Godina je na zalasku. Leži na posmrtnoj postelji, sama u polumračnoj sobi, neka baba upalila je svijeću što drhtavim plamenom dogorijeva, baš poput nje. Svećenik je bio, dao joj je bolesničko pomazanje, čula je ona kako iz druge sobi, kroz odškrinuta vrata dolaze glasovi, sin plaća svećeniku i svi skupa nazdravljaju nadolazećoj uz prigušeno kikotanje. I opet samoća, uz plamen svijeće koja dogorijeva. Umire godina koja nije bila baš neka. Prije bi rekli, bila je nikakva. Godina za kojom nitko žaliti neće. Niti pustiti suzu. Otići će umirući u hropcu uz zaglušnu tutnjavu pirotehnike, pijano pocupkivanje, otići će na neki način prezrena, jer se neuk i glup narod nada slijedećoj koja će biti bolja. A bolja ne da neće biti. Bolja ne može biti. Nikako.
Svojevremeno za predsjednika u Rusiji izabran Putin. Prošle godine u Americi izabran Trump. Europa nije izabrala, Europi je vodstvo nametnuto, pa je ekipa koju predvodi nekakva baba Urša u društvu nekakve Dube Šujice i nekakve Kaje Kallas na čelu Europe.
Dokaz je to samo jednoj stvari, da preko milijardu ljudi kojima upravljaju Putin, Trump, Ursula i njeni bezveznjaci, imaju blago rečeno, smanjenu poslovnu sposobnost. Pristojno rečeno. Kad takve biraju. Ili izbor takvih trpe. Ova što leži na odru, uz drhtavi plamen svijeće, bit će upamćena kao jedna od najtežih za Europsku uniju od kad ona postoji. Drugi izbor Donalda Trumpa otkrio je duboke slabosti EU-a, stratešku ovisnost o SAD-u, gospodarsku stagnaciju i političku podijeljenost.
Stoljeće poniženja
Europa je ušla, kako tvrde mnogi analitičari u svijetu u svoje stoljeće poniženja, baš kako je svoje stoljeće poniženja imala i Kina pred dvije stotine godina, upravo radi nemogućnosti odbacivanja vlastitih iluzija o moralnoj i materijalnoj superiornosti, koje su netragom nestale.
Izbor Trumpa donio je totalni preokret u odnosu Amerike i EU. Njegovo inzistiranje na povećanju troškova naoružanja članica NATO na ogromnih 5%, Europa je prihvatila iz straha da će se njegova odluka o obustavljanju isporuke naoružanja Ukrajini nastaviti, a i njegovo okretanje glavnine interesa prema Istoku, dovelo je do toga da su sudionici summita u Haagu dobrano napunili gaće od straha. Nova američka Nacionalna sigurnosna strategija opisuje Europu kao kontinent u “civilizacijskom padu”, suočen s demografskom krizom, migracijama i ekonomskim izazovima, što je izazvalo šok u Bruxellesu. Nova strategija nacionalne sigurnosti SAD-a tvrdi da se Europa nalazi na putanji “civilizacijskog nestanka” zbog visokog broja migracija i niske stope nataliteta te optužuje europske vlade da potkopavaju demokraciju.
Dakle, Europa bi se vrlo lako mogla naći na postelji na kojoj eno leži i ležat će još tri dana umiruća 2025. Dokument, Novu strategiju nacionalne sigurnosti, objavio sam nedavno, ali eto, objavljujem ga opet. Na ingleškom, pa čitajte.
2025-National-Security-Strategy
U od Trumpa nametnutom trgovinskom ratu, EU je bespogovorno prihvatila američke carine do 15% na određene proizvode, kukavički izbjegavajući širenje sukoba. A Kina, Kina je spremno, trenutno odgovorila zabranom izvoza rijetke zemlje, ruda bez kojih je nastavak industrijske proizvodnje u SAD nezamisliv. Dokaz je to činjenici da Kina ima razvijenu koncepciju, Kina zna što hoće. A Društvo predvođeno Ursulom, Dube i Kajom, ima samo razvijenu kontracepciju. Znaju što neće. Europa nema sučim suprotstaviti se Trumpu, jer je desetljećima zanemarivala stratešku proizvodnju, prepuštajući se svakim danom sve više u američke ruke.
Zajednički zajam od 90 milijardi eura za 2026.-2027. Ako niste znali, to vam je milly moyi četvrtina europskog proračuna, u ratu bez bez jasnog izlaza.
