Prošli su izbori. Prvi krug. Svi su sretni, svi su zadovoljni, ko mali prasci što se u blatu valjaju. U čas su zaboravili svoje izjave od petka. Pred samo četiri dana bili su sigurni u svoju pobjedu, sto je i normalno, jerbo na izbore se izlazi da bi pobijedio, a ne da te nalemaju ko Panta pitu, da te građani gledaju u oči, prime se za međunožje, pa podignu hlače i kažu Vidi kakve čarape imam, a ti poslije kažeš da si jako zadovoljan jer si postigao povijesni rezultat. Čarapani.
Sve je sad nakon izbora, kao i uvijek u nas Hrvata, nacije koja je izmislila četvrto mjesto zlatnog sjaja, po onoj staroj Ko se zna dobro ispričat, taj i u crkvi može prdnut.
Jedino nisam niđe vidijo ispade zadovoljstva ekipe Čuprijaša. Jerbo, oni su veliki vjernici, koji u crkvi ne prde. Pa šute, ni riječ da bi.
Nisu zadovoljni ni kifličari, vječiti lovci na presuhe i bljutave kiflice u stožerima SDP-a poslije svakih izbora, jerbo sam napisao da su lovili kiflice. A oni su u stožer došli džabe, kiflica nije bilo. Tragedija u pička mater.
Pa se ispričavam kifličarima zbog svog krivog navoda.
Danas su na radiju u žitkom blatu valjali Mažar, Bakić i Bauk. Sv sretni rezultatima. Bauk je izuzetno sretan brojem osvojenih načelničkih mjesta. Brojem, koji je, kaže, veći nego ranije. To što su izgubili gradonačelnika u Sisku i Rijeci, to nema veze, pa dobili su načelnika u Pripizdini Donjoj i Pripizdini Gornjoj. Dva izgubili, ali dva dobili, ako niste znali, to vam je isto. U matematičkom priručniku Drage Iblera. Kad to slušam, shvatim samo jedno, u crkvi ne smijem stajati kraj Arsena Bauka. Jerbo bi me u čas uvjerio da sam ja prdnuo.
Dva dana prije izbora napisao sam na Twitteru. A nisam politički analitičar, samo čovjek koji pamti:
Tridest i tri posto građana u gradovima, malograđana u malim gradovima, seljaka ali i seljačina izašlo je na izbore prošle nedjelje. Ostatak je bio na krizmama i krizmenim ručkovima, gledale su se u uske haljine sapete guzičarke što nevješto nabadaju u štiklama, trpala janjetina i odojci, što je kudikamo ljepše od gledat nekakve nadrkane članove biračkih odbora koji svakog koji je došo glasat gledaju prijekim pogledom, a u sebi šapću, još četiri listića više za brojati. Pas mater, kad ću biti gotov.
Mislim da su od svih izbora najvažniji lokalni izbori. Ostale izbore ja ne bih ni održavao. Samo je to gubitak vremena. I novaca. A taj novac potrošen za izbore se može puno pametnije iskoristiti:
- Pokrasti, po starom dobrom običaju
- Donirati za izgradnju crkava širom Bosne i Hercegovine
- Povećati plaće državnim službenicima
Evo, predsjednički i EU parlamentarni izbori.
Kaj će nam to? Na tim izborima guramo tipove kojima će biti jako jako dobro. Velika plaća, a kad ih izabereš, ni ne znaš da postoje. Pitate li se i vi, jer ja se pitam, tko je Predsjednik Republike Hrvatske? Postoji li on? Vrlo povremeno viđam nekog tipa koji više ni košulju zakopčat ne može, za njega u dnevniku kažu da je Precednik. Debeli Precednik, koji nam poručuje: Nema me
Izabrali smo predsjednika da ga nemamo, baš ko u pjesmi Debelog Precednika. Izabrali smo europarlamentarce da nas sramote i da ne rade ništa. Kaj bu nam taj trošak? Bacanje love, a crkava u BiH nikad dosta, a i plaće državnih činovnika su premale. Kaj ne?
