Ne valja biti principijelan. Ne valja imati ideale. Još ako si budala, onda je baš zajebano. Jer, davno je rekao Bora Za ideale ginu budale. Rekao je Bora Čorba istom zgodom još štošta. Ko da danas živi u Hrvatskoj, osim spominjanja dinara i Partizana. Dinara odavno nemamo, čak ni onih hrvatskih, sada imamo eure, a nemamo ih. Jebenica. Čarolija. Imaš a nemaš.
Partizana nemamo, ali imamo korisnika partizanskih mirovina, osamdeset godina nakon rata. Dakle, branitelji imaju još pola stoljeća fore za sisat slamku. Ali, mislim da je on mislio na onaj drugi Partizan, onaj fudbalski. Onaj kojeg je volio i vodio Franjo, a kasnije je volio, ali ne i vodio Dinamo. E, pa imamo Dinamo. Ali nemamo Franju, ali imamo Franjino nasljeđe.
Nasljeđe bi se moglo nazvati i institucionalizirani konjizam.
Rečeni je Franjo prekinuo školovanje i otišao se boriti protiv Nijemaca, ustaša, Talijana, četnika i ostale klateži. Poslije rata, s nesvršenom školom, ali u ratu stečenim činom upisuje se u Višu vojnu akademiju JNA i nakon dvije godine školovanja i tri godine šuljanja beogradskim salonima i ulizivanjem pretpostavljenima, a olajavanja sebi ravnih, postaje general, a nakon izlaska iz vojske i rada u Institutu za radničku historiju kojeg je i osnovao, u Zadru stječe zvanje doktora znanosti, tada nauka. S nesvršenih dvanaest godina školovanja i dvije godine vojne akademije, Franjo Tuđman postao je doktor znanosti. Poznate su vrlo tužne, ako ne i sramotne okolnosti doktorata Franje Tuđmana. I prijateljstvo s Daliborom Brozovićem, tada profesorom na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je na jedan dan otvorena opcija polaganja doktorskog ispita. I to je oglašeno na oglasnoj ploči u podrumu fakulteta. Članovi komisije su već pomislili da neće doći nitko, kad evo, Dobar dan, dobar dan, ja sam Franjo Tuđman, ja bi tijo doktorirat. I tako je Franjo doktorirao. A doktorski studij drugi dan ugašen. S rezultatom jedan doktor. I to kakav. Povjesničar, književnik, autor zapaženog dijela Besmislice povijesne zbiljnosti. Nakon čitanja te knjige možeš ostvarit pravo na mirovinu, jerbo ti zakuha mozak. Pa dobiješ PTSP.
Najveća je ostavština Franje Tuđmana svakako to što je u hrvatsku politiku uveo konja koliko ih nema ni na najvećim rančevima u Montani. Panjina više no što ih je ostalo nakon Sibirske katastrofe. I oni su tu i dalje. I školovali generacije i generacije iza sebe. I vladaju nama.
Svako malo netko od viđenijih HDZ-ovaca se raspizdi pa priprijeti, mi se vraćamo vrijednostima i djelu Franje Tuđmana. A ja se zamislim. Čemu se vraćaju? Ubrzanom i prekorednom diplomiranju? Pisanju nečitkih knjiga? Pljački imovine koja se odvijala pod Franjinom budnom paskom? Podjeli BiH? Privatizaciji onoga što Franjo nije stigao, jerbo ga je vrijed spriječio?
A njihove su prijetnje povratku na Franjin put i djelo, ionako isprazne, jer sve što je Franjo započeo, oni provode i dalje, u tišini, ali dosljedno i strpljivo.
Krade se, neškolovane budale postavljaju se na visoke funkcije, one koje odlučuju o gospodarstvu, poljoprivredi, zdravstvu, vojsci, financijama. Šef, pazi sad, Hrvatske gospodarske komore već desetljeće, ima diplomu fakulteta koji je u Bosni zatvoren radi izdavanja diploma vrijednosti toalet papira, jednoslojnog, onog kroz koji prst propada ravno u govno.
Imenovani su novi državni tajnici. Plenkovićeve vlade u kontinuitetu, sada je već treća u nizu, mogu se pohvaliti značajnim brojem lopova. Plenkovićeve vlade u kontinuitetu, sada je već treća u nizu, mogu se pohvaliti značajnim brojem budala.
To što su ministri budale i lopovi, na to smo već navikli. Jer, oni ionako ne odlučuju ni o čemu, o svemu odlučuje Andrej Plenković, mentor i zaštitnik budala i lopova. Ali državni tajnici, e to je druga pjesma.
Prvi stupanj operative, prave operative, ona koja kreira politike i određuje način života državni su tajnici. Stranka Domovinski pokret, koja je poznata po puno toga, prvenstveno po nedosljednosti, prevari svojeg biračkog tijela, ali i po impozantnom broju prirodno neinteligentnih ljudi u svom vrhu. U svom vrhu obiluje ljudima koji su oduvijek bili strašno žedni znanja, drhtali od želje za znanjem. Noćima nisu spavali od silne želje. Ali s učenjem je bilo teško. Ili nije bilo nikako. Jerbo učili nisu. Pa su svoju žeđ za znanjem utažili papirima čudnih fakulteta, učilišta, veleučilišta i kako se ta sva sranja u BiH ne zovu. Kraj svih fakulteta u Hrvatskoj, čak i onog osječkog, do kojeg su putovali konvoji kombija Splićana željnih doktorata, ovi domovinski pokrenuti putovali su u BiH. Po papire.
Pa će tako u ministarstvu koje vodi ministar Dabro, onom od poljoprivrede, ministru Dabri koji ne zna koliko je godina studirao kineziologiju, ne zna ni birtije iz okolice fakulteta Ubosni, ne zna ni predmete, a ni profesore baš ne zna, pomagati i poljoprivrednu politiku kreirati državni tajnik Marinko Beljo, ponosni vlasnik diplome iz Banjaluke. Sveučilište u Banja Luci na glas je iznijela davnih godina Džurdža Adlešič, ponosna vlasnica diplome vrijednosti dva listića toalet papira. Jednostrukog, znate već kakvog, opisao sam.
Diploma državnog tajnika potpisana je ćirilicom. Izdana je 2016. godine. Još jednom, potpisana ćirilicom. Vlasnik ćirilićne diplome viđen je član stranke kojoj se želuci okreću na spomen Srba. Sve što je srpsko ne valja. A lakostečena diploma potpisana na ćirilici.
Svemirska je to pravda.
A svemirska pravda postoji, ona je jaka. Ovi koji se kunu u Franju Generala, Titovog Generala, partizana, danas potiru svaku istinu o ulozi partizana u Drugom svjetskom ratu. Mrze partizane a obožavaju Franju Partizana, kojem se kćerka zove Sutjeska.
Državni tajnik Marinko Beljo davno je shvatio jednu stvar. Za ideale ginu budale. Mrzi ti Srbe koliko hoćeš. Traži da im se ne dozvoli ništa, naravno samo za početak. I maši ćirilićnom ekspres diplomom.
Jer to je Hrvatska. Ovdje je to normalno. Naročito ako si u milosti Andreja Plenkovića. Zaštitnika lopova i budala.
Kritičar pesnika javno vređa
Samoubica se ubio s leđa
U Africi opet državni udar
Umorni Turčin izazvô sudar
“Biće bolje”, neko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče
Na zapadu ništa novo
Gole su lutke s naslovnih strana
Još jedna pobeda Partizana
Moju zaradu drugi troše
Vreme bez promene, uglavnom loše
“Biće bolje”, neko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče
Na zapadu ništa novo,
U bolnici pacovi pojeli bebe
Ubio prvo ženu, pa sebe
Dinar i dalje u lakom padu
Bacili bombe na ambasadu
“Biće bolje”, neko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče
Na zapadu ništa novo,
Veliki uporno zezaju male
Za ideale ginu budale
Fabrike truju okolinu
Kreteni dižu bune i ginu
“Biće bolje”, neko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče
Na zapadu ništa novo,
“Biće bolje”, neko viče
Na papiru mrtvo slovo
Na istoku stare priče
Na zapadu ništa novo