Napomena: Tekst je pisan prije sedam mjesci. Ali, nema veze. Ista meta, isto odstojanje.
Ništa se nije promijenilo!
GNK Dinamo
Pri spomenu toga imena, ćosavim dječacima širom Alžira, Gane, Maroka, Sirije, pa i šire rastu zazubice.
Svi su oni čuli da tamo negdje daleko ima neki glavati gospodin, koji otkupljuje mlade nogometaše, pa ih onda drži u klubu, pa ih prodaje za ogromnu lovu.
Sve dok ih ne proda uz ogromnu lovu, šalje ih na kaljenje.
Glavati gospodin, kojem navijači tepaju Glava, ima i drugi klub u Zagrebu, Lokomotivu, dugo godina zvanu Filijala.
Pa se igraći šeću tamo vamo iz GNK Obiteljskog u Filijalu, kao nestašna dječica koja preskaču mali potočić.
Po svemu sudeći i na našoj političkoj sceni počinje takva igra.
Stranka rada i solidarnosti BM365 ima svoju Filijalu.
U Filijali igraju igrači, registrirani za Filijalu, a po potrebi i odluci političke Glave, u tren oka se preregistriraju za SRS BM365.
Samo promjene dres i igraju dalje.
Nisam vidio nikakav ugovor o suradnji SRS BM365 i Filijale, koji, ako postoji, postoji već dugo.
Barem sedam osam godina.
Pa je trener filijale učenik glavnog trenera SRS BM365
Ali pažljivim iščitavanjem sastava prve momčadi Filijale, posve je jasno da je takva suradnja vrlo aktivna.
U upravi Filijale, zvanoj Glavni odbor, adresa Iblerov trg, sjedi stotinjak ljudi, od toga dvadesetak iz Zagreba.
Većina Zagrebačkih članova Glavnog odbora dosljedno i nadrkano se zgražaju od javnog spominjanja eventualne lokalne suradnje sa igračima kluba SRS BM365.
Ko spomene suradnju sa njima na lokalnoj razini, koja podrazumijeva određivanje dana u kojima se odvozi smeće, uređenje kružnih tokova, odma mu jebu mamicu i raspuste cijelu organizaciju, jer su htjeli surađivat oko odvoza smeća.
Pa onda, onako nadrkani odu na posao.
U pravilu dobro plaćen, u pravilu se ne radi puno, atmosfera je opuštajuća.
Gazda je ugodan čovjek, pijuckaju kavicu, zajebavaju se.
Gazda je osim što je tihi vlasnik preduzećeta u kojem rade, u slobodno vrijeme i vlasnik SRS BM365.
Istog onog sa kojim oni kao članovi uprave Filijale brane bilo kakvu suradnju robovima ispod.
Kod sastavljanja liste za Gradsku skupštinu, pažljivo su na prolazna mjesta stavljani zaposlenici gazde SRS BM365. Isto tako i na listama za VGČ.
Pa ih stvarni gazda može cimnut sutra i potegnut u svoj SRS BM365.
Kad mu dopizdi glumatat demokraciju.
Evo tako je gđa Sanja Ožić promijenila dres.
Prešla iz Filijale u matični klub.
U vrijeme kada je bila još drugarica, Sanja Ožić, dugo godina bila je poštovana kao neprijateljica svih mogućih nepravilnosti u radu SDP-a.
Dugo godina je bila pri vrhu, drmala je strankom, bez nje se nije moglo puno.
Već početkom ovog stoljeća uvaljala se u Gradski ured za zdravstvo i branitelje.
O tome je pisao Feral Tribune koji više na žalost ne postoji, ali tragovi postoje na Internetu, a izgleda da drugovi komunisti nisu bili baš vični tehnici koja se zove guglanje.
Ili sve znaju, ali im se jebe?
Ta dama, tada još drugarica, bila je predsjednica zagrebačkog Povjerenstva za suzbijanje ovisnosti.
Postavio ju je na to mjesto Zvonimir Suhi Led Šostar, protiv kojega je nedavno potvrđena optužnica jer je sjebo četrdeset miliona gradskih kuna zbog čišćenja klimatizacijskih sustava suhim ledom.
Gospodin Šostar se iz prve ruke uspio uvjeriti da se tim jebenim suhim ledom ne čiste klimatizacijski uređaju u velebnom zdanju u Remetincu, gdje je proveo na specijalizaciji neko vrijeme.
Inače slučaj imenovanja je čudesan i govori o moralnoj gadljivosti svih učesnika.
Drugarica je imenovana na mjesto šefice gradske borbe protiv droge dok je debelo bila na porodiljskom.
Godišnji proračun tog povjerenstva za prevenciju ovisnosti bio je šest milijuna kuna, a trećinu novca, dakle 2 milijuna kuna, dobivala bi tvrtka njezinog muža, Lukše Pezelja.
Diće suza neg na oko?
Pezeljeva tvrtka ‘Promotor zdravlja’ bavila se tiskanjem letaka, brošura i knjiga koji su se bavili sprečavanjem ovisnosti, a poslove bi dobivali direktnom pogodbom ili natječajima. (sic!)
Dakle, dok je Ožić vodila Povjerenstvo za suzbijanje ovisnosti, njezin suprug je dobivao ugovore za brošure u kojima se opisuje sprečavanje ovisnosti.
Bez natječaja, naravno. Pogađali se doma.
Da li u krevetu, ili za stolom, svejedno je.
Kao šefici borbe protiv ovisnosti, potrebne kvalifikacije su bile što je kratko vrijeme radila u Vladinom Uredu za suzbijanje ovisnosti, a svakako je uz to bitno što je gospođa Božić Splićanka, gdje su u to vrijeme bili pravi eksperti za drogu.