Parlamentarne izbore ja uopće ne bih održavao. HDZ će uvijek pronaći tipove koji će svakako znati svoje financijske i statusne interese, pa odriješiti kesu i kupiti ih i vladati sretnom nacijom. Tu su i dežurni lizači guzice, manjinci. I nekolicina čija imena ne idu na ovaj pošteni portal. I pitam se ja, kaj buju nam parlamentarni izbori, barem dok je mame i tate nacije, Andreja nam Plenkovića. Bog ga poživi.
Ali lokalni izbori, izbori na kojima se biraju oni koji bi trebali direktno odlučivati o našim svakodnevnim životima, oni su bitni.
I njih, te lokalne, treba održavati. Možda čak i češće. Jerbo, dragom Andreju nikad dosta pobjeda. A i ovim drugima je dobro i milo objasniti da su jako zadovoljni. I svi sretni. A mi i dalje u kurcu, sve isto, šerifi kradu i smiju nam se, a mi propadamo.
Svakako treba uvažavati nadljudske napore Andreja Plenkovića, oca i majke nacije koji je posljednjih mjesec dana kampanje obilazio sela i gradove, selendre i zaseoke, podržavajući svoje kandidate, lokalne krkane i šerife, odriješivao kesu, obećavao bolji život samo ako se izabere krkan kojeg on podržava. Kupovao glasove odriješenom kesom. Jahao na konju i bacao dukate ko da sije pšenicu željnoj raji.
Korupcija na najjače. A znamo kakvi smo mi Hrvati kad je u pitanju korupcija. Korumpirani.
Pogledajte samo penzionere koji bi sa deset EUR-a i dupeta dali, a kamo li ne glasali za Plenkovićeve lopove.
Sav se gospodin Andrej usuko od obilaženja svog lena, Hrvatske, smršavio je jako, kalirao je. A onaj drugi, onaj za kojeg ne znamo postoji li, onaj drugi se zdebljao. Natuko kila. Od rada nije, od rada se ne deblja. Da nije pojeo Andreja? Inače, primijetio sam veliki propust. Andrej je počeo nositi rupček na sakou. A do sada nije. A Medved, Njonjo i Čičba ne. Nema maramice. Nadam se da će s brzo uskladit s ocem i majkom nacije. Pa da prekinu nosove brisat rukavom, nego rupčićem u sakou. Jer, jedino se tako napreduje. Da budeš ko Andrej, ali naravno, manji.
Svaki put kad upalim radio, telku, otvorim neki portal, pročitam da Hrvatska klizi u jednostranačje. Ta jednostavna riječ, poprilično dugo nekorištena, još od Juge, postala je zadnja četiri dana žvakača guma svih onih koji se nazivaju politički analitičari, komentatori u novinama. Žvakaču gumu, to jednostranačje, ispljunula je Jadranka Kosor na N1 televiziji u vrijeme komentiranja rezultata izbora, a novinari, političari, e sad je svi oni premeću u ustima govoreći o jednostranačju, bojim se da jako mali broj njih uopće zna što je jednostranačje, a kamo li da bi tu tvrdnju Jadranke Kosor eleborirali. Na kraju, nitko ne citira pa kaže: Kako je rekla Jadranka Kosor, Hrvatska klizi u jednostranačje.
Ta je izjava postala samo rečenica koju ne znaju objasniti, ali nju kao autoricu ne spominju i tumače je prema svom skromnom shvaćanju. Ali tako je puno bolje, jerbo grehota je velika pozvati Kosoricu pa je priupitati, Halo, kospočo Kosor, mi bi intervju o temi što je jednostranačje, zašto klizimo? Pa lijepo napisati. Grehota je, jer se samim njenim spominjanjem stigmatiziraš, postaješ persona non grata, u sustavu strogo kontrolirane štampe, a naglo omršavjeli Andrej mogao bi doživjeti štres. Oće to kad smršaviš naglo. Sanjaš šnicle, špek, čvarke, a dobiješ samo Ozempic.
