Prošlo je. I pretkampanja, i kampanja, i izbori i klepanje vlade. Sve to popraćeno neviđenim uvredama, lažima i prevarama. Sve to se događa u jednoj od najsiromašnijih zemalja EU. Odavno su stanovnici malog komada zemlje smještenog uz prekrasno plavo more shvatili da nije bitno gospodarstvo, ekonomija, nije bitno ni zdravstvo, ni broj MR uređaja, broj vrtića i škola posve je nebitan. Nije važno što stari građani, onemoćali i često bolesni, nemaju skrb, jer nema staračkih domova, a privatne domove mogu samo gledati, jer je cijena oko 1.500 EUR na mjesec, a njihova penzija tri stotine. Pametan narod, poput Hrvata, shvatio je davno da je to sve nebitno. Bitna su ideološka pitanja.
Strahovito je bitno, odlučujuće na izborima, pojasniti što se pred skoro osamdeset godina događalo na putu između Zagreba, Maribora, Dravograda i Bleiburga. Prašnjavi put kojim su tabanjali ustaše, domobrani, četnici, belogardejci, gušeći se od prašine koju je podizao luksuzni Mercedes kojim je Poglavnik bježao iz zemlje. Nije nikako bilo najvažnije pitanje u kampanji koliko će biti otvoreno vrtića, hoće li djeca imati marende, nego se vrlo vatreno pokušavala razriješiti vječna dilema. Je li osmog svibnja Zagreb oslobođen ili je okupiran. Spoznaja je to od koje se živi. Ako se slučajno, zbog lošeg vremena, ili nekakve pizdarije, a pizdarije se odađaju, sjebe turistička sezona, nema straha, to nije bitno. Bitna je spoznaja da je Zagreb osmog svibnja okupiran.
Da Zagreb je okupiran osmog svibnja 1945. Tako su 17.4. zaključili i izabrali Hrvati. Iako im je nuđena prilika da svojim izborom raskrste s korupcijom i lopovlukom na vrhu države, oni to nisu učinili. Jer ih lopovluk ne smeta. Ali radi dileme o oslobođenju i porobljavanju Zagreba, e pa radi toga spavati ne mogu. Vrte se po noći, zazivaju Antu, ali ne Padovanskog, nego onog koji počiva u madridskoj Grobnici od zlata, koja je sad kad veći pišem, obično sranje. Grob kakvog bi se postidio građanin srednje klase. Ja vidio davno i znam. Samo čekam, koliko će proći vremena do prijedloga da se bijedna i mizerna Grobnica od zlata uredi o trošku države. Pod pokroviteljstvom Sabora i Njonje. Čitaju radove Stephena Bartulice, stručnjaka za sve i svašta, ali ne za posao. Pitaju i popa poslije na misi. I posve je jasno da je Zagreb porobljen. A ti porobljivači u četrdeset i pet godina izgradili toliko da mi sada u trideset i pet godina, uza sav talent, pregalaštvo i veliku volju, nemremo to sve pokrast.
Plenković je umislio da je Kaligula, koji je konja imenovao senatorom pa je i on konje uveo u Vladu.
Koliko je sve ostalo nevažno, vidi se po sastavu nove Vlade. Sklepane, rekao bih, preko kurca, ali sklepane. Ona ministarstva koja su bitna, koja direktno utječu na život građana, demografije, energetike i poljoprivrede, zapala su nekakvim dilejama i đikanima koji blage veze ni o čemu nemaju. Osim što naravno znaju sve detalje o okupaciji Zagreba. Odabrali su ministre koji već na prvi pogled zrače tupilom, IQ ne viri iz očiju, jer da bi virio, mora postojati, kaj ne? Priča se nastavlja, selsku pijančinu, dežurnog biškupa na krštenjima vina po Zagorju, Dreleta postavili su na mjesto državnog tajnika. Ljudima kojima na prvi pogled vidiš da su samo tupani i bezveznjaci povjerio je mandatar upravljanje državom. U biti, postojećim tupanima, Grliću Radmanu, Vučkovićki dodao je društvo.
Jedan od novih bio je gradonačelnik Trilja, u čak četiri mandata. A Trilj je pod njegovim rukovodstvom postao prava i istinska vukojebina.
