinu

Obračun bandi

Pozvan sam na tribinu

Čemu služi DIP?

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

U članku: [hide]

Sve je manje firmi koje mogu slaviti obljetnice postojanja sa velikim brojevima.

Jer su poduzeća uništena, pokradena, ili hrvatski rečeno pretvorena.

U govno.

Iz kojega raste samo jedan cvijet, koji miriše samo vlasniku.

Nedavno je poduzeće Radnik iz Križevaca željelo proslaviti sedamdesetogodišnjicu poslovanja.

Moram odma reći da je i Radnik poput svih poduzeća pretvoren, pa je on u vlasništvu nekakvog tipa koji se vratio iz Njemačke, grada Minkena i kojemu je država (čitaj HDZ) omogućio kupovinu poduzeća svijetle tradicije za kikiriki.

Radnik nije sam. Radnik ima i sestru, ili brata, ne znam spol.

Zove se Kamensko, sjećate lis e bure oko toga?

No sve to skupa nema veze.

Dakle, Radnik je imao proslavu sedamdesetogodišnjice postojanja.

Pa se radio, kako se i šika, dernek.

Dernek je bio velik i bogat, kao što je običaj u firmama u Rvata.

Što su manje plaće, to je veći dernek.

A kakav je to dernek u Prigorju i krajevima koji graniče sa Prigorjem da na njemu nije Drele, kao voditelj?

Skoro pa i nikakav.

Ali, lukavi i promućurni Mikneknac sjetio pa je na dernek pozvo i one koji su mu omogućili kupovinu tvornice za cijenu kikirikija.

Pa je pozvo ZNA SE koga. Pa je došo i onaj Đakić.

Znate onaj sa vodnjikavim očima, kaj izgleda kao da je stalno pijan.

Ali ja ga nisam vidio da pije nikada.

Jer ga nisam ni sreo nikada.

Pa je Đakić pomiješo stvari, mislijo je da se nalazi u Saboru i posto bahat i arogantan. Počeo je vrijeđat i radit pizdarije.

Ukratko, popišo se na proslavu sedamdesetogodišnjice poduzeća, koje je veći dio svoje povijesti pošteno radilo, čiji su radnici stvarali časno radničko ime.

Što bi se reklo, zasro je cijelu proslavu.

Sve to mi javlja redoviti čitatelj M.K. iz okolice Križevaca.

Dakle, Đakić je stalno telefonirao, jeo, pio i glasno se smijao tijekom Dreletovog nastupa, pa ga je popularni voditelj prozvao za nekulturu i izašao iz prostorije. Dvjestotinjak posjetitelja je mislilo da se šali, ali kada se nije vratio shvatili su da misli ozbiljno.

‘Svima je već sve odavno jasno’

„Mnogi se pitate što sam to sinoć izgovorio u Križevcima. Samo sam rekao ono što je svakome od poštenih, radišnih i iskrenih ljudi u Hrvatskoj već odavno jasno.

A kada komičarima nije do smijeha“, napisao je na svojom Facebook profilu Davor Dretar.

Da tragedija bude veća, vijest koju je objavio portal Glas Podravine skinuta je s portala već nakon sat i pol.

Dakle, u čemu je vijest?

Da je nekakav iz Minkena kupijo tvornicu? Ne nije. To je uobičajeno.

Da je nekakav HDZ siledžija i tabadžija koji jebe cijelu državu sjebo ljudima proslavu?

Ne nije, pa sjebali su on i takvi njegovi državu, jedna proslava više ili manje?

Da je Drele izašo van sa šoua? Nije ni to.

Vijest je da je lokalni portal, Glas Podravine, objavio o tome članak.

Koji je skinut nakon samo sat dva.

Kao dokaz o neovisnosti novinarstva, naročito kada je u pitanju plaćanje reklama!

Nekoliko novinara, do kojih ja držim, u nekoliko mi je navrata znalo priznati kako mi zavide.

Na slobodi koju imam u pisanju, jer nisam nikom ništa dužan niti koga moram slušati.

E da to je to!

Pročitajte i ovo:
Jakov, golub pismonoša, kasni u dolasku iz Čazme četiri dana

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

Sudbina

Još malo pa će biti tri godine. Točnije u travnju 2022. godine, dva mjeseca od dvadeset i četvrtog veljače, dana kad je Rusija napala...

Moć

Davno je to bilo, krajem osamdesetih. Sjedili smo na kraju dana sami u hotelskom baru hotela Rossia u Moskvi. Boca votke, druga po redu....

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti