Hrvatska je mala.
Pola Pariza se raširilo u kifli. Od Bajakova do Cavtata.
Svak svakog zna.
A postoje trenuci kada bi bio najsretniji da nekog ne znaš.
Ma, guzice bi dao samo da ga nikad vidio nisi.
Imamo premijera koji ništa ne zna, nikoga ne poznaje, ničega se ne sjeća.
Na sve ga je potrebno podsjećati.
Evo, čovjek nije znao za svinjarije u Agrokoru.
Pojavi se pred kamerama, onako lijepo tust, savršeno naglancanih naočala, značajno podignutih obrva i mrtav ladan prokenja, pojma nisam imao.
Plaća mi je mala, nije imao za novine, koje ništa drugo ne pišu nego o Agrokoru.
I naravno Zdravku Mamiću.
On, kao čovjek na ozbiljnoj funkciji naravno, nema vremena baviti se pizdarijama, pa ujutro poput većine zaposlenih Hrvata prvo uz kavicu preletjeti portalima.
Ne zna on što su to portali.
I tako, čovjek pojma nije imao da je lik koji mu je frend, još iz srednje škole, kod kojega u uredu je snimao spot Vjerodostojno, izvukao stotine miliona kuna iz Agrokora
.
U pičku materinu, priznam, ljubomoran sam ko pas.I ja ne poznam predsjednika Vlade.Niti on mene pozna Uopće taj Vlado me ne pozna.
I zašto ja nisam uletio u igru izvukao milione?
Ili vi?
Znam, zato jer cijele dane drkamo po internetu…
Čitamo novine, znamo sve što se događa u Agrokoru.
Uživamo u znanju.
Bezveznih stvari…
Koje ne vuku lovu.
Nije ga znao
