Stvarno ničim izazvan ušao sam u muzej

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

Stvarno ne znam kaj mi se desilo. Valjda neki trenutak slabosti? Ili tko zna što? Tumaram gradom, podnapijen kavama, bauljam i vidom natpis.

Muzej.

Uđem ja, onako bogobojazno i ponizno, kako dolikuje klipanu s periferije kojem je puno slađe spavati kući nego u loži nekakvog kazališta gdje se deru ko da im kožu s leđa skidaju, a nemreš ih stišat. Ni okrenut program. Još i nove cipele tište i stežu. A one stolice u loži ugodne poput one stolice na struju na kojoj su zadnji puta u životu sjedili odmetnici Sacco i Vanzetti, koji su unatoč toj stolici na kojoj su sjedili, postali besmrtni zahvaljujući divnoj Morriconeovoj baladi Here’s to you, Nicola and Bart koju pjeva prekrasna Joan Baez.

I ja, kao takav, uđem u muzej. Gledam, zvjeram okolo, osjećam se poput Cary Granta u Hitchkokovim filmovima u scenama u kojima ulazi u napuštene kuće, pa se ogledava i onda vikne Is anybody here?

Nigdje nikoga. Samo ustajali zrak što vonja na stare papire. Tišina. Gledam u eksponate poredane na policama. Na onim stolovima prekrivenim staklom. Masa starudije, dobar dio toga imam ja u svojem štaglju na selu, malkice prašnjavije i umotano u paučinu. Hodam, jedini zvuk je udarac moje pete o parket koji na taj udarac odgovara škripom.

Sve je čisto, uredno, gledam ne bih li uočio trag paučine u kutovima prostorije. Ništa. Nula bodova. To netko vrlo redovito čisti.

Ko fol zainteresirano sagnem se nad nekakvu staru rajnglu, i onda prstima pređem po staklenoj površini, pogledam vrhove prstiju. Nula bodova. Čisto. Netko je podigao rajnglu, očistio staklo, spustio rajnglu. Prostorija po prostorija. Nisu samo rajngle, ima i vaza, a slike vise na zidovima, sve u istoj ravnini.

Čudesno! Kakva sve čudesa čuvaju to svojem fundusu. Ljubomorno gledam, kako je kod njih sve čisto, a moje stare rajngle i vrčevi u štaglju u prašini i paučini.

Carry Grant

I u svakoj novoj prostoriji, svaki puta poriv Is anybody here?

Na kraju jedne sobe širom otvorena vrata. Do mojih nosnica, uvježbanih za te stvari, dopire miris kave. Friško kuhane. Polako se šuljam, gledam sliku nekakve djece što stoje kraj pruge, maštovito nazvane Djeca na pruzi. A nisu, stoje kraj pruge. Što je u realnosti ogromna razlika.

Pročitajte i ovo:
OŠ Milana Bandića u Đurđevcu

Poput života i smrti

Kava s muzealkama. Ili se to kaže muzama?

Prilazim vratima, vidim jednu gospođu kako sjedi za stolom, pred njom šalica kave. Pozdravljam tiho, da ne narušim crkveni mir koji vlada muzejom.

Ona odzdravlja, namrgođeno, kad li odjednom ukažu se dvije glave iza dovratka, dvije žene, pozdravljaju znatiželjno me gledajući. Jer, ne dolazi im svaki dan posjetitelj. U čudu me gledaju, samo što nisu pitale Kako vam možemo pomoći? Jeste li se možda izgubili?

Kimam glavom pristojno, kadli jedna ničim izazvana kaže, Upravo smo skuhale kavu, hoćete li?

Sjedam za stol, mirišljava kava potisnula je muzejski miris papira i ustajalog zraka. Govorim da sam u prolazu, da nikada nisam bio u ovom muzeju, pa gledam malo. Lijepo im je ovdje. Da, kažu da im je lijepo. Ima ih sedam osam i imaju spremačicu. Prema onome što sam vidio, spremačica jedina radi.

Ostali su čisti višak.

I ja im vjerujem da im je lijepo. Zaposleno ih je desetak. Dobivaju redovitu plaću. Vrlo redovitu. Soma eurića kaplje redovito. I na poslu mir. Tišina. Moraš paziti da ti ko ne ukrade Djecu na pruzi i objesi je u svoju garažu.

Žao mi je. Žao mi je što sam krkan s periferije. Žao mi je kaj mi je bolje knjavati na kauču nego se patiti u neudobnoj stolici u kazalištu. Žao mi je kaj se ne družim s kulturnim ljudima nego s mojom škvadrom koja samo priča o nogometu, ženama i cugi.

Jerbo, mogao sam i ja biti djelatnik u nekom od muzeja.

Djelatnik kažem, ne radnik.

Namjerno.

Vezani članci

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt...

Tramvaj zvan čežnja

Zagrebački električni tramvaj (ZET) Zagreb se mijenja. Munjevito. E sad, mijenja li se na bolje...

Komedija, kaj ne? Ali ne samo u Komediji, nego i Filharmoniji

Kad želiš saznati kakav je tko čovjek, daj mu vlast. Pa ćeš vidjeti kako...

Bandićevi ljudi su svoju kulturu donijeli u Zagreb na opancima, baš poput njega!

Poznato je da je Milan Bandić seksistička svinja, koja omalovažava ženski rod kad god...