U samo deset dana, za jednog ministra javnost sumnja da je konzument, a za drugoga da je diler!

Vraćamo se u kolotečinu

Obračun bandi

Pozvan sam na tribinu

Čemu služi DIP?

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

U članku: [hide]

Ne znam pošto je pola kile Večernjeg lista. Jer TO ne čitam. Čak ni u birtiji kad pijem kavu.

Jer, kavu plaćam, a volim sjedit po birtijama, to mi je istinski užitak, a da si pokvarim kavu koju plaćam i vrijeme, kojega svakim trenutkom imam sve manje, bilo bi glupo.

Potračio život čitajući Večernji list.

Toliki luzer baš i nisam!

Nekoliko puta u zadnje vrijeme zabunom sam otvorio portal i pregledao komentare ispod članaka.

Po komentarima vidiš nivo publike, ali i tiskovine.

Večernji list je uistinu pravi domoljubno državotvorni portal, koji vrvi komentarima nepismenih trolova.

I prodaje se po trafikama i dućanima. To je valjda jedino stranačko glasilo koje se prodaje za lovu.

Molio sam frenda da pažljivo pregleda, kaže da nigdje nije vidio da piše da je izdavač HDZ, niti da je ne znam, Andrej Plenković glavni urednik.

Dakle, prikriveno-reklamni bilten, HDZ-a.

Posve je jasno da je cijeli posao nabavke vođen diletantski, kao kada seljaci iz okoline Vrgorca pokušavaju trgovati sa liscima premazanim svim mastima.

Viđao sam zadnjih dana naslovnice, kada je već bjelodano bilo da od kupovine stare krame iz Izraela ništa, oni su palamudili da nije sve gotovo, da nije krivica Vlade, ma svašta.

U biti, nekada ozbiljne novine pretvorile su se u humorističko – pamfletne novine.

Večernji je postao oglasna agencija ministra (još uvijek!) Krstičevića.

Sredstvo za obračun njega sa njima, njega sa nama svima.

Sapun za pranje ministra Krstičevića. Još moraš i platit da bi to čito.

Posve je jasno da je cijeli posao nabavke vođen diletantski, kao kada seljaci iz okoline Vrgorca pokušavaju trgovati sa liscima premazanim svim mastima.

Pa umjesto košulje dugih rukava dođu kući sa majicom kratkih rukava.

Da li je bilo i drugih vrlo ružnih elemenata koji su odlučivali o odabiru tipa i dobavljača aviona, ne bih se usudio tvrditi, ja nisam niti DORH, a niti član bilo kakve službe.

Cijeli posao vodila je ekipa oko ministra Krstičevića, koji mi je od samog početka obnašanja mandata išao na ganglije paradiranjem u uniformi.

Hrvatska je civilna država i ministri nemaju što hodati u uniformama. Tim više što su prisilno penzionirani, upravo radi potiranja demokracije.

Pa se pitam, da li je paradiranje Krstičevića u uniformi pokušaj prikrivenog rehabilitiranja svog čina zbog kojega je u roku keks bio prisiljen skinuti uniformu.

Od samog početka svog mandata pokušavao je militarizirati Hrvatsku, sjećate li se nebuloza o vojnom roku, stalno trabunjajući o nekakvim ugrozama, pričama o paranju neba.

Polako ali sigurno nagurao se u prvi plan, ne dopuštajući Hrvatima da dišu mirni, civilizirani, građanski zrak.

I onda se desila vrhunska svinjarija.

Bilten HDZ-a objavio je dokumente koji su trebali dokazati da hrvatska strana nije kriva za sramotan tijek kupovine aviona.

Krivi su Amerikanci, krivi su čak i Izraelci, koji su nečijim tajanstvenim odabirom proglašeni strateškim partnerom Hrvatske.

Po čemu su oni strateški partner, kakve sve benefite Hrvatska ima od strateškog partnerstva sa Izraelom, najvjerojatnije nećemo nikada saznati.

Ali upravo to inzistiranje Krstičevića na strateškom partnerstvu sa Izraelom, posve sigurno  je usralo motku u odnosima sa Amerima.

Dokumenti koje je objavio Večernji list su tajni dokumenti.

Neko ih je dao novinarima da ih objave.

Čudna je koincidencija da su se dokumenti pojavili drugi dan po izjavi da Hrvatska ima puno svakakvih dokumenata.

Najtužnije je u cijeloj priči, to što objavljeni dokumenti uopće ne amnestiraju hrvatsku stranu od diletantizma u vođenju cijelog posla.

Oni su dokazali neke druge stvari.

Da su posao vodili tipovi koji ni konjski trgovi ne mogu biti, dokazali su da se dokumenti dilaju kako se kome ukaže potreba.

Dokazalo se da službe o tome pojma nemaju, jer su nesposobne.

A dokazati će se da se pravi izvor nikada saznati neće, to ionako svi znamo!

Prema tome, istragu ne trebaju ni otvarat, premda Plenković kaže da će istraživat.

Nekada su se, za vrijeme Milanovićeve vlade novinari  u objavi povjerljivih informacija pozivali na visoki izvor.

Sada je vrlo vjerojatno niski izvor svih dostavljenih dokumenata.

Niski diler povjerljivih dokumenata. Kokošar!

To je jasno svima, osim njima.

U samo deset dana, za jednog ministra javnost sumnja da je konzument, a za drugoga da je diler.

Lijepa vlada!

Ma jasno je i njima, ali misle da mi ne kužimo, a i jebe im se za nas!

Meni je tužno gledati Krstičevića, slušati ga.

Uvijek sam osjećao nekakav čudan sram i nelagodu zbog činjenice da sam građanin države u kojoj je tip kojemu je izgovor pet suvislih uzastopnih rečenica nerješiv problem, ministar vrlo važnog ministarstva.

Često se pitam kako se uistinu osjeća Andrej Plenković, savršeno obrazovan, dok sluša pokušaje povezivanja rečenica svojeg ministra.

Ne želim uopće ovdje pisati o svim čudnim repovima državne nabavke informatičke opreme od firme generala Krstičevića u razdoblju zadnjih petnaestak godina, od vremena dok je sjeo na čelno mjesta Msana.

Plenkovićeva vlada ima jako puno slabih karika, svakako su najslabije one koje čine ministri profesionalni HDZ-ovci, tipa Krstičević, Medved, Murganić, Kujundžić, Tolušić.

Svega je toga svjestan Plenković.

On je na potezu. Jer, zna on sve. I bez službi.

Krstičević je svoje karte odigrao.

U Večernjem listu!

Pročitajte i ovo:
Hrvatsko oružje svjetskog uništenja

Sretni princ

High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on je bio Superman, gledano mojim dječačkim očima. On me, nedugo...

Sudbina

Još malo pa će biti tri godine. Točnije u travnju 2022. godine, dva mjeseca od dvadeset i četvrtog veljače, dana kad je Rusija napala...

Moć

Davno je to bilo, krajem osamdesetih. Sjedili smo na kraju dana sami u hotelskom baru hotela Rossia u Moskvi. Boca votke, druga po redu....

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti