Pretplatite se na Newsletter
Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte
U članku:
- Immigrant is a person who comes to live permanently in a foreign country.
- Kaže definicija.
- Dakle, Milan Bandić je imigrant, koji je napustio svoju državu da bi živio u mojoj.
- Kao što su imigranti u velikom broju smješteni u upravi grada Zagreba.
- Imigrant koji je došao živjeti u Hrvatsku. I nametnuo svoj način života, svoje poglede na život, koje unatoč brojnim godinama koliko tlači Purgere, još uvijek nisu jasni.
- Svaki puta iznenadi.
- Neugodno.
- Imigranti su preplaviti Zagreb, Hrvatsku. Nametnuli svoj način života, svoje poglede na život starosjediocima.
- Upravo kao nekad Cortesovi conquistadores, koji su iako u velikoj manjini pokorili domicilno stanovništvo Centralne Amerike, koji su pod njegovom silom na posljetku izumrli.
- Predugo, a priznam i gadljivo bilo bi pisati o silnim aferama koje ga prate, papiri i o kojima su brižno zaključani u ladicama ormara u podrumu u DORH-u.
- Daleko od dosega nadobudnih tužitelja, koji još uvijek nisu shvatili kako se igra igra.
- A igra je jednostavna, zove se Igrajmo se noja.
- Gurneš glavu u pijesak, pa ne vidiš ništa.
- Ni lopovluke ni zlouporabe. Ni gadljive i ogavne žetončiće.
- Pa Bandić radi što god hoće.
- Prekomjerno siječe stabla po gradu, gradi fontane na svakom koraku, jer ih je vidio u Rimu, u koji često hodočasti, javna je tajna, na medicinske tretmane, ali i posjetu Vatikanskoj banci.
- Interesantno je, gradi fontane, a dijelovi Zagreba nemaju vodu, a upravo ti dijelovi su bazen iz kojega on napaja svoju snagu.
- To što vodu nemaju, priznam, ja im je i ne bih dao.
- Nego, lijepo, svako veće, peškiriće na ramena, sapun u džep i neka se podapiru u fontanama, koje je izgradio njihov Milan, za kojega redovito i marljivo glasaju na svakim izborima.
- Jer pravde mora biti.
- Ne dajmo im vodu, pa nek kusaju govna koja su izasrali.
- Jučer sam vidio fotografiju koja me šokirala.
- A vidio sam u životu svašta.
- To što se Bandić svojim terorom rasprostro ko đubar na livadi po zagrebačkim kvartovima, već sam nekako navikao.
- Kontejneri prepuni smeća koje se ne odvozi, devastirane fasade, psi koji seru po parkovima u kojima se igraju sijeva, dok su Bandićevi Vau parkovi prazni, naplatna parkirna mjesta u vukojebinama gdje su automobili tek nedavno prvi puta došli.
- Ali, me je, kao Purgera strahovito zaboljela ta fotografija.
- Antun Gustav Matoš sjedi na klupi.
- Onaj Matoš… Da onaj…
- Tu sam laterna plinska,
- već starinska.
- Poda mnom je još Matoš stajao
- i nad tim gradom zdvajao i kleo.
- I danas Matoš sjedni na klupi, na Štrosu, i zdvaja nad ovim gradom.
- Sigurno i kune ispod teških brkova, ali se ne vidi.
- Sjedi tvrdoglavo na onoj klupi sa koje puca prekrasan pogled na Zagreb, onaj Zagreb kojeg su izgradili velikani gradonačelnici, a ne kokošari.
- Zagreb koji je dobio oblik u njegovo vrijeme.
- Sjedi iako zna da smeta, jer, budi uspomene kod onih, kojih je svakim danom sve manje, na Zagreb kakav je davno bio.
- Dok ga nije pokorio Cortes sa svojim conquistadoresima.
- Na klupi do njegove, izvješena reklama za HEP, državnog monopolistu koji nas dere nerazumljivim obračunima skupe struje, da bi mogao zapošljavati uhljebe i Bandićeve zemljake, imigrante također.
- Sjedi Matoš, ponosno, poput kralja kojem je prijestolje smješteno u sred govana.
- Zamišljeno gleda na Donji grad, ne skrećući pogled ni za milimetar, da ne bi vidio u kakva je govna uvaljen.
- Kraj njega posađene palme.
- Prst u oko.
- Stabla palmi umotana su trstikom, valjda zato da koze ne odgrizu koru, kao što rade u rodnom kraju odakle ne gradonačelnik imigirirao pred pedeset godina, ali se živo sjeća kako je babo obavijao voćke trstikom, da ih koza Meka ne izgrize.
- Sjedi u hladu palmi, koje valjda nikada u životu vidio nije.
- Samo još fale majmuni, pa da sreća bude potpuna…
- A majmuni, vrsta koja izumire, baš kao što su izumrli domoroci koje je pokorio Cortes sa svojim conquistadores, dolaze sve rjeđe u posjetu svojem velikanu.
