High above the city, on a tall column, stood the statue of the Happy Prince. Danima mi se u posljednje vrijeme u mislima pojavljuje početak priče Oscara Wildea Sretni princ. Priče koju sam po kazni, ne bih sada o okolnostima, morao naučiti napamet, learn by heart. U trećem razredu gimnazije.
Nisam tada, a bilo je to pred punih pet desetljeća mogao ni slutiti da ću je pamtiti do jeseni života. Prošao je jedan skoro cijeli život, prošli su ratovi, rađala se djeca, putovao svijetom, mučio se na poslu, pisao, uživao u životu, a eto, ostalo je u glavi. A ponekad se ne sjećam što sam jučer jeo.
Pa sjedim, pa vizualiziram, s godinama se vizualizacija malo promijenila, postala je više ovozemaljska. Visoko nad gradom, na visokom brdu nalazi se dvorac Sretnog princa. Tako zvuči vizualizacija Sretnog princa, zadnje izdanje.
Sretni princ
Visoko nad gradom nalazi se Pantovčak. U njemu stoluje Sretni Princ. Princ kojeg narod poštuje. Ne ljubi ga, ali ga poštuje. Barem trećina naroda ga poštuje. Možda i više, ali nisu se izjasnili o svojem poštovanju na dan kad se radilo ispitivanje.
Sretni Princ, naravno kao što mu ime kaže, treba biti sretan. A za sreću malo triba, ali to je samo u pjesmi. Puno lipih stvari triba za bit sretan. Nije dovoljno samo kaplja ulja, zrno soli i Hrvatsku sine voli. I to je samo u pjesmi.
Slaže se ovih dana igra. Igra oko grada Zagreba. Grada koji se dobro vidi s visokog brda iz palače Sretnog princa. Počinje tradicionalna igra Više guzica nego stolica. Dolaze nam izbori. A skoro svaki onaj koji je u novinama barem dva ili tri puta spomenut, želi biti i kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba. Želi to čak i nekakav Dado iz Smogovaca, gospodin u godinama u kojima se već ozbiljno razmišlja o penziji, ili se u njoj već boravi nakon zasluženog rada, a gospodin Dado je još uvijek samo Dado iz Smogovaca. Nešto poput Ala Bundya koji je u ranoj mladosti postigao gol protiv protivničke Andrew Johnson High School. Nikada prije i nikada poslije. I cijeli život je strijelac jebenog gola. Ništa više. Opaka je kvalifikacija biti Dado iz Smogovaca. Direkt za gradonačelnika.
Situacija u Zagrebu pred izbore je otprilike ovakva:
SDP-ovci ujutro rade kod Tomaševića, popodne se kao bore protiv njega. I idu na izbore.Tomašević ujutro s Plenkovićem dijeli vizije, a popodne ga kao kritizira.
Nadam se da će dan izbora biti lijep, povoljan za roštilj… pic.twitter.com/KesnDoGzA1
— Spectator (@SpectatorHR) February 22, 2025
Ginekolog sam, ali mogu upravljati Gradom
Kandirat će se i Bandićevi pelceri. Svaki ponaosob. Skupina ljudi koji samo zato jer živimo u Hrvatskoj i dišemo hrvatsko pravosuđe su još na slobodi. Pa imaju dovoljno drskosti kandidirati se. Pola zagrebačkih ginekologa žele biti gradonačelnici Zagreba. Bolje je gledati u proračunsku kasu Zagreba nego u onu stvar.
Koji će od njih imati devizu Ginekolog sam, ali mogu upravljati gradom, ne znam, valja pričekati. Upravljati gradom mogu, ali pobačaje radit ne mogu. Čudno, valjda se kandidiraju kako bi zabranili abiće i na Svetom Duhu. Kandidirat će se i Bero. Bero Nazionale. Ne Bero Jelinić iz Nacionala, nego Davor Bernardić Bero. Da su okolnosti drugačije, veselio bih se njegovoj kampanji, Frende ajmo na pivicu. Ali nakon stotinu i pedeset članaka o njemu, nema šanse da bih pivo popio bez kušača. A meni je Davor Bernardić uistinu drag. Drag kao čovjek. Drag mi je njegov biserni osmijeh, topli bljesak u očima. Ali, jebi ga, on je samo dobar dečko i lošem društvu. I dok je tako, moš ga jebat.
