Vremeplov: Pajdo und Jaranen na zagrebačkom rotoru, ili Kum nije dugme, ako si Milan Bandić

Spectator, 28.12.2017.

Sjećam se, bilo je to davno, kada je pompozno otvoren zagrebački rotor. Bila je godina 1981, otvoren je u isto vrijeme kada i Jadranski most.
Nama vozačima, još nenaviklima na vožnju takvim prometnicama, jer onaj kružni tok na Džamiji nije ni blizu tako čudnovato napravljen, predstavljao je izazov. Pa smo u zajebanciji znali govoriti, kada smo prošli rotor, evo, stigli smo na more.
Sve one opasnosti Ličke magistrale, Gorskog kotara bile su nula od pustolovine prelaska rotora.
Po mojem mišljenju tada, arhitekta je trebalo odmah u Petrinjsku, jer obližnji zatvor u Remetincu/sada Svetoj Klari, nije bio sagrađen, tamo je poznata zagrebačka bugarica, teta Dara, sadila mrkvu, peršin i celer i prodavala grincajge na Britancu.
I tako smo godinama kružili rotorom, a nevješti i prestrašeni vozači, naročito oni iz provincije, kako se to nekada zvalo ”unutrašnjosti“, znali su rotorom provesti i dva tri kruga prije no što bi se dočepali željene trake koja je vodila spasu, izlazu sa rotora.
Nikada mi nije bilo jasno, zašto nije odmah po silasku sa rotora napravljena birtija, u kojoj bi šoferi stali, trgnuli konjačić, dva da proslave prolazak i nastavili prema morju plavem.
E, pa kada je zagrebački kadabahija iz Pogane Vlake, koji trenutno, već dvadesetak godina obavlja dužnost gradonačelnika, ispucao sve ideje i sve načine na koji bi mogao na teret Zagreba i Zagrepčana izvući lovu i dodijeliti je svojim kumovima, rodijacima i zemljacima, na red je došao i rotor.
Pa se počela provlačit priča, koju i onako svi znamo da je rotor opasan, slabe propusne moći, svašta se sraćkalo, prežvakavale teme koje smo svi znali i pričali o njima.
Pa će se gradit novi rotor.
Kadabahija, iako po rođenju, vrlo lukav, mogao je već jednom shvatiti da svaki spomen gradnje na njegov prijedlog, nailazi na podozrenje i oprez.

Ali, želja za lovom za sebe i kumove, rodijake i zemljake je jača.
Pa je lijepo, napravljen projekt, pa je raspisan javni natječaj. Pošto se ne gradi nekakva straćara tipa one vile kratkotrajnog ministra Crnoje u Samoboru, nego ozbiljna i tehnički vrlo zajebana stvar, normalno je da se na natječaj jave šampioni.
Pa su se na natječaj javili:

• GIP – Pionir, GP Krk, Osijek Koteks i Tehno – Elektro, koja iznosi 184.500.000 kunića

• Colas, Elektrocentar Petek, Grasa i Pomgrad 210.700.000 kunića

• Swietelsky 222.200.000 kunića

• Kolektor Koling i Tehnika (223.200.000 kunića

• Kamgrad, Hidroelektra niskogradnja, Tigra i DIV 224.800.000 knunića

• Strabag AG 234.000.000 kunića

Vidi se da ovdje postoji nekoliko izuzetno jakih i respektabilnih građevinskih tvrtki sa neizmjernim kapitalom znanja I iskustva, pa jedna koja se ugura na sve natječaje ko krpa vrit, premda su joj core business šarafi. Valjda bu sav rotor napravljen od pleha, a ploče se buju šarafile šrafima kaj se rade u Kninu.
Pa su lijepo otvorene ponude.
I nastao je muk. Ni a ni be. Svi šute, odluke o odabiru izvođača nema. Zivkaju svi. Propitkuju se diskretno. Jedino što se moglo odmah zaključit da je Pionir, GP Krk, Osijek Koteks i Tehno elektro napravilo kakos e to kaže, duboki zaron, ne bi li dobili ponudu.
Glupani, pa zar oni ne znaju da Bandića i ekipu ne zanima najjeftinije?

Dapače!

