Renato Petek
Drag mi je Renato Petek. Jedan od onih vrlo rijetkih ljudi koji me nikako ne mogu razljutiti. Pa ma što rekao, ma što napravio, nita. Bat nita, što bi reklo drogirano pile.
Nema eksplozivne ljutnje na njega, nema one moje, E sad ću napisati. A i napisao sam svašta, podbadao ga, doduše, nikad zlonamjerno, onako tek toliko da zna da ga pratim, a nikad se naljutio nije.
Već neko vrijeme spremam se napisati članak o njegovom intervjuu gospođi Petri Maretić Žonji u Večernjaku od nedjelje. Pa sve hoću. Pa neću. A moram. jerbo, jako volim čitati gospođu Žonju. Sve zna. Pripremljena. Dobra su joj pitanja.
I evo, dok čekam da prođe vrijeme do polaska na promociju knjige Kraljica gospođe Jadranke Kosor, da napišem par riječi.
Drugarice i drugovi, bit ću kratak
Renato Petek je izvanredno dobro detektirao ponašanje i modus političkog (ako se to politikom može zvati) djelovanja ekipe iz tih različitih grupa, udruga i kako li se to sve ne zovu, ujedinjene u platformu MOŽEMO!
Mudro i oportunističko ponašanje od samog početka, nepodržavanje Anke Mrak Taritaš 2017. na izborima za gradonačelnika u Zagrebu, jer su shvatili da će u slijedećem mandatu posve dobro toviti se, gojiti i rasti kao nametnici na Bandićevom tijelu. Sisati mu krv i hraniti se njome. I poentirati na njegovim greškama. Gospodin Petek ispravno poentira i navodi tezu o količini štete koja je nanesena Zagrebu od te 2017 do 2021 godine, a nastala je nepodržavanjem AMT, koja se jedina približila Bandiću na dodir ruke. S podrškom ekipe koja se tada zvala Zagreb je naš, Milan Bandić više ne bi bio gradonačelnik, nego bi to bila sistematična, razumna i mudra Anka Mrak Tariraš, a ekipa uličnih bukača ostala bi bez hrane i razloga za postojanje.
I kohabitacija o kojoj se ne priča puno, između Tomislava Tomaševića i Andreja Plenkovića lijepo je objašnjena. Kuži to dobro Renato.
Sve u svemu, Renato Petek je već drugi mandat za redom, sasvim sigurno najbolji gradski zastupnik, čovjek koji do detalja pozna sve procese i mehanizme odlučivanja u gradu, savršeno dobro upoznat s problematikom, a i nudi rješenja, za razliku od šupljih politikanata koji sjede u Skupštini.
Čak sam mu zaboravio i onaj gaf s nesretnim sifonom na Žičari. Zaboravili ste i vi, a pošto ja navijam za Peteka, neću ga ni spominjati.
Ali ja ne bi bio ja, da ne spomenem. Sifon, sliku sifona iz valjda Pevexa, onog kupaonskog od pedesetak kuna, onakvog kakav se ugrađuje u pod kupaonica objavio je Petek, posve krivo ga identificiravši, jer se na Žičari pokvario neki sifon skup ko zlato, a zove se isto sifon, da bi ispalo da to nije sifon kuponski, nego cijeli sklop. A Petek je ostao malo nagužen.
Ali tko radi i griješi.
Taj nesretni sifon namjerno spominjem, da vidite da nisam bez kriterija, da primjećujem i greške a i stilski mi dobro dođe kao prijelaz s pohvala u malo drugačije vode.
Renato Petek član je SDP-a, već mislim treću godinu. Renato Petek zaboravio je kako je ušao u SDP. Ali nisam ja.
[important]
Ušao je metodom koja se u Dubravi zove na guzove. Organizacija koja ga je trebala primiti, primila je i Boga i Vraga, ali Peteka nisu. Baš nećeju. Nisu ga šteli. Onda je bilo nazivanja, pa nanovo sazivanja, da bi konačno Petek postao ponosni član SDP-a, koji je u stranku ušao kad su svi izlazili.
[/important]
Osvještenje
Jel on kasno progledao, jel to bilo proračunato, ne znam, nikad ga nisam pitao, jer ja to niti ne trebam znati.
Kad je Petek ušao, ja sam bio vani već pune tri godine, pa ga kao član pitao nisam.
I taman mi je nekako SDP PTSP počeo slabiti. Iz stranke sam izašao jer me bilo sram. Ljudi na cesti. Znanaca i prijatelja, članova obitelji. A krećem se među ljevičarima.
