Danas je dan. Dan mladosti. Naš dan. Nas koji smo mladost proveli obilježavajući Dan mladosti. Sjećam se kao da je bilo sada, Senke iz Jagodine, njenih nebesko plavih očiju i vrane crne duge kose, povezane u rep i noći na Tašmajdanu, večer uoči sleta na stadionu JNA. Sjećam se i tuge na rastanku nakon što smo obavili slet. Bio je Dan mladosti. Davne godine 1977.
Danas je Dan mladosti. Godine 2024. četrdeset i sedam godina od onog dana kada sam s terena stadiona JNA gledao ljepuškastu učenicu iz Kumrovca kako predaje štafetu drugu Titu. Štafete više nema. Dana mladosti više nema. Nema ni Tita, barem ne fizički, premda ga i četrdeset i četiri godine od smrti sa strahom spominju mnogi. Kad bi mogli našli bi ga, proboli glogovim kolcem, a onda zatrpali češnjakom. Jer, ko zna, za svaki slučaj. Titov duh škaklja tabane mnogih, budi ih po noći, vodi ih na pišanje, gleda ih kako se znojni bude, osvrću ne bi li ga vidjeli. A on se samo smješka. Jer zna, više je on za svog života sagradio no što ovi mogu ukrasti, pa ma kako se upirali i trudili, pa ma kako talentirani bili. Mužek iz Zagorja izgradio je bolnica više no što današnji mudraci brojati znaju. Škola i vrtića. Tvornica. Hidrocentrala. Nuklearku. A ovi danas ni odlagalište otpada ne mogu. Zato jer se boje da će završiti na njemu.
Četrdeset i četiri godine.
I još ga pamte. Znam neke druge političare, jer državnika nema, s ovih prostora kojih se više skoro nitko je sjeća. Osim kad ih se prisiljava na to. Znam neke žive političare kojima nitko štafetu trčati neće. Jedno što se može desiti da će oni trčati, ali ne štafetu, nego da ih ne uhapse. A mnogi bi od njih dali sve na svijetu da im donesu i pod nos gurnu makar malu štafeticu. A neće nitko.
Kao i svake godine, rođendan najvećeg državnika s ovog prostora, obilježava se maskenbalom. Svibanjski maskenbal, dan u kojem se rijeke redikula slijevaju u Kumrovec, obilježavaju Dan mladosti, zaogrnuti jugoslavenskim zastavama, stare i kostoboljne drugarice preko noći se pretvaraju u zavodljive pionirke s kečka, na osušene i koščate noge oblače dokoljenke, kratke plave suknjice, bijele košuljice i crveni šal i pionirsku kapu, groteskno podsjećajući na stare porno filmove u kojoj ostarjele glumice glume young teen, pa izvode svakakve akrobacije i bravure, jer su mlade i pune elana. Dolaze iz svih krajeva Juge. One bivše naravno. Brkati muškarci s brkovima model Simo Dubajić, dolazi naravno i Stipa. Jer je fešta. Jer je party. A kad radimo party za ekipu, najradije zovemo Stipu.
Pa i Stipa je došao. Valjda će mu i dati nešto za pojest. A to je najvažnije.
Dolaze i sportaši i sportašice. Danas je u Kumrovcu boravila i pionirka koja je na dah preronila kanal La Manche, doduše pokušaj nije u potpunosti uspio, jer je bez problema ronila na dah do Dovera, okrenula se i pred samim Calaisom, sto metara pred obalom izronila je. I ona je došla sjetiti se Tita.
Josipa Broza Tita, zagorskog mužeka iz Kumrovca, čovjeka koji je bio na čelu oslobodilačke i junačke partizanske vojske koja je od 1941. – do 1945. bila strah i trepet njemačkoj vojsci, četnicima, ustašama i svoj sličnoj gamadi, čovjeku koji je Staljinu rekao ne. Čovjeku koji je vratio obalu matici zemlji, čovjek koji je svojom vizijom ali i vodstvom iz ruševina državu pretvorio u respektabilnu industrijsku zemlju, čovjeku pred kojim su pognute glave stajali svjetski vođe, kojem su na sprovd došli predsjednici, kraljevi i carevi, više njih no što današnji političari znaju zemalja nabrojati, država nije položila vijenac. Nije čak ni Njonjo. Nije tamo bilo ni Peternela, nekad velikog komunista.
Došao je narod. Jer ga narod pamti. I narod se zajebava. A ovih današnjih se nitko neće sjećati. A kad ih se budi sjetili, neće im biti do zajebancije.
Tužno je to, baš tužno što se @HdzHrvatska a ni @MladezHDZ nikada nisu dosjetili organizirati štafetu ili barem malu štafeticu pa je predati najvećem sinu našeg naroda, od kad je svijeta i Svemira. pic.twitter.com/uVw8xbj7Hz
— Spectator (@SpectatorHR) May 25, 2024
U nedalekom Trgovišću nema takvih derneka. Niti će ih biti. Neće im doći brkati nostalgičari, anonimne sportašice i ostarjele pionirke. Ni Stipa.