Srebrna ili brončana medalja zlatnog sjaja

Pogledajte samo onog nesposobnog buzdovana iz socijalne skrbi. On vrišti nesposobnošću, a što više vrišti, sigurniji je u svoj položaj. Jer Plenkoviću trebaju takvi panjevi, da svi vidimo kako je on sposoban.

Nakon Mjeseca pijeteta, došao je prosinac. Mjesec iskrcavanja love, jerbo, Hrvati mogu bit gologuzani, neuspješni spajači kraja s krajem, ali za Božić i novu godinu mora se blagovati u obilju. Nek svi vide. Ulazi u zgradama danima su vonjali opojnim mirisom bakalara. A kil bakalara i do osamdeset EUR. Kil liganja, smrznutih i narezanih na kolutiće, dvadeset i pet EUR. A kil penzije petsto, šesto sedamsto EUR-a. Pa ti na Badnjak krcaj bakalar koji si platio ko što spizu za tjedan dana plaćaš. U slast!

Taman da potpuno izvrneš džepove. Još k tome pokloni za najmilije, svake godine sve tanji i manji, taman koliko je cijena bakalara deblja. I ondak dođe siječanj. Odma, nepogrešivo, točno ko švicarski sat, dolazi ti pop na blagoslov stana, za koji režije nisi platio već dva mjeseca, jerbo si štedio za Božić i popa, pa ode najmanje pedeset EUR.  A jedan EUR je velik ko kotač. Opalijo si na religiju najmanje sto pedeset do dvjesto EUR, gramzivim trgovcima i pohotnim popima, a jeo si jedan sat i molio se pet minuta. Ostalih 743 sati zube na klin.

Sa siječnjem dolaze i novi računi, koji su svakog mjeseca veći i veći, nikako manji. I taman kad ti počne kruljiti u želucu, kad se želudac zalijepi za kičmu, evo opet pijeteta. Imaš šanse pokazati koliko voliš državu, nemoj da te neimaština u tome sprječava. Dolaze Svjetsko prvenstvo u rukometu i Europsko prvenstvo u vaterpolu.

Sve je to svjetska zavjera na čelu s Tomaševićem, pa su reprezentativci odma loše igrali.  Indisponirala ih indoktrinacija

Sportovi su to u kojima se Hrvati loptaju samo rukama, jedni čak i plivaju dok tjeraju loptu. Susjed Ivek, iz zgrade preko puta, na svog Golfa dvojku stavio je one zastavice koje se viju iznad krova. A one kurtone s crveno bijelim pravokutnicima, nikad on neće shvatiti da to nisu kockice, navukao je na retrovizore. I golf danima stoji, jerbo, getriba mu je u kurcu. Groteskno izgleda, onako trulih pragova, ćelavih guma, lima kroz koji probija hrđa, okićen hrvatskim obilježjima proizvedenim u Kini, kupljenim na Temu. Nekakva crna simbolika. I ondak tragedija, organizatori prvenstva neće puštat Thompsona. Svinje. Sve je to svjetska zavjera na čelu s Tomaševićem, pa su reprezentativci odma loše igrali.  Indisponirala ih indoktrinacija. Vijest o tome je strašno uzrujala i vrh države. Koji brez Thompsona nemere. Oni jako vole njegovu onu u kojoj pjeva o lošoj 45. Jerbo će njihova biti bolja. Oni neće bježat. Oni će sjest u avione. Organizatori takmičenja ne znaju što je bilo, a izgleda da ih i ne zanima. Njih zanima sadašnjost i budućnost. Za razliku od Hrvata, koji su zabetonirani u prošlosti. Narod bez neke naročite budućnosti. Svaka pobjeda reprezentacija u tim sportovima koje, budimo realni, prate obitelji takmičara i najuži njihov krug prijatelja, kao da je stvorena za isticanje domoljublja među političarima. Koji odma daju objave tipa pobijedili smo, opale one ikonice sa šahovnicom, a objava nemre proć bez hrvatske inačice poznate Deutschland über alles, Hrvatska iznad svega.

Pročitajte i ovo:
Već viđeno, pred trideset godina

U tome prednjače i prednjačili su ministri, predsjednici vlada, koji samo ljigavo pokušavaju poentirati na stvarima s kojima veze nemaju. a koji su svojim djelima dokazali da je sve to šarena laža, velika većina od njih smijenjena je nakon što je otkriveno da su Hrvatsku pokradali. A Hrvatska je bila iznad svega. Oni upuzali ispod, u podzemlje. I krali, krali, krali. Nekak mi je čak i normalno da oni Hrvatsku obožavaju. Jer je mogu potkradat, a nikom ništa. Meni to premetanje Hrvatske u svakoj izjavi, isticanje ogromne ljubavi prema Hrvatskoj, djeluje nekak bezveze, ko da je napravljeno od jeftine plastike, znate one kič zelene ili plave boje. Ali, to se valjda očekuje od ministara. A i realno je, nigdje takvi buzdovani ne bi bili ni referenti općih poslova u mjesnoj zajednici, a u Hrvatskoj su ministri. Pogledajte samo onog nesposobnog buzdovana iz socijalne skrbi. On vrišti nesposobnošću, a što više vrišti, sigurniji je u svoj položaj. Jer Plenkoviću trebaju takvi panjevi, da svi vidimo kako je on sposoban.

Isti ti će za nekih desetak dana ponosno pisati o brončanoj ili srebrnoj medalji zlatnog sjaja.

Lažnoj medalji zlatnog sjaja, lažnoj kao i sav lažni sjaj države u kojoj građani ne mogu plaćati ni dopunsko osiguranje.

Prethodni članak
Sljedeći članak
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,086SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Plenković je most kojim se stalno hvali, sagradio tako da mora na sanaciju nakon samo nepune četiri godine.
Most slobode je izgrađen 1959. A prvi put je bio djelomično saniran 2006.

Pelješki most ide u prvu veću sanaciju

Učitajte još

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

SDP na Leustekovoj stazi

Nije mi baš milo pisati o SDP-u, jerbo vrlo precizne statistike koje mi svakodnevno izbacuje portal, pokazuju da to nitko ne čita. Iskreno, ne...

Ne treba se bojati posljedica krize, Krešo Sever je tu!

Ispalili su dvije rakete, letjele su daleko, čak do otoka Diego Garcia, smještenog usred nečega, daleko od ičega. U sred Indijskog oceana. Rakete su...