Među ponudioce uvukle su se i firme za koje malo tko zna, osim ak nije pasionirani čitatelj rubrika koje više vuku na crnu kroniku, nego na gospodarstvo.
Tako je ponuditelj u paketu sa Kamgradom, Hidroelektrom DIV om i firma Tigra.
U bolja vremena, firma je ostvarivala i do pedeset miliona kuna godišnje realizacije, mahom u poslovima sa Gradom.
Uglavnom bez javnih natječaja.
Sada je zajeb, pa su se javili na javni natječaj, a iz nekog čarobnog razloga posao moraju dobiti.
Jer je vlasnik Tigre kum sa Milanom Bandićem.
A kum nije dugme.
Ponude su otvorene odmaj na početku lipnja 2017, točnije 02.lipnja. Grad je Zagreb, prema obavezi trebao odabrati i o tome izvijestiti svekoliku javnost i ponuđače, sve osim Tigre, jer ona zna da posao dobiva, do 02.09.2017.
Šezdeset dana od kako su nožem za papir razrezali omotnice sa ponudama.
Do tada se nije desilo ništa, a poslovi na rotoru trebali su početi u listopadu.
Da li se kasnilo s odlukom jer je pregled iznimno opsežne i zahtjevne dokumentacije trebalo obavljati u vrijeme godišnjih odmora ili je posrijedi nešto drugo, može se samo nagađati, nikada nije pojašnjeno, iako se dalo pretpostaviti da je ipak posrijedi nešto drugo.
I onda je objavljena odluka.
Samo šezdeset dana kasnije od zadanog roka. Pa je početkom studenoga objavljeno da je posao dodijeljen eto, izvođačima koji su u svoju grupu ponuditelja lukavo ugurali i Bandićevog kuma.
Pa će tako rotor graditi kum i drugovi.
Kako bi se to lijepo u Poganoj Vlaki reklo, Rotor će graditi Pajdo und Jaranen.
Kao i većinu stvari u Zagrebu.
Ali cijela ta odluka o odabiru je bila samo ipak govno umotano u lijepi papir.
Pa u tom papiru piše da su ostale ponude koje su bile predane i otvorene, a povoljnije, a i one nepovoljnije neispravne.
Loše napisane!
Pa tako Swietelsky i Strabag, građevinski divovi u europskim razmjerima, koji u Hrvatskoj imaju već dvadesetak godina urede nakrcane izvrsnim građevinskim inženjerima, ne znaju napisati ponudu.
Ne znaju je napisati ni Pionir i GP Krk, a i ni u Pomgradu i Tehnici pojma nemaju kako se ponuda piše.

Zato ponudu zna napisati Milanov kum, jel’te, vlasnik firme Tigra d.o.o.

Gospodin Penava, rođen za dva puta se zabaciti kamenom, od Pogane Vlake.
Pa je ponuda napisana na poganovlačkom dijalektu IMT, dobro znanom i u Zagrebu.
IMT znači jednostavno ”ima l’ mene tute?”
E, pa kada su ovi frajeri koji pojma nemaju o pisanju ponude, a rade u Strabagu, vidjeli odluku, pljucnuli su u olovku i napisali žalbu.
Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave.
Čitao sam žalbu.
U integralnom obliku.
Osobno mislim da je jako loše napisana.
Ključni elementi zbog kojih je donesena odluka kakva je, nisu navedeni.
U žalbi nije navedeno:
– Da firma Tigra ima u Ogulinskoj ulici u Novom Vinodolskom vilu, koju susjedi i mještani iz milošte nazivaju ”Bandićevi stanovi” iz čistog mira, valjda? Koju je murja dva dana pretresala jer zna da je to u stvari Bandićevo, a penava mu samo čuva ključeve, da ih Mile ne izgubi..
– Da je vlasnik firme gospodin Milan Penava kum Bandićevoj kćerci
– Da je vlasniku firme, gospodinu Milanu Penavi vrlo detaljno pretresena cijela kuća baš u vrijeme kada je Bandić pospremljen u neposrednu blizinu rotora, i upućen na kenjanje u čučavac.
– Da je gospodin Penava gradio Bandićevu vikendicu (sklonište za umjetnine) u Samoboru
– Da je gospodin Penava stalni izvođač grada Zagreba, sa više desetaka miliona kuna poslova, koje dobiva uglavnom bez javnog natječaja.
Pozivaju se na nekakve pizdarije, kao da je tijekom razmatranja ponude traženo produljenje jamstva samo od jednog ponuditelja (Kumašina) dok od drugih nije traženo, čime se odma iz aviona vidi da je kum favorit. Jer ostali nemaju valjanu garanciju, samo je ima Kum i zemo gospodina M.B,
Po metodi IMT.
Također se žale da su ponudom ponuđeni radovi koje je trebao izvesti DIV Samobor, a za te radove potrebno je imati ovlaštenja, koje eto DIV nema.
Ali ima volju. Nije mu dosta što se zajebo na pruzi Dugo Selo Križevci, pa oće još.
Žele se picajzle Austrijanci da je u cijeloj priči oko ponude financijski udio Tigre (Kuma) netransparentan.
Kao da oni inače rade transparentno?
Čitam odluku komisije.
Izgleda da su ljudi pametni. Savjesni i pošteni.
Kao da nisu iz Hrvatske.
Taman kada sam se počeo osjećati dobro, jer ipak pametnih ljudi ima. I poštenih i savjesnih, uslijedio je zajeb.
Napisali ovi iz Komisije
”Nadalje, naručitelj nije obrazložio na temelju čega je ocijenio da ponuda odabranog ponuditelja u cijelosti udovoljava propisanim uvjetima…»
Malo morgen će napisati. Pa nisu ludi!
Što bi trebali napisati? Da je čovjek kum, zemo, pajdo?
Ne bi Austrijanci to shvatili.
Pa je natječaj poništen.
Valja sa poštovanjem navesti imena tih ljudi u povjerenstvu, jer uistinu je malo takvih u ovoj zemlji.
Rade u Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave.

Goran Matešić,
Dragica Markanović
Karmen Deškić
Dame i gospodine, svaka Vam čast. Naklon do poda!

I tako, i dalje ćemo psovati što nakon rotora nema birtije da trgnemo dvije ljute iz zadovoljstva što smo ga prošli neokrznuti.
Ništa od rotora.
Ili ipak…
Da je smjestiti i pajdu i jarane i kumove u obližnju zgradu na Remetincu/Svetoj Klari, pa nek kenjaju u čučavac?

Bar dok se ne odabere dobavljač.
Koji će jebeni rotor ipak napraviti?