- Reklama -
Jedan, meni jako drag čovjek govorio je: Ja to ne znam napraviti, ali znam reći da ne valja.
Moj otac.
Ne razumijem se u filmski režiju.
Ni malo.
U režiju se razumijem otprilike kao Jakov Sedlar. Razlika je u tome što ja to priznam.
A on se ponosi svojim neznanjem. Čak za njega očekuje i nagrade.
Dakle, u dosadi ovog vrelog dana, nabasao sam na nešto što se zove promotivni spot predsjedničkog kandidata Miroslava Škore.
U spotu se pojavljuju Miroslav Škoro, Željko Pervan i Antimon.
Sjećate li se Antimona, tamnoputog debeljka, koji je u brojnim, svakako prebrojnim emisijama Večernje škole, bio predmetom neukusnih rasističkih viceva Pervana i ekipe.
Dakle, ta je ekipa snimila uradak.
To što je taj uradak koji bi se trebao zvati spot, proizveden u low budget produkciji, čak i nije bitno.
Osim u jednoj stvari.
Navodi publiku na pomisao da je Škoro skroman čovjek, koji valjda ima problema sa financiranjem kampanje.
Jer je bogat ko Džajić.
A o načinu stjecanja njegovog bogatstva ispredaju se legende.
Ili barem istinite priče, u kojima se vrti ogromna lova zagrebačkih platiša prireza, ali i ostalih poreznih obveznika.
No, ostavimo se gledanja u tuđi džep.
Za to su zadužene druge službe, koje su pak pristojne poput mene, pa ni one neće gledat.
Oćemo li se kladit?
Dakle, u pravom maniri hrvatske kinematografije, u kojoj osim u rijetkim filmovima, glumci govore nekakvom čudnim, pederskim hrvatskim, kakvim ne govori niko živ.
Ovaj uradak odiše uvjerljivošću kao da ga je režirala video sekcija petog beškole u Oprisavcima.
Drugo polugodište, doduše.
Na stranu činjenica da se taj Škoro neprekidno pojavljuje na televizijama, što kao pjevač pjesmuljaka zamršenih tekstova tipa Milo moje, milo mame svoje, Više moje, nego mame svoje. Milo moje, milo moje, Milo mame svoje. Imal rano, nade za nas dvoje?
Pjesmuljci pisani po poznatom sistemu da je bilo plime bilo bi i rime.
Dakle, čovjek nastupa dobar dio svog života, kao taj pjevač šlagera ili nekakav glumac u skečevima.
Gledam njegovu mimiku u u spotu, toliko podcjenjivački izraz lica, koji čak ni naivnog Pinokia ne bi naveo da ga posluša.
Pa se pojavljuje nesretni Antimon, koji laprda o promjeni ustava u nekakvoj njegovoj državi u Africi.
Pervan soli nešto prozirno, mašući ručicama, a ironični Škoro tumači za što želi ustavne promjene.
Možda naš Ustav i nije Bog zna što, ili možda jest, ali su za kurac oni koji su zaduženi za tumačenje, svejedno.
Ali, dati ovakvom tipu vlast u ruke, jednako je ko da ste Roy Orbisonu povjerili ulogu kapetana aviona prepunog putnika.
U biti, taj spot je idealan samo za jedno.
Suprotstaviti se publici Kolinde Grabar Kitarović!
- Vezano uz temu -
