Stariji se sjećaju svakako pjesme Na kraj sela čađava mehana.
Koja se pjevala u dobrano podnapitim društvima, sa različitim varijacijama o kojima sada ne bih pisao.
Levo desno, nigde moga stana
Oj ulice i ti si pijana.
Danas mi se taj stih cijelo vrijeme vrti po glavi.
Što me asociralo na pjesmu koju nisam čuo barem tridesetak godina? (Ej, al se nekad dobro pilo!).
Povratak Ive Josipovića u Berino jato. Nakon bauljanja lijevo desno. U potrazi za stanom u kojem će se skrasiti i grijati.
Dočekan na velika vrata od beneovolentnih komunista, nakupine ljudi sa sve manje ponosa, a sve više snishodljivosti i beskičmenjaštva.
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske u mandatu od 19. veljače 2010-18.veljače 2015.
Ivo Josipović je pojam za mnoge stvari u hrvatskoj politici.
Čovjek koji je postao predsjednikom uz jaku podršku tada vladajućeg SDP-a. Milanović je znao da Ivo Josipović ima karizmu stolne vaze, ali ne ona koja stoji na stolu napunjena cvijećem, više one koja je negdje spremljena na nekakvoj polici u podrumu, pa mu je odlučio dati vjetar u leđa, dodijelio mu je Miranda Mrsića za šefa kampanje, koji je maestralno odradio kampanju i SDP je dobio predsjednika republike.
O mandatu Ive Josipovića ne bih puno, osim da je bio činovnički bljedunjav, kao da se svim silama trudio opravdati sve one pogrdne nazive kojima danas čašćavaju Plenkovića.
Ivo Josipović uspio je jednu veliku stvar.
Prokockati apsolutnu prednost koju je za vrijeme cijelog mandata imao nad svim političarima, pa na kraju izgubiti izbore od vrlo loše kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović i na taj način uvesti hrvatsku u crnilo u kojem se danas nalazi.
Čovjek je to vrlo razvijenog ega, poprilično bezosjećajan na sve što se događa oko njega, ako nema veze sa njime.
Cijelo vrijeme njegovog predsjedništva a i kasnije povlačili su se repovi koji su stvarali dodatno lošu sliku o njemu.
Nakon što je izabran za predsjedničkog kandidata SDP-a pamti se njegov potez kada je glasovao protiv Sporazuma o arbitraži o granici između Hrvatske i Slovenije, čime je odmah pokazao svoju sitnokalkulantsku narav.
Donacija 200 tisuća kuna koju je dobio od tvrtke Dioki kontroverznog poduzetnika Roberta Ježića, upletenog u korupcijski skandal podmićivanja
tadašnjeg premijera Ive Sanadera u slučaju INA – MOL. Tvrtka je u međuvremenu propala, a radnici su zatražili od Josipovića da vrati novac što on odbija.
Repove i priče o ZAMP-u bolje je i ne spominjati, premalen je ovdje prostor, evo u par riječi.Mediji su tijekom Josipovićeva predsjedničkog mandata posebno problematizirali poslovanje tvrtke Emporion Marka Vojkovića, Josipovićeva bliskog prijatelja, koja ima ugovor o suradnji sa ZAMP-om, na temelju kojega zarađuje golem novac.
Odmah nakon gubitka izbora, za gubitak je okrivio članstvo stranke, što mu mnogi nikada nisu oprostili, jer, realno on nije imao nikakvu bazu osim stranačkog članstva koje je odrađivalo njegovu kampanju te vrlo hladne zime.
Nakon toga osnovao je svoju stranku Naprijed Hrvatska, a SDP ovci su ga otvoreno optuživali da stranku osniva njihovim novcem kojeg su mu dali za kampanju, ali koji im nije vratio.
SDP je, Josipoviću kao svome kandidatu za predsjednika Republike dao 4 milijuna kuna. Po završetku izbora, kad su se zbrojili računi, ispalo je da će Josipoviću, uz iznos na koji ima pravo iz proračuna, na raspolaganju biti dovoljno novca da poravna sve troškove i još mu ostaje oko pola milijuna kuna.


