rediz
Od onog dana kada je gospodin Bernardić izabran za predsjednika SDPH-a, kalkulira se sa njegovim rušenjem sa mjesta predsjednika, na koje je htjeli mi to priznati ili ne, legalno izabran. Vrlo dobro mi je poznato da se kroz novinarske veze i vezice plasiraju povremene vijesti o Skoro rušenje Bernardića, pa Bernardićeva oporba odlučuje ovaj tjedan ide li na napad na šefa i slični naslovi, ovisni o dogovoru sa novinarima.
Svi ti članci su u biti, prežvakavanje starih tema, a sudionicisvih tih priča su političari bez nekog velikog ugleda u javnosti.
U svakom tom napisu u novinama, obavezno se pojavljuje u kalkulira imenom Peđe Grbina.
Čovjeka bez ikakve karizme, ali i bez ikakve podrške baze.
Duboko sam uvjeren, da bilo koji političar iz prvog reda SDP-a ima u Istri, koja je Peđina baza, veću podršku od Peđe Grbina.
Peđa je vrlo fin, pristojan, smiren čovjek, njegova neodlučnost i kukavičluk koji pokušava zamaskirati u mudru strpljivost upravo je odgovarajuća njegovoj veličini.
Novinari vrlo često spominju i Sinišu Hajdaša Dončića kao nekakvog vođu puča u stranci. Siniša vrlo dobro zna i svjestan je, da neki kolege, koji su također skloni razmišljanju o smjeni Bernardića, također zaziru i od njega, iz jednostavnog razloga jer im je poznata njegova nedosljednost, kojoj je odan i dosljedan. Uopće, u Predsjedništvu sjede relativno mladi ljudi, ali politički potpuno potrošeni.
Njegovo utrčavanje pod skute Bernardića, čiji je ogorčeni protivnik bio cijelo vrijeme do Bernardićevog izbora za predsjednika, jedan je od školskih primjera oportunog političkog konvertitstva.
Osobno smatram da je izbor gospodina Bernardića, unatoč činjenici da je bio legalan i bez primjedbe, bio vrlo loše rješenje za SDP, obzirom na zabrinjavajuće loše stanje zagrebačke organizacije koju je vodio upravo gospodin Bernardić.
Principe rada zagrebačke organizacije odredio je davno gospodin Bandić, koji je organizaciju vodio 12 godina, da bi je Bernardić preuzeo od povjerenika Jelušića, imenovanog nakon Bandićevog isključivanja iz stranke.
Bernardić nije u niti jednom trenutku pokušao stranku, koja je počela padati na svim izborima, staviti na svoje noge, nego je naprotiv stvaranjem mreže poslušnika, koji su uglavnom regrutirani iz FM, stvarao svoju mrežu u Zagrebu, nipošto SDP-ovu. Svi oni bili su honorirani za svoju lojalnost, kako dobrim zaposlenjima u Holdingu, tako i članstvima u tijelima lokalne i gradske samouprave. Najčešće u kombinaciji i jednog i drugog.
Valja biti potpuno iskren, u tome su mu pomagali mnogi koji su danas na suprotnoj strani, ili se barem grade da su na suprotnoj strani, što se nabolje vidjelo u ovoj kampanji. Neki od važnih ljudi u suprotstavljenim stožerima donedavno su bili vatreni zagovornici Bernardića.
Političko konvertitstvo, usudio bih se reći, jer su mi dobro poznate prilike i u drugim strankama, svakako je najjače izraženo upravo u SDP-u.
Konvertitstvo, prelasci iz struje u struju iz tabora u tabor, nipošto nema veze sa ideologijom, isključivo je posljedica materijalnog interesa članova. Pa slobodno možemo govoriti o političkoj korupciji.
Svi viđeniji, članovi SDP-a, oni koji su godinama u vrhu stranke, ali i u vrhu gradskih organizacija, po uhodanom običaju, prelaze na pobjedničku stranu, jedino zato da bi zadržali svoje položaje i stečena prava, za koja su uvjereni da su doživotna, te su svoje povlastice spremni braniti svim načinima, upravo u tom kontekstu treba i gledati pobjedu gospodina Marasa, jer se jedan dio bivših Bernardićevih pretorijanaca odlučio osvetiti svom dojučerašnjme idolu, nezadovoljni raspodijelom plijena nakon Bernardićevog izbora za predsjednika SDPH.
Vrlo često to čine na način koji je, nazovimo to vrlo antipatičan. Jedan od ružnijih slučajeva je slučaj gospođe Tanje Dalić, koja je do pred same izbore vatreno objavljivala statuse, tumačila da „Bernardić kao da je asistirao Mengeleu“, da bi odmah potom prešla u Bernardićev tabor, pa sada slovi kao kandidatkinja za ministarski položaj u vladi koju bi, ako bi formirao SDP.
Njezin dugogodišnji partner i pratitelj, Ivo Jelušić, donedavni vatreni pristalica Davora Bernardića, otvoreno iza Bernardićevih leđa, nagovara Piculu da preuzme stranku, potpuno nesvjestan odnosa snaga, jer je gospodin Tonino Picula bitno izgubio utjecaj u stranci.
Poraz njegovog kandidata u Zagrebu, Bernardića nije posebno uzdrmao, jer njemu pomisao da bi na izborima mogao pobijediti Maras i nije bila baš najmrskija.
Svakako mu je bila puno draža od pomisli da bi pobjednici mogli biti gospođa Kolarić ili gospodin Čičak, koji su direktno svojim programima, stavovima i nakanama planirali redizajnirati stranku u Zagrebu, iščupati je iz smrtonosnog zagrljaja Milana Bandića, te time urušiti ono što su Bernardić i njegovi prvi suradnici, koji su većinom ovisnici o Milanu Bandiću, strpljivo gradili. Zato su Zagrepčani na izborima 10.06. izabrali u Predsjedništvo i Gradski odbor Zagrebački holding i gradsko poglavarstvo.
Gospodin Maras, izabrani predsjednik GO Zagreba, koji je dosljedno Milanovićev čovjek, imao je stanovitu podršku Bernardićevog kruga, u prvom krugu glasanja, kao posljedicu dogovora Bernardića i Milanovića, na jednom od njihovih čestih zajedničkih ručkova.
Dakle, u ovom trenutku, Bernardić je po mojem dubokom uvjerenju siguran u svoj položaj. Za to postoje dva jaka razloga.
U predsjedništvu ne postoje ljudi, čvrsti, dosljedni ciljevima, ljudi sa stavom koji bi mu se mogli suprotstaviti. Eventualni pokušaj pobune Marasovog Zagreba, ne toliko radi Marasove volje, koliko radi pritiska na Marasa od strane članstva, Bernardić može riješiti jednim potezom, raspuštanjem organizacije. Valja napomenuti, da bis vaki pokušaj pobune u Zagrebu, bio spriječen, jer Zagrebom upravljaju Bernardićevi / Bandićevi pouzdani ljudi. Oni koji su istinski vjerovali u Marasovu iskazanu želju za kozmetičkim promjenama bili bi nadglasani.
Drugi, puno važniji razlog je taj što Zoran Milanović još nije odlučio da Bernardić treba otići. Milanović svojim instinktom vuka jako dobro zna da pravu premoć u predsjedništvu ima upravo on, ali je za sada ne koristi.
Uvjeren sam, da Milanović ne želi zlo SDP-u, pa tako niti ne dira Bernardića, koji je unatoč svim svojim brojnim manama puno jači političar od svih članova predsjedništva.
Grafička obrada Spectatorblog
Opaska Spectatorbloga: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Jocker”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.
