S vremena na vreme ponavljati ću najčitanije članke. Ovaj članak, objavljen 3.srpnja 2018. imao je 347.923 čitanja do danas.
Mi Hrvati smo najbolji narod na svijetu. Skoro pa Nebeski narod!
Najbolji smo u nogometu, ali nas je pizdamumaterina onaj sudac pokro.
Dugo godina smo bili najbolji u skijanju.
Najbolji smo općenito u sportovima.
To nam ide odlično.
Talentirani smo za ne radit dugo, treniraš naprosto dvadesetak godina i to je to. Ili se boriš dvije tri. I to je to!
Cijeli si život glavna manga, ma gdje god se pojaviš svi traže od tebe autograme.
Uvijek se sjetiš trenera, koji te je tjerao kada ti je bilo devetnaest godina, naučiti se potpisati.
Onako doktorski, kitnjasto, nek se vidi ko je frajer.
Radi tebe i takvih, svake godine se organiziraju bezbrojni izbori za miss ovoga miss onoga, jer što bi vi imali ženit, ako nije miss?
Pa kada je oženiš, prvo investiraš u nju, kupiš joj čube i sise, neka liči na nešto.
A i nek se vidi da ti kenjaš lovu.
Ona je izložbena vitrina tvojih novaca, sa pačjim kljunom.
Najbolji smo i u ratovanju, to je činjenica koju nam svaki dan ulijevaju u tikvu, već trideset godina.
Najveći smo vjernici, naravno dok se jednog dana ne uvede crkveni porez, pa će ta brojka kudikamo pasti.
Bar devedeset posto.
Zar uopće treba govoriti da smo mi Hrvati i najveći jebači?
Ma ne samo ovoj balkanskoj žabokrečini, najveći smo jebači poznati po svojoj snazi, maštovitosti, ali boga mi i obdarenosti diljem cijelog svijeta.
Oduvijek je bilo tako.
Još davnih godina kada su autobusi, prepuni mladih Čehinja, dovozili svježu hranu za galebe diljem obale.
Ili onaj pijani Hans iz Bremena, koji je do Jadrana vozio dvadeset sati u komadu, sa svojom Ulrike, da bi kod nekakve iznajmljivačice Ružice uzeo zimmer frei, bez klime naravno, pa svako veće, kao pravi muškarac, popio dvije litre crnjaka, skoro na eks, da bi mu glava pijano bubnula na stol, a momci koji su mu bezobrazno nudili i nazdravljali, zabavljali su svako veće gospođu Ulriku.
Koja je sve to dobrohotno podnosila.
Je, uistinu je lijepo podsjećati se vremena kada se moglo ševiti u kampovima, u šatoru u pola zvizdana, a vjerujte mi, i onda je svako ljeto bilo 35, u hladu.
A šator na suncu.
I nije nikoga smetalo.
Nije smetala nikoga, čak ni nadrkane brkate milicajce, opća kopulacija na Koncertu kod Hajdučke česme u Beogradu.
Valjda najveći gangabang održan na ovim prostorima. Nisu sudjelovali baš svi od sto tisuća ljudi, ali da je danima bilo veselo, bilo je.
Bilo je to vrijeme dobre glazbe, dobrog života i dobrog fuka.
Nije bilo ničega. Niti mobitela, ni FB, ni Whatsappa ni Vibera.
Dogovoriš se sa komadom za sudar, za tri dana i to je to.
Ona dođe ili ne dođe.
Uvijek ti je sve jasno i znaš na čemu si.
A sada, u roku od dva sata 436 poruka, disi, jesi krenuo, kad dolaziš, evo me čekam, nazovi me pet minuta prije da ne čekaš, ma kurac, nazoveš i čekaš još dvadeset minuta.…
Da bi onda lijepo sjeli u neki kafić u kojem te svi moraju vidit, pa lijepo uzmeš svoj mobitel, ona svoj i drkate po njima.
I onda svako svojoj kući.
Bez konzumacije veze.
Reko bi veliki Zvonimir Majdak, bez fuka.
Ali nisu svi takvi.
Ima i onih koji se uvale u shopping centar, kampiraju pred kabinama, da kada ih vidiš pitaš se, da li su oni možda prijavljeni u kabinama H&M, C&A, i ostalih tih kuraca sa &.
Pa onda sa dva miliona vrećica u rukama, istežu vratove gdje bi sjeli i popili kavu.
Ti nešto predlažeš, tipa, mogli bi malo buci buci, malo valjanja sa bockanjem, a ona ne sluša, nego melje li ga melje, o tome što je sve kupila, a sa posebnom tugom o onome što nije kupila, pa kada konačno prodreš (samo verbalno) do nje, ona kaže, Nije mi do ničega, toliko sam se puta danas skinula da se neću skidat barem godinu dana.