I konzumiranje.
Suprug tada još drugarice, drug Lukša, je lijepo odštampao knjigu “Droga-opća opasnost” gospođe Ede Vujević, koja je sve to skupa tužila sudu.
Jer je nije čak ni obavijestio da će knjigu odštampati. I lovu strpati u džep i odnijeti je doma
U zajedničko kućanstvo koje ima sa drugaricom Sanjom.
Knjiga je doživjela neviđen uspjeh, pa je doživjela četiri izdanja.
Sve te knjižurine otkupili su pajdaši druga Lukše i drugarice visokopozicionirane komunistice Sanje.
Otkupio je Bandić za osamstotisuća kuna, naravno da je odma uskočila i Ana Stavljenić Rukavina za tristopedeset tisuća kuna, a i Šostar je isto otkupio sto metara te knjige, lijepo mu paše u regal.
Lijepa lova bez kopanja i motike.
Ravno u džep drugarici Sanji i bračnom joj partneru Lukši.
Pošto nisam siguran koliki je prostor dopušten za pisanje na FB stranici, preskočio bih dosta činjenica.
Uglavnom, gospođa Sanja je kasnije postala ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo, a kada joj je istekao mandat, sigurnom rukom Milana Bandića sklonjena je u dobro plaćenu hladovinu povjerenice za otpad u Holdingu.
Prava osoba na pravom mjestu.
To što je Porezna uprava protiv nje pokretala postupke i ovrhe za neplaćeni porez gradu Zagrebu, koji joj je davao plaću, nazvao bih duplom krađom (nije plaćala porez i dobivala plaću za posao koji je obavljala kako sam opisao), ali mi je uistinu žao gaditi moj basnoslovno skupi kompjutor sa takvim gadarijama i likovima.
Drugarica Sanja je naravno, bila i vrlo partijski aktivna, jer je znala, da dok drma partijom, čudni poslovi koji nose lovu nisu upitni.
Bila je predsjednica Nadzornog odbora FŽ, bila je i predsjednica Statutarne komisije SDP-a u prošlom mandatu, poznata po izjavi ‘SDP se ne smije voditi kao Cosa nostra’.
Ona je, na osnovu svega što znamo o njoj, zadnja koja bi se uopće smjela igdje pojaviti, a ne lajati o Cosa nostri.
Ta izjava je bila dalekovidna, pa je tako, nakon što je Milanović otišao iz političkog života, ona zbog nje nagrađena, kao što su i inače bili nagrađivani antimilanovićevski komandosi tipa Matej Mišić, Tamara Čubretović i ostali, ali i oni koji su Milanoviću virili iz guzice, pa su se odma učahurili u slijedeću guzicu.
Rečena Tamara Čubretović, poznata je kao dželat SDP-a, koja izbacuje sve nepočudne članove, iako svi zagrebački SDP ovci znaju da ona sve radi samo i jedino u korist svoga šefa.
Milana Bandića.
Ima ih, naravno, koliko hoćete.
Pa je tako drugarica ušla u Glavni odbor SDP-a, a naravno da je bila i članica Predsjedništva GO SDP-a grada Zagreba.
Dobro, treba biti iskren, to predsjedništvo više ne postoji.
Prestalo je postojati 23.11.2017, istekom sto osamdeset dana od dana lokalnih izbora. Prema Statutu SDPH.
Tragedija je uopće te udruge hrvatskih komunista, da svakoga od njih boli kurac.
Osim ako se ne radi o njima samima .
I njihovoj lovi.
Jer, kako objasniti činjenicu da u Predsjedništvu GO SDP grada Zagreba sjedi desetak ljudi, koji donose nekakve odluke, naređuju, ko fol glume da odlučuju, a jedna od njih je donedavna šefica Statutarne komisije SDPH-a, dakle babac koji zna Statut od početka do kraja, od sredine naprijed.
I sprijeda i zguza.
I ta baba u ni jednom trenutku ostatku družine koja se sastaje da pije dobru kafu koju im kuva vrsna kavekuvarica u Praškoj, nije tim likovima rekla
“ljudi moji, pa mi ne postojimo! Naše trajanje je isteklo, a nema novog predsjedništva.
Pa svaka odluka koju mi donesemo je nevažeća, Upravni sud je sruši iz zajebancije”.
Ali, nema veze, ko jebe zakone, statut, logiku i poštenje.
To odavno ne stanuje u toj zgradi.
I onda, majstor tajminga, Milan Pogana Vlaka Bandić, u trenutku kada se Kikaš ladi instrumentom naplate iznosa od deset miliona kuna, kada je filijala na najstaklenijim nogama kojima može biti, povlači majstorski potez,
Telefonski poziv.
Mala, ajde, dođi Čiki.
I odleprša drugarica u svoje jato.
Prešla je iz Lokomotive u Dinamo.
Ostali igrači su je ispratili ljubomornim pogledima, čekajući i oni poziv Glave.
Kad-tad, nazvati će…
PS: vezano na sva finacijska zbivanja u SDP-u, želim Vas obavijestiti da ću jednog od slijedećih dana početi objavljivati podatke i analizu financijskog poslovanja, u zadnjih nekoliko godina, kojom ću ukazati na velike nepravilnosti i nelogičnosti u poslovanju.
A koji su pravi temelj i uzrok svih političkih zbivanja.
Ili su politička zbivanja rezultirala ogromnom lovom?
Jebiga, zaključit ćete sami!
—
Obzirom da se radi o iznimno obilnom materijalu koji je potrebno proanalizirati i napisati, sada vas obavještavam da će objava ići u nastavcima, naprosto nije moguće objaviti sav tekst odjednom.
Vaš
Spectator
