Svi jutros nešto pričaju. Komentiraju. Zbrajaju, bave se niskom matematikom, izračunom do sedamdeset i šest. Priznam i ja sam bacio oko, pa sam na brzaka od broja sedamdeset i šest oduzeo broj četrdeset i dva. Uspio sam izračunati i bez kalkulatora. Rezultat je trideset i četiri. Zoranu Milanoviću i Rijekama pravde koje nisu došle nedostaje samo trideset i četiri mandata, pa da ostvari sve ono što sam ja, a i izvjestan broj građana priželjkivao. Svakako premalen broj. Sada vidimo.
Bili su to izbori, vidjelo se od početka koje je označila jedna ideja. Potjerati Plenkovića. Dio stranaka bi bio posve zadovoljan time, ne smeta ih ni HDZ iz kojeg su i proizišli, smeta ih Plenković. Pitanje je, smeta li ih Plenković kao zaštitnik kriminala, pljačke i moralne propasti društva, ili samo kao premijer. Pa se nadaju da bi netko od njih mogao nastaviti tamo gdje je Plenković stao. Jučerašnji izbori razotkrili su jednu važnu stvar. Godinama, desetljećima trubili smo, trubio sam i ja, samo da je veća izlaznost. I zahvaljujući potezu Zorana Milanovića koji je odredio da se izbori održavaju u srijedu, izlaznost je uistinu bila velika. Luđaci poput mene predviđali su izlaznost od čak sedamdeset posto, ali bila je samo oko šezdeset i dva posto. Svejedno, visoka izlaznost. I pokazalo se da su mnog od onih koji su ovaj puta izašli, zaokružili HDZ. HDZ-u izlaznost nije problem. HDZ dobiva u svim prilikama. Oš sprijeda, oš straga, s boka, njima je svejedno. Država je premrežena mrežom HDZ-ovih aparatčika u državnim službama, vojsci, policiji, prosvjeti, zdravstvu, pravosuđu.
Jučer se prvi puta pokazalo koliko je jaka ta mreža. Da je na izbore izašlo i onih trideset i osam posto, bojim se da bi rezultat bio isti. Šezdesetak mandata HDZ, četrdesetak mandata SDP. To je rekao bih upisano u genetski kod. Slavonija je opustošena, opustošio je HDZ. Jadni Drago Hedl razotkrio je na stotine afera HDZ moćnika i šerifa iz Slavonije, svaka ta afera oduzela je radna mjesta, oduzela je šanse za pristojan život, ljudi iseljavaju, kuće se prodaju za pregršt EUR-a. I oni uporno biraju HDZ. Jer, genetski kod. Ljudi naprosto vole biti pljačkani i između pljačke i maglovite i zamuljane i nejasne politike SDP-a, biraju pljačku.
Društvo je skrenulo u desno. HDZ, Domovinski pokret, Most… Gledam likove iz Domovinskog pokreta, pa zamišljam, što bi bilo da neki od njih uđu u Vladu. Kakva oni praktična znanja imaju, u što se razumiju? Što ako zatraže ministarstvo prosvjete? Kulture? Financija? Isuse!
Malo sam jutros proletio portalima, pogledao nekoliko slika s dočeka rezultata iz raznih stožera. Nije mi promakao veseli ples Peđe Grbina s nekim tipom, nikad čuo, nikad vidio. Kažu mi da je to šef nekakvog Queer savjeta SDP. Sve ja razumijem. Nisam konzerva. Ni malo. Ali SDP je odavno skrenuo sa socijaldemokratske ideje. Prešli su u, valjda oni tako misle u nekakvu modernu socijaldemokaciju. Iskonsku ideju za borbu prava građana, u Hrvatskoj su djelomično prepustili Katarini Peović, a oni se zabavljaju queer pitanjima, društvo bez inicijative, a one inicijative koje imaju, nisu u stanju pojasniti i približiti građanima. Jer ne znaju, a i jer većinu građana (glasača) te inicijative ne zanimaju. Jebo vas queer dragi drugovi. I drugarice, dakako! Gađate u krivu metu već godinama. Ako niste svjesni, a niste, prošećite selima, ne morate ići daleko od Zagreba. Ambulante ne postoje, a vi pričate o pravu na pobačaj, a ljudi ni liječnika primarne zaštite nemaju, kakav kurčevi pobačaj, sela su pusta. Krave više ne muču, svinje ne rokću, poljoprivreda uništena, poticaji se dijele bez da se proizvodi. A vi osnivate queer forum.
Cinično objašnjenje Siniše Hajdaša Dončića koji je sinoć u pola osam bio zadovoljan i pojašnjava kako još ništa nije gotovo, jer se čekaju rezultati DIP-a, pokazuje samo njegovu neinventivnost, pitanje je li je ikad imao nekakvu inventivnost (naravno osim u uništavanju državnih poduzeća dok je bio ministar), kukavički bijeg od realnosti, pa makar na sat vremena. Ili je on uistinu zadovoljan? Četiri godine plaća od tri i više tisuća EUR-a kao nagradu za potpuni nerad! Sad će mu biti lakše, dobiti će i društvo, kolegu Ivana Račana koji je izabran u VI izbornoj jedinici. Račanu će to biti drugo spavanje u Saboru. Sjećam se muka Igora Dragovana koji je pred svako glasanje sklapao kvorum, a Račana nije bilo. A tada su bili na vlasti. Sada u Sabor ulazi kao opozicija, jer, ne, ni malo ne vjerujem da će Milanović formirati većinu, šušteći zov EUR-a jači je od časti. A kad si u opoziciji, nitko baš i ne gleda jesi li na sjednicama ili nisi. Tim više što je saborski restoran na putu između ulaza i Sabornice. Liste ste sastavili od neinventivnih i neizlizanih partijskih aparatčika. Pa pogledajte samo broj preferencijalnih glasova koje su osvojili ti Nikad čuo, nikad radili nešto pametno tipovi.
Zoran Milanović je na onom čuvenom obraćanju rekao Došlo je vrijeme da se konji sedlaju. Šokirao naciju. I osedlao esdepeovu nemoćnu i staru ragu. I uputio se u boj s aždajama.
Ćorak.