Do slijedeće posjete shopping centru.
Drugi puta ćeš pogledat, za svaki slučaj, da nije kakav kurati zagondžija šćućuren u toj jebenoj kabini, u kojoj ona živi dva tri sata svaki tjedan.
I poslije se neće više sa tobom skidat.
Dakle, sve su to činjenice iz realnog života.
Hrvata je sve manje, ne samo radi onih koji begaju glavom bez obzira po Irskama i Njemačkama, nego i radi ovih i ovakvih.
Koji se manje, ili nikako jebu.
Ministrica Murganić, a mislim da je grijeh nju uopće spominjati kada se priča o tako divnoj stvari kao što je seks, bi trebala ograničit vrijeme boravaka u shopping centrima.
Kako?
Pa naravno kroz porez, pa nam eto još jedne porezne reforme.
Koja bi polučila bolje rezultate, više bi se ušparalo, a mali Hrvatići bi iz rodilišta izlazili poput pilića iz inkubatora.
Zamislite koliko bi tek bilo mladih Hrvatka i Hrvojki, da se umjesto onih silnih jebada koje se svakodnevno odvijaju na raznim stranačkim sastancima, ljudi posvete nekoj pametnijoj stvari, za ispucat energiju, ne samo to, nego još nešto.
Recimo, fukanju?
I nakon svega ovoga napisanoga, a istinitosti svega možete i vi posvjedočiti, mi smo Hrvati još uvijek najveći jebači na svijetu i vasioni.
Malo kurac.
Kakvi bi tek bili da stvarno karamo?
Ko Bata Živojinović Šteficu Cvek, dok joj se ne vrati tetka iz Bosanke Krupe?
Ali, naravno uvijek postoji zajeb.
Prvo u onim reklamama koje se nemilice vrte na telki.
Kad pregledaš dva-tri seta tih reklama, shvatiš da su Hrvati prepuni raznih boleština.
Žene su odreda nadute i namćoraste, pa kada popiju one tablete protiv nadutosti, pa ih kamera snimi u gro planu an face, dok im se licem prelijeva izraz blaženog olakšanja, jer su se dobro isprdile, na oduševljenje kamermana i ton majstora koji je zaboravio isključit ton, pa onda veselo hodaju i prduckaju po cesti, dok im se kosa vijori na vjetru, jer koriste jednu od desetak onih šauma, odreda neizgovorljivog imena.
Kad nisu nadute, onda nose tampone ili uloške.
Always.
A u pičku materinu, što Always, pa kada ću ja doći na red?
Pa jebote kad ću više popiti Afričku šljivu ili jedne od onih kapsula koje vraćaju snagu koje reklamiraju nekakvi doktori sasušenih prepona?
Kad konačno dođe tvojih pet minuta ukupno, za predigru, seks i ispričavanje, e onda nju boli glava.
Pa nećeš je valjda u glavu?
Zajeb je i u novinama 24sata.
Koje skoro u dan, svake godine, u sezoni kiselih krastavaca objavljuju nekakva istraživanja.
U kojima lijepo pište ono što ministrica Nada, dobro zna.
Da se Hrvati ne jebu!
Pa tako novine svake godine oko prvog osmog pišu:
Ne diže nam se, a kad nam se i digne – traje 6,5 minuta
6,5 minuta
toliko u pravilu traje prosječan seksualni odnos
65 posto
muškaraca kod terapeuta dolazi zbog erektilne disfunkcije
20 posto
pacijentica ima vaginizam, smetnju zbog koje su im vanjski mišići rodnice stegnuti
10 posto
Pacijenata koji idu na seksualnu terapiju upoznati su i koristili su seksualna pomagala
10 posto
muškaraca javlja se doktoru zbog odgođene ejakulacije, parafilije itd.
35 posto
žena traži stručnu pomoć zbog problema smanjene seksualne želje
25 posto
Muškaraca traži pomoć stručnjaka zbog prijevremene ejakulacije što znači da ejakuliraju unutar jedne minute od početka odnosa
5-10 ljudi
Javilo se liječniku, jer su bili ovisni o seksu
1 posto populacije
nikad nije osjetio želju smatrajući da je to nešto dosadno i nezanimljivo
6 mjeseci
pacijenti koji dolaze terapeutu žale se da seksualne odnose u braku nisu imali dulje od šest mjeseci
35 posto
žena javlja se seksualnom terapeutu jer ne mogu postići orgazam
I ovi to objavljuju svake godine u sred ljeta.
I niko se ne buni, nema šatora radi rušenja digniteta Hrvata dobrih jebača, nema plinskih boca.
Nema zapjenjenih, a nedojebanih žena pred zgradom televizije.
Nema ničega.
Nema ni jebačine.
Jebo život bez jebačine…
