Uhvatilo lažnog branitelja

Pegula,
Jebeno je kad se rodiš bez sreće.
Bolje je roditi se bez kurca nego bez sreće, kaže moj prijatelj Vlado Š.
Zamisli, kolika je vjerojatnost da kad nešto mazneš, a u isto vrijeme, to isto mažnjava još  skoro pola miliona lopova, da baš tebe uhvate? (Hrvatska je u ratu imala manje od sto tisuća branitelja, a danas ih ima skoro šesto tisuća i još im broj raste)
Ufatilo te u društvu koje takve kao ti, uopće ne lovi! Dapače, ponose se tobom i takvima ko ti!
Ako je suditi po izreci p kurcu i sreći, moga prijatelja Vlade Š., taj nesretnik koji je ufaćen ima kurčinu, brat brate od trideset centi.
Pa ga svi vole.
Vole ga i referentice u mirovinskom, vole ga i referentice u Ministarstvu branitelja, niže rangirane, ali boga mi i one višerangirane šefovice, jer su čule da ga zovu Dokoljenko, a druge ga pak nazivaju Tronožac.
I tako naš Dokoljenko, nakon što je obilato bio čašćavan naklonošću ženskog dijela tih svih referentica, i njihovih šefovica, završi u novinama.
Doduše, prije toga je završio u murji.
Tamno su ga prvo u čudu pitali “Pa jebem ti lebac, pajdo moj, ko te to zajebo i prijavio?”
Ponudili ga kao prijatelja jednom ljutom, iz flaše skrivene u registratoru, na kojem piše TEKUĆA PITANJA.
Uz silne isprike i nelagodu, pa ipak je on njihov pajdo i jaran, sa kojim su danima evocirali ratne uspomene, ipak su ga morali prijaviti DORH-u.
Naš se Dokoljenko nije ljutio, ma ni malo!
Stari je on i prekaljeni borac sa šankova Knina, bikijada u Radošiću i Šestanovcu, redoviti sudionik domoljubnih događanja, pa i u šatoru je bio jedno tri mjeseca, ali je morao kući, ona njegova se ljutila, jer se ugojio dvadesetak kila i porasle su mu masnoće u krvi.
Ne daj Bože da umre, a braniteljska mirovina je tisuću EUR-a.
I prijave njega jarani iz murje, on se smije.
“Ne može mi niko ništa, jači sam od sudbine”.
Ali, jebi ga, desila se mala nezgodacija.
Neko nadrkano novinarsko piskaralo sjedi u hodniku murje, dokono maše rukom i tjera dosadne muhe.
Onda ga je spazio.
Zalijepio se za njega ki muva na govno, ne skida se.
Odma je shvatio, tu bi moglo bit materijala za napisat koju crticu.
Pa je nakon par dana, naš Tronožac, osvanuo i u novinama:
“ŠIBENSKO-KNINSKA policija izvijestila je kako je u policijskoj postaji Knin dovršeno kriminalističko istraživanje nad 54-godišnjakom osumnjičenim za prijevaru, i nad drugim 54-godišnjakom osumnjičenim za pomaganje u izvršenju ovog kaznenog djela. Osumnjičeni je, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem činjenica, doveo u zabludu službenike Ministarstva hrvatskih branitelja u čemu mu je pomogao drugoosumnjičeni tako što je, kao nadležna osoba, takvu dokumentaciju za ostvarivanje statusa osumnjičenom ovjerio svojim potpisom, iako je znao da tamo navedene činjenice nisu istinite. Temeljem tako probavljene dokumentacije osumnjičeni je ostvario pravo na status po kojem je u vremenu od 1. lipnja 2003. do 5. srpnja 2015., kada mu je zbog zaposlenja obustavljena isplata, pribavio protupravnu imovinsku korist od 1.072.598,29 kuna, sve na štetu Republike Hrvatske”, priopćili su.
 
Protiv osumnjičenih će Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku biti podnijeta kaznena prijava”
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’b33636′ bgcolorto=’b33636′] Frajer je imao mirovinu od soma eura, mjesečno!Za ne bit u ratu, a bit branitelj, glasan, nadrkan, pravi domoljub, uvijek mrk.