Zabavan mi je i priznam, smiješan Petekov optimizam kad govori o budućnosti stranke.
On nije svjestan jedne činjenice.
On nije član SDP-a. Renato Petek se ne uklapa u učmalu shemu, ne uklapa se u muljevitu masu koja ima samo dva cilja.
Postojati i mirovati.
Članovi SDP-a, oni s dna kace, Peteka ne doživljavaju kao člana. To mu mora biti jasno. On je za njih samo Renato Petek.
On govori da bi se promjenom vodstva trebala pokrenuti stranka. A trenutno vodstvo izabrali su članovi. Isti oni koji Peteka nisu htjeli primiti, sve dok nije bila vrlo direktna intervencija s vrha stranke.
Članovi su izglasali Statut, dokument koji vladajućoj bulumenti osigurava miran san do slijedećih izbora. Nikakav brodolom stranke neće navesti Peđu Grbina ali i sve bivše ministre koji se šuljaju vrhom stranke i njome upravljaju da odu.
Ne s funkcija. Nego iz stranke.
Što još u stranci rade Ivan Račan koji sve što je dodirnuo, upropastio je? Što radi Siniša Hajdaš Dončić, svakako najgori ministar Vlade Zorana Milanovića, čovjeka koji je mrtav hladan svojim kadroviranjem upropastio HŽ Cargo, HŽ Infrastrukturu? Čovjeka koji je Zagreb, Holding nakrcao kadrovima koji nisu iz Zagreba, a u Zagrebu takvih imamo za lopatama bacati. Ravno na Jakuševac.
Renato Petek ne taji da ima ambicija biti predsjednikom gradskog SDP-a. Ambicije je imao i Maras. Pa nije reevidentiran. Peđa da bi podišao Tomaševiću! Diferenciran je. Gotovac je postao predsjednik GO SDP-a, pa su ga izdali najbliži suradnici, Grbin izbacio, a ljudi koji su stajali uz njega, čvrsto i stameno, zabili mu nož u leđa nakon tri dana. Čvrsto i do balčaka, glasavši protiv odluke za koju su glasali kad je Gotovac rukovodio SDP-om. Da bi se sada pokazalo da je Gotovac debelo bio u pravu.
A što sada drugarice i drugovi Jude?
Gledate li Gotovca u oči?
Ako ga gledate, nemate morala.
Ako ga izbjegavate, nemate morala.
Naprosto vi nemate morala.
Gospodine Petek, samo razmislite o ta dva glasanja na GO SDP Zagreba.
Dva puta na istu temu u samo tjedan dana. I o rezultatima glasanja.
Pa ćete shvatiti s kime imate posla.
Kad to shvatite, onda se sjetite detalja oko Vašeg ulaska u stranku.
I kad to sve procesuirate, onda pročitajte članak u Večernjem još jednom.
Pa ćete shvatiti na što vi računate, na koga vi računate u nekakvoj preobrazbi. Sve je to ćorak. Niskopišaća garnitura.
Nema preobrazbe za SDP.
To je na žalost, završena priča.
Danas je početak srpnja. Početkom prosinca, SDP će i dalje baviti se stanogradnjom, a novaca ljudi nemaju ni za jesti, a kamo li stanove kupovati. Pisati će prijedlog Zakona o pobačaju, Predlagati će besplatne vrtiće svima. Djeci socijalnih slučajeva i djeci bogatih tajkuna. Svima đaba. A svima đaba nije socijaldemokracija. Nego populizam.
I da, Peđa Grbin biti će predsjednik stranke. Njegova kamarila oko njega.
Siniša Hajdaš Dončić istupati će u ime SDP-a s nekakvim budalaštinama.
Jedino neće biti Vas.
Jer ste ugrozili osnovne ciljeve SDP-a.
Postojanje i mirovanje.
Uznemirili ste mulj.
Čokolada je lijepa u prosincu
Pa možemo lijepo u ugodnom okruženju pametnih ljudi koji se skupljaju u Čokoladi, neopterećeno pričati o Zagrebu. I maštati o boljoj budućnosti. A biti će prosinac, miris vrućeg kuhanog vina širit će se Čokoladom.
Budućnost…
Ona postoji. I bez Tomaševićevih street fightera i bez Grbinovih kamarilaca. Postoje ljudi dobre volje, čista srca, ljudi koji vole grad. I još k tome, ljudi koji znaju. I nemaju hrđave noževe skrivene za pasom.
Mi znamo kako.
Upoznat ćemo Vas s time. Kad dođe vrijeme.
