Usamljenom Matošu majmuni sve rijeđe dolaze, iako su palme tu!

spot_img

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

U članku: [hide]

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je to radi vremenskih uvjeta. Pa opet. Jedne večeri osjetio je...

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Immigrant is a person who comes to live permanently in a foreign country.

Kaže definicija.

Dakle, Milan Bandić je imigrant, koji je napustio svoju državu da bi živio u mojoj.

Kao što su imigranti u velikom broju smješteni u upravi grada Zagreba.

Imigrant koji je došao živjeti u Hrvatsku. I nametnuo svoj način života, svoje poglede na život, koje unatoč brojnim godinama koliko tlači Purgere, još uvijek nisu jasni.

Svaki puta iznenadi.

Neugodno.

Imigranti su preplaviti Zagreb, Hrvatsku. Nametnuli svoj način života, svoje poglede na život starosjediocima.

Upravo kao nekad Cortesovi conquistadores, koji su iako u velikoj manjini pokorili domicilno stanovništvo Centralne Amerike, koji su pod njegovom silom na posljetku izumrli.

Predugo, a priznam i gadljivo bilo bi pisati o silnim aferama koje ga prate, papiri i o kojima su brižno zaključani u ladicama ormara u podrumu u DORH-u.

Daleko od dosega nadobudnih tužitelja, koji još uvijek nisu shvatili kako se igra igra.

A igra je jednostavna, zove se Igrajmo se noja.

Gurneš glavu u pijesak, pa ne vidiš ništa.

Ni lopovluke ni zlouporabe. Ni gadljive i ogavne žetončiće.

Pa Bandić radi što god hoće.

Prekomjerno siječe stabla po gradu, gradi fontane na svakom koraku, jer ih je vidio u Rimu, u koji često hodočasti, javna je tajna, na medicinske tretmane, ali i posjetu Vatikanskoj banci.

Interesantno je, gradi fontane, a dijelovi Zagreba nemaju vodu, a upravo ti dijelovi su bazen iz kojega on napaja svoju snagu.

To što vodu nemaju, priznam, ja im je i ne bih dao.

Nego, lijepo, svako veće, peškiriće na ramena, sapun u džep i neka se podapiru u fontanama, koje je izgradio njihov Milan, za kojega redovito i marljivo glasaju na svakim izborima.

Jer pravde mora biti.

Ne dajmo im vodu, pa nek kusaju govna koja su izasrali.

Jučer sam vidio fotografiju koja me šokirala.

A vidio sam u životu svašta.

To što se Bandić svojim terorom rasprostro ko đubar na livadi po zagrebačkim kvartovima, već sam nekako navikao.

Kontejneri prepuni smeća koje se ne odvozi, devastirane fasade, psi koji seru po parkovima u kojima se igraju sijeva, dok su Bandićevi Vau parkovi prazni, naplatna parkirna mjesta u vukojebinama gdje su automobili tek nedavno prvi puta došli.

Ali, me je, kao Purgera strahovito zaboljela ta fotografija.

Antun Gustav Matoš sjedi na klupi.

Onaj Matoš… Da onaj…

Tu sam laterna plinska,

 već starinska.

 Poda mnom je još Matoš stajao

 i nad tim gradom zdvajao i kleo.

I danas Matoš sjedni na klupi, na Štrosu, i zdvaja nad ovim gradom.

Sigurno i kune ispod teških brkova, ali se ne vidi.

Sjedi tvrdoglavo na onoj klupi sa koje puca prekrasan pogled na Zagreb, onaj Zagreb kojeg su izgradili velikani gradonačelnici, a ne kokošari.

Zagreb koji je dobio oblik u njegovo vrijeme.

Sjedi iako zna da smeta, jer, budi uspomene kod onih, kojih je svakim danom sve manje, na Zagreb kakav je davno bio.

Dok ga nije pokorio Cortes sa svojim conquistadoresima.

Na klupi do njegove, izvješena reklama za HEP, državnog monopolistu koji nas dere nerazumljivim obračunima skupe struje, da bi mogao zapošljavati uhljebe i Bandićeve zemljake, imigrante također.

Sjedi Matoš, ponosno, poput kralja kojem je prijestolje smješteno u sred govana.

Zamišljeno gleda na Donji grad, ne skrećući pogled ni za milimetar, da ne bi vidio u kakva je govna uvaljen.

Kraj njega posađene palme.

Prst u oko.

Stabla palmi umotana su trstikom, valjda zato da koze ne odgrizu koru, kao što rade u rodnom kraju odakle ne gradonačelnik imigirirao pred pedeset godina, ali se živo sjeća kako je babo obavijao voćke trstikom, da ih koza Meka ne izgrize.

Sjedi u hladu palmi, koje valjda nikada u životu vidio nije.

Samo još fale majmuni, pa da sreća bude potpuna…

A majmuni, vrsta koja izumire, baš kao što su izumrli domoroci koje je pokorio Cortes sa svojim conquistadores, dolaze sve rjeđe u posjetu svojem velikanu.

Pročitajte i ovo:
Vremena koja su prošla, ali opet dolaze : Svatko će u kući moći misliti što hoće, svibanj 2014

Vezani članci

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate...

Rafal u vlastito koljeno

Pred tri godine, 2022. godine iščekivali smo hoće li pasti Barbara Antolić Vupora. Vječno...

Vraćamo se u kolotečinu

Prošao je rukomet. Fantastičan uspjeh poprilično pomlađene reprezentacije. Srebrna medalja srebrnog sjaja. Samo čekam...