Jebe me za se načine na koji drugi žive.
Ne gledam televiziju, odnosno vrlo rijeko gledam. Jerbo postoji kanalizacija za koju plaćam pretplatu pa mogu gledat što me zanima. A postoje i torrenti. Pa opet mogu gledati što me zanima. Jerbo, odavno sam prekrižio bilo kakvu namjeru gledati zaglupljujuće vijesti, ili nekakve tipove koji žene nekakve babe čim ih vide. Ili emisije o kuhanju u kojima se prežderavaju do besvijesti, da bi se nakon toga prijavili u emisije u kojoj skidaju kile.
Meni je sve to skupa polusvjetski.
Reko sam, gledam filmove i serije. Pa sam tamo često vidio i čuo da se spominje nekakav V. amandman. Naravno u američkim filmovima. Odavno sam bacio oko na taj V. amandman, a tamo piše, po sjećanju navodim: da je privatna svojina neprikosnovena. Ustav garantira. Američki.
U našim filmovima, koje rijetko gledam, jer mi je Jakov Sedlar ogadio i pomisao na gledanje domaćih filmova, se ne i spominje previše Ustav. Osim naravno u filmu Ustav Republike Hrvatske. Dakle u našem Ustavu, vrlo visoko plasirano, na trećem mjestu nadrljano je:
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Dakle, ovdje bih danas drobio i drljao o nepovredivosti vlasništva, koje eto, garantira i Ustav Republike Hrvatske.
Tko vas haje plode l’ krši vinom?
Sve je lijepo napisano u toj knjizi, lijepo uvezanoj, kićenim zlatnim slovima naslovljenoj, na debelom luksuznom kožnom uvezu. A niko to što je napisano, ne jebe ni pola posto.
Niti sudovi, niti političari, a Boga mi ni ustavni suci, vrhovni svećenici pravde, koji bi morali čuvati pravdu, pravednost i jednakost.
Ustav Republike Hrvatske kao da je proizveden u pogonima Wrigleysa, kao da je kauguma, razvlači se kako se kome digne kurac.
Ova tvrdnja svakako puno bolje zvuči kad se kaže da je naš Ustav fleksibilan.
Sve češće smo u situaciji da se sporovi vode pred međunarodnim sudovima, pa oni donose presude koje bi, da ima morala naše suce natjerali da pocrvene. Harakiri ne trebaju raditi. Samo da pocrvene. Ali, oni ne crvene, jer su suci u hrvatskom pravosuđu.
Prema informacijama koje sam pronašao na portalu Transparency, Hrvatska je po korupciji, a ne zaboravite da ljudi u razlozima svog egzodusa iz Hrvatske najčešće spominju korupciju, od 180 zemalja, plasirana na 63. mjestu. Na primjer, Ukrajina je od 180 zemalja na 122 mjestu. Rusija je od 180 zemalja 136. zemlja.
Jebate, kako je tek kod njih? Uduplo su lopovi veći od nas.
Čitam ovih dana nekakvo priopćenje u kojem kažu:
Ukrajinska vlada priopćila je da je hrvatski sud odlučio da se oligarhova jahta Royal Romance od skromnih 92,5 metara treba ‘prenijeti‘ na ukrajinsku Agenciju za povrat i upravljanje imovinom (Arma), koja je rekla da će ‘sačuvati ekonomsku vrijednost jahte prodajom na dražbi‘.
Hrvatski sud. Hrvatsko pravosuđe
Koji sud? Koji sudac? Koji je pravni osnov tuđu svojinu ustupiti drugoj osobi (i država je osoba, ali pravna)? Kada je provedeno suđenje? Koliko je država to do sada napravilo? Ili smo mi prvi? Jer naš Premijer želi u budućnosti u Europi biti prvi?
Što kažu odvjetnici oligarha?
Uz put nije nipošto nebitno spomenuti da je vlasnik jahte nekakva ruska tajkunčina bio zarobljen u Ukrajini. Njega kao vrhunskog zločinca, ako on to jest, Ukrajinci nisu izveli pred sud, pa pred zid, naprotiv, isporučili su ga Rusiji. Eno ga, slobodno šećka Moskvom.
Jebate led, da ga nije pustilo radi onog 122. mjesta? Ili naprosto frajer nije kriv?
Puno je tu dilema, puno nepoznanica, što će biti s jahtom, meni je iskreno svejedno, ali zaplijeniti nečiju imovinu, bez jasne presude da je tip krivac, zločinac ili bilo što drugo i da mu se plijeni imovina, vrlo je hrabro.
U ratnim okolnostima, a one postoje, to nije hrabro. To je ludost. Crtanje mete na čelo.
Baš se trudimo dobiti po pički.
Iskreno, skoro da sam siguran da to može samo hrvatsko pravosuđe, koje inače vrlo dobro pazi da se ne zajebe pa cijeloj plejadi ministara, premijera, tajkuna, gradonačelnika, ne otme imovinu po kratkom postupku. Rat u Ukrajini počeo je pred pola godine, a evo, frajer je već zarobljen, oslobođen, a revno hrvatsko pravosuđe već mu otimlje jahtu. Kao podsjetnik, Ježić još nije vratio 5.000.000 EUR, a, prema presudi od 2016. godine.
Hoće li hrvatski sudovi, vođeni presudom neimenovanog suda i hrabrog i super brzog suca sada odlučiti da se zaplijeni imovina, proda na dražbi i tako dobiveni novac uz gotovinu koju će zaplijeniti ministrima, premijerima, penzionerima iz Dubrave kod Šibenika ekspresno pošalje na Baniju?
Ili bi ga mogli poslat u Ukrajinu, zajedno sa slikom Andreja Plenkovića, vlastoručno potpisanom?
I samo još jedno pitanje. Kad će više ti izbori za predsjednika EK, pa da počnemo živjeti ko ljudi?
Po istom modelu vinariju Tolušićevu, imanje Škugorovo i od Žalac prodat i novac poslat u Baniju.
To ne bi išlo? pic.twitter.com/g4ujeC1Yzw— Spectator (@SpectatorHR) December 5, 2022