Svakako je najžešću šamarčinu Europa popila po pitanju rata u Ukrajini. Rekao bih, posve opravdano. U četiri godine rata, ako se izuzmu pregovori o miru odmah nakon početka rata, kad su uvjeti mira vić bili postignuti, a ugovor poništen intervencijom Borisa Johnsona, Europa nije imala niti jednu inicijativu, prijedlog, pa ma kako se taj kurac palac zvao, o prekidu rata u Ukrajini. Naprotiv, ohrabrivala je poticanje rata, neprekidno ističući kao cilj povrat teritorija kojeg su Rusi osvojili. Ljudi ginu. Na stotine tisuća ljudi gine, na stotine svakog dana, a front se svakog dana pomiče prema unutrašnjosti Ukrajine. Ukrajina je, bojim se, teritorij izgubila, možda ne nepovratno, ali povratak tog teritorija mogao bi se ostvariti, ne znam, možda na Sveto Nigdarjevo. A Europa žestoko inzistira na borbi Do posljednjeg Ukrajinca, ako treba.
Ja novaca ne dam, ajte vi!
Trump je zaustavio američku pomoć, prisilivši EU da preuzme ogroman teret – uključujući zajednički zajam od 90 milijardi eura za 2026.-2027. Ako niste znali, to vam je milly moyi četvrtina europskog proračuna, u ratu bez jasnog izlaza. Samo posezanje u džep i financiranje novih smrti.
A cijene energetike u konstantnom rastu i dalje muče građane i industriju. Sankcije uvedene Rusiji okrenule su se i EU koja sankcije štanca na tekućoj traci, prekinuti su lanci opskrbe, gubitak tržišta ogromnog i vrlo željnog svega ruskog tržišta, što je dovelo do deindustrijalizacije, posebno u energetski intenzivnim sektorima.
Između 2019. i 2023. izgubljeno je preko 853.000 radnih mjesta u proizvodnji, posebno u automobilskoj industriji. Visoke cijene energije i deindustrijalizacija (npr. selidba proizvodnje u Aziju) doveli su do optužbi da EU “izvozi emisije” umjesto da ih smanjuje globalno.
Uporno udaranje pljuske govnetu
Narodski rečeno, Europa je udarila dreku pljusku. A to joj se jako sviđa, pa neprekidno udara dlanom po govnetu koje je po licu i tijelu šprica.
Uz sve ovo, uporno i tvrdoglavo inzistiranje na Green Dealu, radi smanjenja emisija CO2, postalo je samo porez na industriju, za one nevješte poreznim i gospodarskim izrazima, pucanj u vlastito koljeno. Politika Green Deala dovela je samo do toga da je u EU između 2019. i 2023. izgubljeno je preko 853.000 radnih mjesta u proizvodnji, posebno u automobilskoj industriji. Visoke cijene energije i selidba ključne proizvodnje najvećih proizvođača u Aziju doveli su samo do činjenice da EU izvozi emisiju umjesto da je smanjuje globalno.
Emisija CO2 nije pala. Pala je samo industrijska snaga europske industrije. Narodski rečeno, Europa je udarila dreku pljusku. A to joj se jako sviđa, pa neprekidno udara dlanom po govnetu koje je po licu i tijelu šprica.
Ali zato, kod nas nema zime
A kod nas? Kako je kod nas? Nikad bolju godinu nismo imali, počev od trenutka mjerenja i računanja vremena, 19.listopada 2016. dana kad je velikan preuzeo vlast. Čovjek koji je iz ništavila, siromaštva, uveo Hrvatsku u samo devet godina u krug najrespektabilnijih zemalja u svijetu. U svijetu ne znaju koliko će slijedeća godina biti teža i lošija od ove na odru, a mi, Mi Hrvati! Mi već sada znamo, bit će to godina neviđenih uspjeha u turizmu. Očekuje nas porast indexa po Fitchu, zanemariva stopa inflacije, postat ćemo regionalna vojna sila od koje će se govno smrzavati svima, čim nas neko spomene. Sve pod vodstvom Velikog Vođe Andreja Plenkovića, HDZ-a i akademika iz Domovinskog pokreta.
Jučer je, za oproštaj od ove 2025. u zagrebačkoj Areni održan politički skup sa zabijanjem mača, govorancijama i povremenim pjevanjem. Gospa od Dronova nije došla, bila je spriječena. Došli su zato autobusi i autobusi Bosanaca i Hercegovaca, gastarbajtera, emigranata iz Zapadne Europe. Došli su i Hrvati. Govornik je pozvao na lokalne izbore, prijevremene. Na opće oduševljenje prisutnih sudionika skupa koji su u vrlo vrlo velikom broju stanovnici BiH, Njemačke, Austrije, Kanade a i ostalih zemalja koji su nazočili na skupu, a koji na žalost, ipak ne mogu glasati na lokalnim izborima. Čak ni onim prijevremenim. Sve to kao dokaz mojoj tvrdnji s početka teksta, o smanjenoj poslovnoj sposobnosti (pristojno rečeno).
Iako se nad Hrvatsku spušta gusta magla, nas Hrvate čeka svjetla budućnost. U koju srljamo ko guske u maglu.