U sto četrdeset i četiri mjeseca mirovine, ovaj majmun je primio  petstotina trideset i dvije prosječne mirovine.
7.500 kunića je svaki mjesec slijetalo u džepove šankovskog domoljuba, junaka iz prvog reda bojišnice u podrumu ili u Minkenu.
I to ne puno, dvanaest godina.
U “mirovinu” je taj lik otišao 2003. godine, kada je imao trideset i šest godina.
Starosti, ne staža.
Te se godine mijenjala vlast, tako da mi nije poznato, ki ga je zbubao u mirovinu.
Čak oni, koji redovnim putem idu u prijevremenu mirovinu, imaju više radnog staža nego ovaj klipan godina života.
[/stextbox] Sve to nije bilo čudno nikome.
Nije bilo čudno korumpiranim plavim i crvenim  štakorima u Ministarstvu branitelja, dapače!
Oni su to poticali.
Prema brojnim svjedočenjima po portalima, novinama i na sudovima, ta govna su to sa ponosom radila.
Ali jebeš ponos, bio je važan dohodovni odnos.
Lova.
Krema za ruke!
Pisalo se o visokim dužnosnicima i dužnosnicima, koji su nemilice tražili lovu nekog trideset petogodišnjeg klipana, za sklepat ga u penziju.
Te, stvar se da riješiti, ali je skupa.
Pa se klipan domisli, drugi puta donese kuvertu.
Koja se samo uzme.
Za svoj osobni probitak.
Kokošari i govna.
Veći, puno veći, od ovog mudrijaša koji je od 2003. u penziji, a po godinama starosti sada, još bi moro radit sedam osam godina do penzije, crkavice od dva i pol soma kuna.
Oduvijek sam tvrdio, da u red najvećih ratnih zločinaca, svakako spadaju, dr Rubala sa svojom lopovskom bandom, te štakori iz Ministarstva branitelja, koji su svi za lovu, bubali nemilice mlade i radno sposobne krkane u penzije.
Od soma EUR-a.
Ratni zločinci nisu samo oni koji su pucali, ubijali, rušili. Ravnopravni su im oni koji su za svoj financijski probitak sustavno i godinama uništavali ovu državu.
Ne, to nisu ratni profiteri, koji su posebna vrsta gamadi.
Ovi su gori!
Sve su to radili samo za imat , ne znam, za lovu u banci, školovanje djece, kuće i vikendice.
Sve ono što svaki od nas želi, ali ima kurac.
Kad će se njima sudit?
Ovom karonji će otet pare koje nije imao pravo dobivat, za jedno dvadesetak godina, dok dođe do suđenja.
Još ako dođe kod najpoznatije šibenske sutkinje, proglasit će ga herojem, odlikovat i država će mu morati platiti odštetu.
Država je kaznila, vrlo simbolično, Dragu Rubalu, bit će da  suci sa pažnjom gledaju njegove idiotske emisije na televiziji.
On je pravomoćno osuđen, bio je na trpanju godinu dana, u zatvoru, kažu zlobnici da je on htio još.
Ali oni, koji su ostali nekažnjeni, koji su se obogatili preko svake logike, izvan realnog dosega njihovih sposobnosti i njihovih radnih mjesta, ta gamad nam se i danas smije u lice.
Oni su danas “ugledni” članovi zajednice.
Oni odlučuju.
Njih se pita!
Ali, siguran sam, uistinu siguran…
Da će se i njih jednom pitati, s kojim pravom su sjebali državu, nakrcavši tisuće normalnih, zdravih,  radno sposobnih ljudi u mirovinu, u dobi od trideset godina.
Na mirovinu od soma eura, kada je prosječna mirovina u Hrvatskoj tristo eura.
Nadam se.
Da će ih ispitivati detaljno.
Vrlo detaljno…
Pitat če ih kada love za mirovine više neće biti.
Ni za koga.
Hvala Bogu, ni taj dan nije daleko.