Zemlja u kojoj se dopisuju vrlo utjecajna ministrica i vrlo utjecajna državna tajnica, pa se u dopisivanju, u kojem dogovaraju pojedinosti o počinjenju kaznenog djela, pozivaju na utjecaj stanovitog A.P., a ti inicijali posve slučajno odgovaraju inicijalima njihovog šefa, Andreja Plenkovića, još nikako ne može odgonetati o kome se radi. Svaka budala na ulici zna, ali državni organi ne znaju. Nikako odgonetnuti. Možda zbog činjenice da njima upravlja stanoviti Andrej Plenković, s inicijalima AP. Koji se razlikuju od inicijala A.P. koji se spominju u dopisivanju. Razlika je u točkicama. U toj zemlji ne zna se ni termin parlamentarnih izbora. Jerbo, on je državna tajna. Svaki dan slušam ministre i saborske zastupnike poludebilnog izgleda koji neuspješno pokušavaju pametno izgledati i kenjati o datumima izbora. Koji će se desiti. Nije naše da brinemo. Datum je tajna.

A što ako su izbori već bili? A da mi nismo ni znali. I zbori na kojima je dobio HDZ, a slijedeće četiri godine vladati će uz pomoć političkih i moralnih polutana, kao do sada?

Nekako se Tomislav Tomašević, vlasnik  specijaliziranog Prodajnog centra za prodaju magle i muda pod bubrege, ipak nada da izbori nisu prošli u tajnosti, a kako vrijeme protječe, sad već sa sigurnošću zna da će izbori uslijediti u svakom slučaju nakon Uskrsa 2024. godine.

Sve dosadašnje prevare građana, a ima ih više nego što pristojan čovjek može probaviti, rečeni je Tomislav Tomašević, izvodio pompozno, uz patnju medija koji su prenosili svako njegovo valjanje po asfaltu, blatu, stajanje na hrpama smeća, zemlje ili govana. Sjećam se, nije bilo tako davno, na livadi iza Lidla na Savici, postavili su ogradu na livadu na kojoj se nalazila neka rupa, a na iskopanoj zemlji Tomislav Tomašević ponosno stoji objavljuje svoju kandidaturu za gradonačelnika. Davne 2017.

Tužno je bilo gledati Tomaševića pred tri dana kako vrlo elegantno odjeven u tamnoplavo odijelo i elegantno pripasanu smeđu kravatu, sa značkom na reveru, ponizno škljoca olovkom dok Plenković i Kutleša potpisuju ugovor kojim se otvara put gradnji novog stadiona. Jer joj je to odrekla se prava na povrat oko 300.000 četvornih metara zemljišta u Maksimiru, na kojem se nalazi Dinamov stadion- Pa će bit gradnja, novog stadiona. Nacionalnog. Za loptanje. Pa će nacija koja je željna svega, a ništa od toga čega je željna  dobiti neće, moći loptati u Maksimiru. Nacionalno loptati. Na nacionalnom stadionu. Kak se i šika. Nacionalno je najvažnije u nas Hrvata. Najbolje napuni trbuh. Sve to nam je omogućila Crkva koja se odrekla se prava na povrat oko 300.000 četvornih metara zemljišta u Maksimiru, na kojem se nalazi Dinamov stadion. A Crkva u Hrvata ne otpusta nikome ništa džaba. Pa joj je dodijeljeno deset lokacija u Zagrebu na kojima će se graditi naravno Crkve. U Zagrebu. Istom onom u kojem je aktivist Tomašević sa svojom jebivjetarskom družinom zaustavio gradnju jedne crkve. Rečeni Tomašević koji je pred samo sedam godina obustavio gradnju Crkve na Savici, pobrinuo se da Zagreb kojim sada, eto upravlja upravo on, dobije deset novih crkava.

Čestitam. Ne njemu nego svim budalama koje su varalicu izabrale.

A izbori dolaze. Napisao sam, dolaze osim ako već nisu prošli, jer je termin održavanja izbora državna tajna. A kakvi su to izbori ako vlasnik Prodajnog centra za prodaju magle i muda pod bubrege, Tomislav Tomašević, ne izvede neku veličanstvenu podvalu. Ovaj puta je unekoliko drugačije, nije zgodno valjati se po asfalta i ritati se dok te policijoti unose u maricu, u elegantnom tamnoplavom odijelu sa savršeno pripasanom smeđom kravatom. U ovo preduskrsno vrijeme. Ali se zato mora koristiti Uskrs u velikoj prevari.

Dovoljno je pogledati što radi Andrej Plenković, koji pred izbore dijeli pare šakom i kapom, samo treba beknit, Ja bi lovu, inače ću štrajkat.  I Andrej kešira. Ko što je onaj Debeljak onomad dijelio novac na Baniji, onako krkanski, kroz prozor auta, po soma kuna svakom ko je htio. Praćen budnim okom kamere. Budno oko DORH-a, koje bi se zapitalo oklen ti pare, imaš li pokriće, nije bilo prisutno. Kao i obično.

E pa, dosjetio se Tomašević povećati uskrsnicu. Sa 26 EUR na 50 EUR. Povećati će uskrsnicu jer on brine za ljude, on ima duboko usađenu empatiju. Naravno.

Ako bi se zajebavali.

U Zagrebu ima dvadeset i tri tisuće tristo dvadeseti osam korisnika uskrsnice. Za uskrsnice se izdvajalo do sada šest stotina trideset tisuća kuna. A nakon povišenja, iznos ukupne mase biti će milion sto šezdeset i šest tisuća.

Dakle, pred same izbore, vlasnik Prodajnog centra za prodaju magle i muda pod bubrege, razveselit će dvadeset i tri tisuće građana.

Imate li predodžbu koliko je to? To je samo malo manje od ukupnog broja glasova koje je SDP osvojio na izborima za Skupštinu grada na prošlim izborima.

Još nemate predodžbu?

To vam je dragi moji naguženici, četiri i pol tisuće više nego grla koja glasaju na parlamentarnim izborima, pa su sto tako, na prošlim izborima odlučili vjerovati Tomislavu Tomaševiću vlasniku Prodajnog centra za prodaju magle i muda pod bubrege.

I tako. Zagrebačkim proračunskim novcem, vrlo elegantno, vrlo zakonski, Tomašević kupuje glasove građana. Po uzoru na Milana Bandića. Čovjeka kojeg je proglašavao oličenjem sveg zla.

Dok nije sjeo u fotelju. I sada pokušava krenuti stopama Milana Bandića. Okušava kažem.

Jer Bandić je znao.