Levati u trci za Zagreb
Danima nas Branko Kolarić uvjerava da bi bio odličan gradonačelnik. Nekoliko mojih frendova se neprekidno guze oko njega, ne bi li nakon izbora postali direktorima Holdinga, ili makar ZET-a. Toliko su uvjereni u to, da samo čekam kad će mi pod nos turnuti vizitku s masnim slovima ispisanom funkcijom kojoj se nadaju. SDP je opako krenuo u kampanju, kampanju ovaj put modernih ideja. Neće imati čuvene spužvice Sutonke. Objavljuju svakog dana slike svojih prvaka neinteligentno napravljene umjetnom inteligencijom, pa sam vidio sliku Mišela Jakšića, koji nije iz Zagreba, znači ide se na državni nivo. Gleda sa slike Mišel našiljenih ušiju, ko da je vilenjak, odma se sojećam kao Golum. Svi su na slikama lijepi, svi su mladi, nitko od njih nema problema s kilama. Ženske na slikama izgledaju kao da su izašle iz poluporno stripa Uranela, kojeg su frajeri u Dubravi nosili na zahod u vrijeme kad sam ja bubao High above town…
Sve to zahvaljujući umjetnoj inteligenciji prirodno neinteligentno upotrebljenoj. Ima tu i ljubavnih poema s natruhama erotike. Dobro je to kad te raspali propuh. Jer, blago onom tko rano poludi, pa mu cijeli život u veselju prođe.
SDP-ovci onomad Vesna Pusić na bilboardu, na kojem je izgledala ko da ima 22, najviše dvadeset dvije i pol godine. SDP je stranka starih ljudi, mladenačko vilenjačkog izgleda.
Pogledajte galeriju SDP-ovih kapetana i kapetanica
Kandidirat će se naravno i Cipelić. Gradonačelnik koji u šlapama hoda na najsvečanija događanja. Jedini ko mu se, osim njegovih članova sekte ne smije, je Ivan Račan. Iz poznatih razloga. Taj cipele u životu obuo nije. Ali, on se na žalost neće kandidirati.
Ne znam hoće li se kandidirati Gordan Maras, jako bi me razočaralo da ne, jer on vremena ima, ionako ga u SDP primiti neće nikada, pa ni onda. Pa bi se mogo posvetit kandidaturi za gradonačelnika, da uveseljava građane. Nekad je Maras u kampanjama dijelio izvanredni bažulek. Još osjetim okus. Pa mu poručujem, Gogi, kreni! Neće se kandidirati niti Renato Petek, koji bi mogao imati izvrstan slogan u kampanji: Kamenčić u cipeli.
Upravo radi tog kamenčića u cipeli, Tomašević ne nosi cipele. Ni Račan također. Pa hodaju u šlapama.
Rad toga, radi tog kamenčića, neće ga njegov SDP staviti na listu, čak ni kad bi lista imala 650 kandidata. Možda ga iz SDP-a izbace, pa se može pridružit Marasu, pa bi mogli zajedno dijelit grah, s devizom Duo Hani, od Zagreba štani.
Sav taj očaj, tugu i jad, s visokog brda nad gradom gleda Sretni Princ. Dva prekrasna safira, njegove oči, tužne su. Tek poneka suza kane. Jerbo je tužan, tužan je jer Zagreb izgleda tako. A kakav je to sretni princ koji je tužan? Pa se odjednom nasmiješio.
Sljubljivanje
Naredio je slugama, donesite lonac!
Uzeli su veliki lonac. Kotao. U taj lonac ubacit će i Beru i Brankića Kolarića, i one nevažne začine, Liberale i HNS-ovce i Tomaševića. Pa će miješati i miješati. Miješati će toliko dugo dok Kolarić ne bude na dnu, a na vrhu Tomašević, pa viknuti Voila!
Kad se svi sljube u jednom kotlu, pa ih iz kotla istresu sljubljene na izbore, safiri u očima Sretnog Princa zasjat će opet.
A Grad Zagreb će, ako oni pobjede, morati imati pet šest Holdinga, Pet šest tramvajskih poduzeća, Pet šest Gradskih groblja, Pet šest Zagrebačkih cestih. Da se svi kojima je obećano, namire.
Da ne bi bilo više guzica nego stolica. Jer bitno je da je guzica na stolici.
Još ako im je stolica meka…
Pa će da bude sranja.
