Zagreb je izrastao.
Tipičan srednjoeuropski grad, prostran, sa puno zelenila, parkova.
U zadnje vrijeme i fontana.
U fontane se po starom običaju ubacuje novčić za sreću. Fontane su postavljene na krivom mjestu, ubacivali bi purgeri vrlo rado.
Kada bi imali što.
Evo, jučer sam objavio sliku slikanu web kamerom sa nebodera na Jelačić placu. Penzioneri u štrajku.
Kraj samog Manduševca. Zanima me koliki je bio utržak fontane od onog silnog prometa penzionera koji su onuda prolazili.
Nula kuna, brojkama 0,00 KN.
Otprilike je toliki promet i na fontanama koje su postavljene na nekim čudnim mjestima, kružnim tokovima.
Ali, fontane nisu postavljane da bi se skupljala lova u njima (barem ne primarno), nego radi estetike, tako barem misli Milan.
Parkovi se uredno šišaju, da bi po njima mogla trčati djeca, šetati penzioneri dok ne štrajkaju ili se ne griju u tramvajima i Nami, da bi nadrkani vlasnici pasa ujutro rano, preko pidžama navučenih trenirki mogli izvesti svoje kućne ljubimce na sranje.
Postavljene su i klupe na kojima klipani navečer, uz bocu vina ili žestice sjede na naslonima i cugaju, a oni nadrkanci koji moraju rano ujutro ustati da bi izveli kućnog ljubimca (u sebi jebući mamicu i sve živo trenutku kada su ga kupili pa moraju ustajat, a klinci koji su ga htjeli, spavaju) zovu murju, jer ne mogu spavati radi pijane deračine iz parka.
Uz parkove su uz klupe postavljene i košare za otpatke.
Koje noćni cugeri po noći prevrću, vade iz njih one limene kante, istresaju ih van.
Pa nadrkanac sa cuckom ne može baciti govno u košaru, to ionako ne čini, ali ima dobru izliku.
Govna od cucaka ostaju u parku, ostavljena da ih djeca na svojim cipelicama gaze i nose kući veselim mamama kada ostave trag na tepihu dnevne sobe.
Postoje i komunalni redari koji bi trebali loviti takve (ne djecu, njih love popovi) nego vlasnike pasa. Koji rade od osam do četiri.
Sranje je nekažnjeno prije osam i iza četiri. 16 sati slobodnog sranja za cucke.
Te košare za smeće, lijepo oblikovane, sa letvicama, onako stožastog oblika, sa pocinčanom kantom izgledaju uistinu lijepo.
I svrhovito. Radnik komunalnog poduzeća lijepo izvadi kantu, istrese smeće i sve čisto.
Stvar hoda.
Ko voda ispod broda.
Košare se troše, treba kupiti nove. Zamijeniti ih. K tome, vidi vraga, no i parkovi niću na sve strane. Treba načičkat košare.
I tu smo!
Ne znam kako ide ta procedura po vertikali u Zagrebu.
Ali, na sjednicama VGČ-a, donese se odluka da se uredi nekakav perivoj, park, izmjene klupe, košare, postave nove.
Dakle, radi se uvijek o velikim količinama. Na nivou Zagreba.
I onda ”odozgora” dolazi ideja ovim jadnicima iz VGČ-a da bi se mogli malo uredit parkići.
Oni svi sretni, parkovi će izgledati lijepo, cucki će moći kenjati, dječica gaziti, mame čistiti, a i komunalni redari će se imati vucarati negdje onih osam sada kada je lijepo vrijeme, pa ne moraju sjediti u birtijama čekajući kraj radnog vremena.
Osim toga, u nekim gradskim četvrtima komunalni redari uopće ne izlaze na teren, jer im je frka da će dobiti po sebi, ako nekome udare neku kaznu.
Za udarenu kaznu udare ih po kostima. Lijepo i civilizirano društvo.
U VGČ izglasaju, naravno, uređenje ne znam, nazovimo to ”Park Gojka Šuška”. U njega će postaviti desetak klupa, kraj svake klupe košaru za otpatke.
Košara košta, prava sitnica, 3.175 kn. Bez PDV.
Za uređenje parka Gojka Šuška u nekakvoj zagrebačkoj četvrti treba kupiti 31.750 kn košara.
Cugerima za prevrtanje i vlasnicima pasa za ne bacanje govana.
Košare se proizvode u Turopolju, selu Mraclin, poznatijem po zatvoru koji je tamo.
Zagrebački holding im je svakako najveći kupac.
Najvećim kupcima odobravaju rabat iznad deset posto, najmanje 12,5%.
Košara košta 880,00 KN, a temeljenje 100,00 KN. Ukupno 920 KN.
Nabavna cijena jedne te košare, je za vas i mene 980,00 KN.
Nabavna cijena jedne te košare, je za Zg Holding 825,00 KN.
Transport po jednom komadu je 17,00 KN.
Ugradnja i montaža po komadu je 80,00 KN.
Ukupno jedna košara, montirana i gotova 917,00 KN.
Vijećima gradskih četvrti, skraćeno VGČ diljem Zagreba, dana je cijena 3.175,00 KN, što je samo 2.273,00 KN više od stvarne cijene.
Na opremanju imaginarnog “Parka Gojka Šuška”, neko će drmnuti 22.000,00 KN, samo na jednoj stavki.
Pa onda nije niti malo visoka cijena uređenja malenog dječjeg igrališta u Španskom u iznosu 601.000 kuna.
Za to se tamo u Španskom može kupiti jedan stan.
Treba li bilo kakav komentar?
Možda neko konačno poveže cijenu klupa sa ustanovom iz Mraclina?
