Ne tako davno, pred deset godina, gradom Zagrebom vladao je SDP.
Onda je otišao Bandić, kojega nikada nije mučola dilema da li je poslovica Nije važno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe,točna.
On je znao da jest i tako se ponašao i u SDP-u a tako se i ponaša danas.
SDP je preuzeo Ivo Jelušić, kao povjerenik, a nakon raspisanih izbora, na kojima je, kako je bilo dogovoreno, on trebao i formalno preuzeti grad, jer je sa Bernardićembilo dogovoreno da se ne kandidira, nego da miruje, to se naravno nije dogodilo.
Na izborima je pobijedio Bernardić, nošen krilima svoje vojske, Foruma mladih, koji nisu štedjeli svoje noge u raznošenju šalabahtera, koje je marljivo ispisivao Zvane Brumnić
Autor šalabahterske demokracije.
Nakon toga SDP pobjeđuje na parlamentarnim izborima, što je dodatni motiv komotnom Zoranu Milanovićuda upravljanje Zagrebom i zagrebačkim SDP-om, u potpunosti prepusti Davoru Bernardiću.
On je oduvijek radio kako je znao i umio.
Tu se nema što prigovoriti. Okružio se ljudima koji su mu nudili lojalnost, a on je tada, još uvijek bio u moći rješavati njihove egzistencijalne probleme, zapošljavajući ih u Holding ili u grad Zagreb.
[stextbox id=’alert’ color=’000000′ ccolor=’f2e36d’ bgcolor=’f2e36d’ cbgcolor=’f2e36d’ bgcolorto=’f2e36d’ cbgcolorto=’f2e36d’]
Osnovni je problem SDP-a grada Zagreba nastao upravo tada, radi činjenice:
Prvorazredni manageri za pomoćnike uvijek imaju prvorazredne tipove.
Drugorazredni manageri uvijek imaju za pomoćnike trećerazredne tipove.
A Bernardić nije bio nikada prvorazredni manager.
Više je bio drugorazredni, ali jako jako nategnuto. Pa se Bernardić okružio poslušnicima nižih kategorija sposobnosti, a ponavljam bio je nategnuto, jako nategnuto drugorazredni profil. Stvorena je hijerarhija koju su činili malo ili loše školovani ljudi, koji su svoje manjkavosti u obrazovanju i znanju, obilato nadomještali spletkama, podmetanjima, ogovaranjima svih za koje su procijenili da su im opasni.
[/stextbox]
Oni školovani, a koji su bili pri vrhu zagrebačke organizacije, su bili časna iznimka. Kažu mi da ih nije bilo više od desetak. Stranka je na svakim izborima blo parlamentarnim bilo lokalnim prolazila sve lošije. A ništa se nije poduzimalo.
Izborni gubitnici forsirani su i dalje, uvijek iznova davana im je nova šansa, da bi uvijek iznova preživjeli poraz. Teži od prethodnoga. Armiji Bernardićevihovisnika i dužnika nije ni malo bilo teško rastumačiti da je za sve kriv Ibler, nikako oni.
Konvencija održana u prosincu 2016, bila je kulminacija sramote i početak strmoglavog pada stranke.
Iako je konvencija prošla euforično, pričaju mi i pišu da su neki, koji su danas ogorčeni protivnici Bernardića, na konvenciji išli od čovjeka do čovjeka, i govorili Glasaj za Sunčanu iLivuna, oni su budućnost stranke.
I tako je na konvenciji pobijedila ta Sunčana,a meni je jadniku, dosta dugo trebalo da uopće shvatim, ali, priznam, nikada nisam mogao proniknuti do kraja u motiv.
Reziltati Konvencije SDP 2016
Kraj tolikih članova koji sudjeluju u akcijama, vise na štandovima sa velikim žarom, po suncu i po kiši, članovima koji volontiraju na akcijama, već godinama, nerijetko imajući pri tome i osobne troškove, po šalabahter principu kraj svih njih, probrana elita na kongresu stranke najviše glasova da tajnici predsjednika stranke.
Kada sam pitao, što ta žena radi, tko je ta žena, bili su mi rekli da je po zanimanju prodavačica voća i povrća, da je radila na Ibleru, pa je sada tajnica u Praškoj.
Na internetu još uvijek postoji, da sada ne kopam po arhivi, popis svih kandidata, ona bijelo zelena lista, na kojoj se u bijelim poljima nalaze ljudi, poznati javnosti, jako dobro školovani, koji su mogli stranci dati jako puno.
Ali, nisu bili na šalabahteru.