Početkom godine Vlada je donijela novu Odluku o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti. Po tom razvrstavanju ministrov Trilj ima status rupe. Iz te rupe je u zadnjih četrnaest godina pobjeglo glavom bez obzira tisuću ljudi. A to se fantastično poklapa s vremenom kojim je Triljem upravljao sadašnji ministar demografije. Ministar demografije kojem su pobjegli stanovnici. General bez vojske. Jebač bez kurca.
Ondak sam pročitao da je onaj lukavac koji vuče sve konce u tom DP-u, a nije htio ući u Vladu jer se valjda mora baviti novcima, svojim, u ratu hodočastuio po srpskim kućama i krao. Sve to je jako dobro, čovjek je već onda pokazao visok stupanj patriotizma, radio je na propadanju mrskih Srba. Dalje nisam čitao novosti, nego sam iz arhive izvadio podatak da je državni tajnik Drele imao nekakav kiosk, posve prigodno nazvan Vruča Čuča, a taj je kiosk u godinu dana potpuno propao. I napravio četvrt miliona kuna duga. Koje rečeni krstitelj mošta nije mogao platiti, jer nema sučim. Jerbo je goljo. A biti neznalica i goljo, to je idealna osobina za bit ministar u ovoj sprdačini od države.
O legendarnom Dabri, o Bartulici i ostalim cirkusantima, ali opasnim cirkusantima, pisao nisam. Jerbo nema smisla. U biti, ništa nema smisla.
Jedino nam preostaje, knjige u ruke i bubaj dok ti ne uđe u tikvu da je osmog svibnja 1945. Zagreb pokoren. Ne valja se bojati, brzo ćete vi to naučiti. Brzinom kakvom su neki do njih diplome stjecali.
Prošlo je. I pretkampanja, i kampanja, i izbori i klepanje vlade. Sve to popraćeno neviđenim uvredama, lažima i prevarama. Sve to se događa u jednoj od najsiromašnijih zemalja EU. Odavno su stanovnici malog komada zemlje smještenog uz prekrasno plavo more shvatili da nije bitno gospodarstvo, ekonomija, nije bitno ni zdravstvo, ni broj MR uređaja, broj vrtića i škola posve je nebitan. Nije važno što stari građani, onemoćali i često bolesni, nemaju skrb, jer nema staračkih domova, a privatne domove mogu samo gledati, jer je cijena oko 1.500 EUR na mjesec, a njihova penzija tri stotine. Pametan narod, poput Hrvata, shvatio je davno da je to sve nebitno. Bitna su ideološka pitanja.
Ljudima kojima na prvi pogled u oči vidiš da su samo tupani i bezveznjaci povjerio je mandatar upravljanje državom.
Strahovito je bitno, odlučujuće na izborima, pojasniti što se pred skoro osamdeset godina događalo na putu između Zagreba, Maribora, Dravograda i Bleiburga. Prašnjavi put kojim su tabanjali ustaše, domobrani, četnici, belogardejci, gušeći se od prašine koju je podizao luksuzni Mercedes kojim je Poglavnik bježao iz zemlje. Nije nikako bilo najvažnije pitanje u kampanji koliko će biti otvoreno vrtića, hoće li djeca imati marende, nego se vrlo vatreno pokušavala razriješiti vječna dilema. Je li osmog svibnja Zagreb oslobođen ili je okupiran. Spoznaja je to od koje se živi. Ako se slučajno, zbog lošeg vremena, ili nekakve pizdarije, a pizdarije se odađaju, sjebe turistička sezona, nema straha, to nije bitno. Bitna je spoznaja da je Zagreb osmog svibnja okupiran.
Da Zagreb je okupiran osmog svibnja 1945. Tako su 17.4. zaključili i izabrali Hrvati. Iako im je nuđena prilika da svojim izborom raskrste s korupcijom i lopovlukom na vrhu države, oni to nisu učinili. Jer ih lopovluk ne smeta. Ali radi dileme o oslobođenju i porobljavanju Zagreba, e pa radi toga spavati ne mogu. Vrte se po noći, zazivaju Antu, ali ne Padovanskog, nego onog koji počiva u madridskoj Grobnici od zlata, koja je sad kad veći pišem, obično sranje. Grob kakvog bi se postidio građanin srednje klase. Ja vidio davno i znam. Samo čekam, koliko će proći vremena do prijedloga da se bijedna i mizerna Grobnica od zlata uredi o trošku države. Pod pokroviteljstvom Sabora i Njonje. Vrijeme teče, SAD! Čitaju radove Stephena Bartulice, stručnjaka za sve i svašta, ali ne za posao. Pitaju i popa poslije na misi. I posve je jasno da je Zagreb porobljen. A ti porobljivači u četrdeset i pet godina izgradili toliko da mi sada u trideset i pet godina, uza sav talent, pregalaštvo i veliku volju, nemremo to sve pokrast.
