Ponekad imam napadaje PTSP-a. Ne često, ali kad me primi, nije dobro. Prošao sam rat, izašao sam okrznut, ali mislim ipak čiste glave. Prošao sam radni vijek u teškim gospodarskim uvjetima, malo i od toga okrznut, ali mislim ipak čiste glave.
Ali, kad čujem za riječi, pravosuđe, sudac, sutkinja, presuda i slično, okrenu se oči skroz do bjeloočnica, znoj se slijeva niz šiju, dišem isprekidano, ufati me drhtavica. Veli moj prijatelj, doktor prvoligaš, naširoko i nadaleko poznat kao dobar liječnik, Dragoviću moj, ti imaš pravosudni PTSP. Sva ljudska nečast i sav nemoral slio se u pravosuđe u Hrvata. Odavno to nema veze sa pravdom, jedino ovo suđe, to bi mogla biti samo velika kibla.
Sporost, katastrofalno nelogične i nepoštene presude, sporovi koji traju desetljećima, upropašteni ljudski životi, razoreni brakovi, zakoni i način kaznenog progona, od istrage do optužnice pa sve do presude, pa žalbe pa ponovna suđenja, pa žalbe pa konačno drugostupanjska presuda, to traje toliko dugo da je suđenje već na kraju postalo besmisleno. I onda presuda. Tip kojem je posao bio čuvanje državne imovine, a u dokolici, jer nije imao što raditi, nego krasti to što je zadužen i plaćen, čuvati, dobiva nekakve komične presude, uvjetne kazne. Umjesto da mu ruku odrežu. Novac koji je pokraden, neki vrate neki ne vrate. Komično je da je jedino Ivo Sanader osuđen kao ratni profiter. A u ratu on bio nije. On je samo bio običan lopov. Ivo Sanader je pravomoćno jedini ratni profiter u Hrvatskoj. A tisuće poduzeća postala su privatna u vrijeme trajanja rata, po cijeni od nekoliko njemačkih maraka. S fronte su se vraćali s kamionima pokradene robe, vozili se automobili, traktori, nosili televizori, građevinska stolarija.
I nitko od njih nije ratni profiter. Ni cijela generacija tajkuna, tipova koji su se lansirali u klub milijunera od 1991. do 1995., a da su prije toga bili golje i bokci, nisu ratni profiteri.
E, pa jebem ti mater.
Nekako sam uvijek mislio, pa dobro, imamo pravosuđe, imamo i Ustav, ustav ima i onu preambulu u kojoj svašta piše. Ustav čuvaju časni muževi i časne mužače, no su nadležni da sve ide ko voda ispod broda.
I tu sam se opet zajebo. Jerbo, evo, žališ se Ustavnom sudu, angažiraš advokata koji ti napiše ustavnu tužbu, poližeš kufertu i pošalješ na Ustavni sud. Da pročitaju to što ne napisano i da donesu odluku, je li po pitanju koje si iznio povrijeđeno tvoje Ustavom garantirano pravo ili nije. Ali ne lezi vraže. Došlo je lijepo vrijeme, klimatske promjene rade svoje, pa je ustavne suce ove godine rano uhvatila kurcobolja.
Odnosno, pojačala se kurcobolja.
Jerbo, nemreš biti ustavni sudac i vući plaću od nekoliko tisuća EUR-a, vozati se u automobilu cijele dane, oblačiti i svlačiti togu, knjavati u uredu ili pretrpavati se u fensišmensi restoranima i žderati normalnim ljudima hranu neizgovorljivog imena i donositi presude. Odnosno, mislim da se to zove mišljenje. Gurnu ti pod nos papire u kojima se nekakve plačipičke žale da je Markov trg zatvoren za sav promet, jerbo se tipu iz susjedne zgrade, tik do Ustavnog suda, digao usahli Švrčo i zabranio prometovanje trgom. Radi terorističkog napada. A taj vlasnik usahlog Švrče terorizira cijelu državu već skoro osam godina. Pa što ne zatvori državu.
Nenadležna Ingrid pic.twitter.com/v9sQYggMI0
— Spectator (@SpectatorHR) February 26, 2024
Gledaju se suci. U tišini. I svaki u sebi govori, A što ćemo sad. Nije zgodno zamjerat. Pa nadrljaju da nisu nadležni za to pitanje. Tko to treba riješiti, ne znam, ali eto, tipovi koji mogu odlučivati o svemu, kažu da nisu nadležni. Valjda je nadležno prometno redarstvo Tomislava Tomaševića, trenutnog gradonačelnika Zagreba.
Tom Graditelj
Kada bi taj Tomašević, za kojeg sam siguran da ništa ne zna, samo malo znao svoj posao, sutra bi bili kamioni na Markovom trgu u pratnji komunalnih redara i suknuli bi prepreke koje onemogućavaju normalno kretanje građana Gornjim gradom. To bih napravio ja. A Tomislav Tomaševiić jebi ga, ne bi, jer je promućurniji, on umjesto da napravi to, on daje zemljište grada Zagreba Crkvi u vlasništvo i gradi crkve, pravi Tom Builder, Tom Graditelj, glavni lik iz Pillars Of The Earth, tip koji je gradio crkve.
Nisu se ovi u togama dobrano ni odmorili oko mozganja oko te tarabe na Markovom trgu, evo novog pisamceta. Vlada Andreja Plenkovića potpisala je nekakvu tajnu brljotinu s Crkvom i ovlastila pope da prstom pokazuju na nekretnine i kažu Evo, ovo je bilo naše. Pa će im ministarstvo uprave i pravosuđa po skraćenom postupku morati izdati papire da je to bilo njihovo. Na njihovu časnu riječ. Vjeruje se časnoj riječi ljudima koji dvije tisuće godina zaglupljuju narod, bogate se propovjedajući siromaštvo. Napastuju žene i djecu propovijedajući tjelesnu čistoću.
I vrli Ustavni sud napiše mi nismo nadležni. Jebem ti, pa tko je nadležan? Općinski sud u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici? A čitam, popi već po Slavoniji pokazuju prstom. Ovo je bilo naše!
Hrvatska je izdana. Izdana od sviju. Ustav se gazi. Oni koji ga trebaju čuvati, nisu nadležni. A iznad njih je samo Bog. A Bog, dokazano je, ne voli Hrvate. Jer da voli, bar bi im pameti dao.
