Dugo nisam pisao. Čini mi se mjesecima, a samo je nekoliko dana. Malo odmaka od svega treba biti. Kretati se među ljudima, nasmijati, baciti pokoju šalu. Odmara dušu. Nisam previše ni pratio zbivanja, sve je nakon izbora ušlo u kolotečinu, stvari idu tečno ko voda ispod broda. Valjda riječnog broda. Inače bi bilo more, a ne bi bila rima. Niti bi nam more bilo do koljena.
Vidio sam da je Plinara popušila opskrbu Zagreba. Pa su sada drame. Spominju se stoljeće i pol, spominju se i nekakve nepravilnosti, oko bankarske garancije, dozvole vlasnika. Svašta se spominje. A činjenica, onako kako ja koji nisam pratio, vidim je jednostavna. Dao si previsoku ponudu. Jer ne znaš, jer si se zajebo, milion je razloga. Ali si zajebo. Ili je netko drugi namjerno legao s cijenom da te zajebe. To je ono što se vidi izvana. Čisto ne vjerujem da u cijelu priču nije upetljan onaj debeli Pavao, da u igri nema Mađara. To sad u ovom trenutku i ne treba znati. Znat ćemo uskoro kad kupovina firmi bude obavljena. Onda ćemo se čuditi ko pura dreku.
Gradska plinara će radi neopskrbljivanja plinom Zagreba izgubiti točno onoliko novaca koliko je nađeno na računu Dane Škugora.
I nikom ništa. Zar ne?@AndrejPlenkovic— Spectator (@SpectatorHR) May 31, 2024
Spominje se i da će stotinjak radnika na burzu.
Pa što? I burza je za ljude. Sjećam se, na sami Osmi mart 1991. deset tisuća radnika Prvomajske krenulo je teškim korakom prema Zvonimirovoj ulici, prema burzi. Sjebala ih politika, nipošto loše poslovanje, točnije, sjebali ih Franjo Tuđman i Franjo Luković. nakon razgovora kod Franje T., vrlo kratkog koji je glasio: Gospodo iz (Laušić progovori “Prvomajska” Franjo ne ponovi mrsko ime) promijenite ime i možete dalje normalno poslovati! Točno tim riječima. Bio sam prisutan i pamtit ću cijeli život. I ode deset tisuća radnika. U pizdu materinu. Radi imena. A računi za plin su im dolazili. I dolazili i dolazili. Nemilosrdno. Sad će plinari u Zvonimirovu, baš kao nekad radnici Prvomajske kojima su nemilosrdno slali račune i kad su bili bez kruha u rukama.
Jebi ga braćo, život je čudan. Ponekad pravedan. A ponekad i ne.
Na cijeloj situaciji oko plina poentiraju jedino i isključivo Ivica Lovrić i Mislav Herman. Lovrić samo zato jer imamo pravosuđe kakvo imamo, može kenjati u javnosti, inače bi kenjao na čučavac u Lepoglavi. Baš kao i Hermanova mama. Pa bi Herman nosio mami u zatvor sendviče, a ne kenjao o plinu. Jučer se nije radilo, jer je bio blagdan Tijelova. Velik je to blagdan. Zbog toga nas novine uoči tog blagdana svaki puta u člancima naslovljenim Znate li što sutra slavimo? Pokušavaju poučiti stanovništvo zbog čega sutra ne moraju ići na posao i zbog čega im se pruža prilika spojiti s vikendom pa pobjeći negdje. Priznam, čitao sam i ja o razlozima slavljenja, nekoliko puta, ali nisam baš nešto previše shvatio, pa se više ni ne trudim.
Jučer je bio i Dan državnosti. Za taj dan, zašto se slavi, jasno mi je optrilike kao i za Tijelovo. Dan državnosti momentalno pada na dan tridesetog svibnja, a kad se promijeni politička opcija na vlasti, bit će određen neki drugi datum. Mi smo takav mutav narod da čak ne znamo ni kad nam je ovo u čemu živimo, a zove se Hrvatska, nastalo, pa da slavimo Dan Državnosti. Pa slavimo Dan HDZ-a. Ionako je njihova država. Nije moja.
Dan državnosti je idealan dan za pokazivanje oružja. Iznad grada su šibali Rafali. Pa su se diljem hrvatske održavale male seoske priredbe na kojima su djeci i roditeljima koji su puhali od vrućine pokazivali đipove, puške i ta sva sranja. Treba djecu privikavat na oružje. Što se prije krene, dalje ćemo doći. Možda čak i do Ukrajine. Nije bilo veselih druženja, nije bilo veselica s roštiljem, nije bilo gologuzih pjevačica koje ne znaju pjevati ali dobro dupetima tresu, nije bilo ni podnapitih kronera koji su se izvalili na travu, nije bilo ni dosadnih voditelja tih veselica, valjda zato jer su cirkusanti ušli u Sabora. Drele sad ubrzano uči nekakvu višu školu jerbo će postati državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. Umjesto da si pita šefa kako se to s tim diplomama rješava. I sad nema više zajebancije s prdenjem i podrigivanjem s pozornice. Sad će prditi i podrigivati u Vladi. Cirkus se s pozornice preselio u Vladu. Glavni klaun se na fešti koja je organizirana radi proslave dana koji je on odredio da je Dan državnosti, šeće za vrijeme izvođenja himne. Bahatost na najjače. Jer mu se hoće.
Ni u svijetu se ne događa previše. Valjda i oni svi slave Dan državnosti Republike Hrvatske, pa su spojili. Evo, vele da je Trump kriv jerbo je lovu koju je turio Stormy Daniels kao protuuslugu za turanje nečeg drugog, krivo proknjižio. Pa bi mogao i u zatvor. U svakom slučaju biti će osuđen.
Kako objasniti što znači biti osuđeni političar?
Kako da vam objasnim što znači biti osuđen? To vam ono je što Josipa Rimac, Gabrijela Žalac, Milošević, Kuščević, Tolušić, Aladrović i ostala ministarska žgadija nisu. Kužite?
Sad se postavlja pitanje, može li Trump biti potencijalni predsjednik države, a biti osuđen? Vrlo skupi Trumpovi advokati već proučavaju zakonsku regulativu Hrvatske u kojoj pravomoćno osuđena kriminalna organizacija upravlja Hrvatskom kao da se ništa dogodilo nije, s malom iznimkom, svi uhvaćeni lopovi, a članovi te organizacije neće nikada, pa ni onda biti pravomoćno osuđeni. Pa će je primijeniti u Amerikama. Svi će se divit rvackom pravosuđu!
I recite mi, o čemu pisati?
Ajmo dalje u život!
Hoće li naši potomci imati Muzej terora Stevana Bartulice nad građanima?
Ajde sjaši s tim partiznima koji su nagarili tvoje. Zašto su ti roditelji emigrirali?
Zašto se ti nisi vratio?Zašto si se stavio na raspolaganje RH, a nisi HV-u kao mnogi tvoji vršnjaci?
To nas zanima!
— Spectator (@SpectatorHR) May 31, 2024