Sumrak mozga, sumrak morala, sumrak društva. Sad je krenulo ubrzano…
Kakvu savjest, kakav obraz ima Andrej Plenković… pic.twitter.com/eRy53n3Xap— Spectator (@SpectatorHR) May 21, 2024
Plenković je umislio da je Kaligula, koji je konja imenovao senatorom pa je i on konje uveo u Vladu.
Koliko je sve ostalo nevažno, vidi se po sastavu nove Vlade. Sklepane, rekao bih, preko kurca, ali sklepane. Ona ministarstva koja su bitna, koja direktno utječu na život građana, demografije, energetike i poljoprivrede, zapala su nekakvim dilejama i đikanima koji blage veze ni o čemu nemaju. Osim što naravno znaju sve detalje o okupaciji Zagreba. Odabrali su ministre koji već na prvi pogled zrače tupilom, IQ ne viri iz očiju, jer da bi virio, mora postojati, kaj ne? Priča se nastavlja, selsku pijančinu, dežurnog biškupa na krštenjima vina po Zagorju, Dreleta postavili su na mjesto državnog tajnika. Ljudima kojima na prvi pogled vidiš da su samo tupani i bezveznjaci povjerio je mandatar upravljanje državom. U biti, postojećim tupanima, Grliću Radmanu, Vučkovićki dodao je društvo.
Jedan od novih bio je gradonačelnik Trilja, u čak četiri mandata. A Trilj je pod njegovim rukovodstvom postao prava i istinska vukojebina.
Početkom godine Vlada je donijela novu Odluku o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti. Po tom razvrstavanju ministrov Trilj ima status rupe. Iz te rupe je u zadnjih četrnaest godina pobjeglo glavom bez obzira tisuću ljudi. A to se fantastično poklapa s vremenom kojim je Triljem upravljao sadašnji ministar demografije. Ministar demografije kojem su pobjegli stanovnici. General bez vojske. Jebač bez kurca.
Ondak sam pročitao da je onaj lukavac koji vuče sve konce u tom DP-u, a nije htio ući u Vladu jer se valjda mora baviti novcima, svojim, u ratu hodočastio po srpskim kućama i krao. Sve to je jako dobro, čovjek je već onda pokazao visok stupanj patriotizma, radio je na propadanju mrskih Srba.
Ekipa snova pic.twitter.com/EnmxDJiZlQ
— Spectator (@SpectatorHR) May 21, 2024
Dalje nisam čitao novosti, nego sam iz arhive izvadio podatak da je državni tajnik Drele imao nekakav kiosk, posve prigodno nazvan Vruča Čuča, a taj je kiosk u godinu dana potpuno propao. I napravio četvrt miliona kuna duga. Koje rečeni krstitelj mošta nije mogao platiti, jer nema sučim. Jerbo je goljo. A biti neznalica i goljo, to je idealna osobina za bit ministar u ovoj sprdačini od države.
Gospodarsko iskustvo… pic.twitter.com/Jvs1qKXsPf
— Spectator (@SpectatorHR) May 21, 2024
O legendarnom Dabri, o Bartulici i ostalim cirkusantima, ali opasnim cirkusantima, pisao nisam. Jerbo nema smisla. U biti, ništa nema smisla.
Jedino nam preostaje, knjige u ruke i bubaj dok ti ne uđe u tikvu da je osmog svibnja 1945. Zagreb pokoren. Ne valja se bojati, brzo ćete vi to naučiti. Brzinom kakvom su neki do njih diplome stjecali.
Pročitajte:
Alaj volim ovaj režim, pare idu a ja ležim
Domovinski pokret zatražio opoziv Plenkovića
Domoljublje, vjera i hrvatstvo nisu pimpek da se hvalimo tko ima većeg