Kao politika drugo/trećeklasnih likova koji vode stranku.
Sjećam se da sam tada bio zapanjen. Pa ovo ne bi napravio ni Juan Peron, a Boga mi niti rimski carevi koji su svoje konje imenovali konzulima.
Već tada sam, u novinama za koje sam tada pisao, napisao da se SDP od dobro organizirane stranke pretvara u rodijački organiziranu skupinu ljudi, da prolazi posve obratan put od HDZ-a, koji se od pokreta pretvara u stranku, a SDP od stranke postaje pokret.
A svaka rodijačka organizacija, naravno, ima svakakvih tipova. I pametnih i tumplavih, i poštenih i pokvarenjaka.
Ali uvijek nekako na površinu isplivaju pokvarenjaci i tumpleki.
Onda su došli lokalni izbori, na kojima je SDP bio veličanstveno potučen. Osim što su bili potučeni, te izbore pamtim po dva detalja.
Prvi je da je u noći izbornog poraza u studiju na nekakvoj televiziji, mislim da je bio N1, gostovao Rajko Ostojić, koji je vrlo tečno pričao takve neistine da se poštenim ljudima okretao želudac.
Na Ladišićevo pitanje o izgubljenim gradovima, Rajkoodgovara ko iz topa, uz izvježbani smiješak, nema govora da smo izgubili gradove, Ladišićga gleda, izvježban je on, pa ne trlja oči i ne štipa se, da se uvjeri da ne sanja. SDP je osvojio vlast u Umagu i Komiži, ponosno istakne Rajko.
U Komiži SDP ima dva i pol puta manje članova nego u Mamutici u Novom Zagrebu, gdje su a propos, isto pošteno nabubani.
Drugi je događaj nastup Zvane Brumnićarano ujutro kod Ladišića, kojega se pošteni članovi ne žele sjećati.
Sve ovo se događa u vrijeme kada je Zagrebom privremeno vladao, a malo morgen je vladao, Saša Molan, kojem iza leđa tepaju Karizmatik.
Ja čovjeka ne znam, gledao sam ga par puta na Jubitu, zajedno sa nekakvom SDP-ovom dželatkinjom, kako nešto pričaju o zbivanjima u gradskoj Skuštini.
I ona i on imaju karizmu ko stara gramofonska ploča Vjekoslava Jutta, pjevača šlagera pred sto godina.
Nakon izbora, došlo je do masovnog raspuštanja organizacija, ko fol radi koaliranja sa Bandićem ili loših rezultata (nikome od tih koji su sjebali rezultate na izborima ni na kraj pameti nije bilo dati ostavku)..
Stranka ne bila razjebana, sada već prilično solidno.
Organizacije nisu radile ništa, bar se tako činilo.
Pa su bistriji članovi shvatili da je sve to vrijeme u koje su drugovi bili raspušteni, a drugarice raspuštenice, bilo potrebno da se fino poštelaju popisi članova. Da se iz evidencije izbrišu oni koji su bili nepoćudni, a ako nisu imali plaćenu članarinu dulju od šest mjeseci, kud ćeš veće sreće.
Pa nogom u guzicu.
Umjesto njih upisivani su neki ljudi, za koje niko nikada nije čuo. U Brodu je povjerenik za Slavoniju, pobjednik Komiže i Umaga, u SDP upisao cijelu jednu čergu, davši svakome sto kuna da glasaju za poslušnika Iblera.
Uvijek pošteni i čestiti gradovi Bjelovar i Koprivnica unakaženi su podlim akcijama, kako ih zovu diljem HrvatskeBeroida, koji ne prežu od prijetnji, podmetanja, laži, samo da bi opstali na vlasti.
I sada dolaze izbori.
Na izborima će se sučeliti kandidati. U svim mjestima.
Beroidi protiv poštenih članova, koji su u stranci iz ideala, nipošto iz koristi.
Nadam se da ste sve ovo pročitali, na miru.
Oni koji su psovali dok su čitali, njih i ne treba zvati na izbore, oni će izaći, jer su na šalabahterima, ili im je nešto obećano.
A vi, vi koji od stranke imate samo obavezu plaćati članarinu i u zadnje vrijeme se stidjeti priznati da ste u stranci.
IZAĐITE NA IZBORE!
NE DOPUSTITE DA OVI IZBORI, ZA KOJE VAM GOVORE DA SU UNAPRIJED IZGUBLJENI, BUDU KRAJ DEMOKRACIJE U SDP-u.
GLASAJTE PO SAVIJESTI, ALI VODITE RAČUNA O STRANCI I NJENOJ DOBROBITI!
