Živahno je jučer bilo na Zrinjevcu. A nije osvojena nikakva medalja. Nije se čekalo nikakvog sportaša ili sportašicu. Nije revao nikakav pjevač. Okupili se građani i seljaci koji žive ili samo životare na Baniji. Došlo je i nešto dokonih i znatiželjnih Zagrepčana, a ja, iako sam dokon, a k tome neizlječivo znatiželjan poput babuna u davno gledanom filmu Ta divna stvorenja, nisam išao. Nisam htio biti tamo. Nisam htio biti još jedan broj. Broj kojim će se kasnije mahati i govoriti bilo je toliko i toliko tisuća ljudi na protestu protiv izgradnje bezbrojnih farmi pilića na Baniji. Govorite vi i protestirajte, ali bez mene.
Osim toga, ja vrlo podržavam izgradnju tih svih silnih megakokošinjaca na Baniji
Ja jako podržavam izgradnju megakokošinjaca na Baniji. Pa kako ću onda na prosvjed protiv stvari koju podržavam cijelim svojim bićem? Bilo bi dvolično. Jer, ja sam legalist. Politiku koja je odredila i dozvolila izgradnju toga, izabrali su upravo građani Banije. Poštujem njihovu volji i red i poredak. Poštujem zakone Republike Hrvatske, pa ma kakvi oni bili. Zakone pišu državni tajnici i niže rangirani štakori po ministarstvima, pa se o njima raspravlja na Vladi, pa ma kakva ona bila, pa ih Vlada pušta u Sabor, gdje ih dva puta čitaju zastupnici, pa ma kakvi oni bili, nije čak ni bitno čitaju li s razumijevanjem ili ne. Onda ti, pa ma kakvi oni bili zastupnici, izglasavaju zakone određujući naše živote. Pa ma kakvi oni bili. I zakoni i životi. Ako ne poštuješ zakone, onda te drpi murja i DORH, naravno, pa ma kakva oni bili, pazeći pri tome da privedu sitnu ribu, a ako je riba krupna, ne smije biti iz HDZ-a. A meni se po sudovima ne vucara. Pa ma kakvi oni bili.
Volja naroda
Građani i seljaci koji žive na Baniji, uz naravno, obilatu pomoć onih koji ne žive na Baniji, ne žive čak ni u Hrvatskoj, u njoj borave samo onog dana kad treba zaokružiti neku izbornu listu, na izborima biraju saborske zastupnike. (Koristim priliku zahvaliti Arsenu Bauku, nekadašnjem ministru državne uprave, koji se opako hrustio srediti biračke popise, a nije napravio ništa, točnije nula (0)). Jednom, kad budu izabrani, ti saborski zastupnici, pa ma kakvi oni bili, odlučuju o našim životima. Zato i jesu takvi kakvi jesu. Životi naravno.
Građani i seljaci koji žive na Baniji, zajedno s onima koji borave u Hrvatskoj samo na dan izbora, na izborima redovito izabiru HDZ, uglavnom blizu polovičnoj većini.
Poharana Banija
Banija je strahovito poharana u ratu. Pa se pristupilo čuvenom projektu Poslijeratne obnove. Cijela Banija bila je gradilište, firme miljenice HDZ-a, razbacane diljem Banije ko đubre na livadi, prionule su gradnji kuća, zgrada. Zgrade i kuće su nicale ko gljive poslije kiše. Građene po do sad neviđenim svjetskim građevinskim standardima, ciglene zgrade bez betonskih nadvoja, bez betonskih horizontalnih i vertikalnih serklaža. Ta tehnologija gradnje bila je do tada poznata samo iz bajke o Tri praščića. Tom tehnologijom su bile građene kuće Prvog i Drugog praščića. Tako bajkovito obnovljena Banija, nakon Poslijeratne obnove, glasala je naravno za HDZ. Pa za koga ćeš glasati nakon što ti je poklonjen dom. Pa bio on i od kartona. Bajkovito sagrađen. O metodama projektiranja i gradnje u Poslijeratnoj obnovi danas se uči i na čuvenoj The Bartlett School of Architecture (UCL). Velik je doseg hrvatskih građevinara, izgradnja ciglenih višekatnica bez nadvoja i serklaža.
Ondak je došao potres. Cijela Franjina poslijeratna Obnova se srušila poput kula od karata.
HDZ je uistinu napravio sve da zrak na Baniji bude čist
Nekadašnji divovi Banije, Gavrilović, Finel, PPG, Punje, Kožara u Petrinji, Una, ali i Željezara Sisak, Radinerija INA, Radonja Sisak, Siscija, Segestica, Radnik, Dunavski Lloyd, poduzeća poznata izvan granica bivše države, ona koja su hranila desetke tisuća zaposlenih, i naravno k tome njihove obitelji nestala su. Pokradena, devastirana. Banija je postala gologuza. Siromašna ki crkveni miš. Na izborima stanovnici i seljaci Banije, naravno zajedno s onima koji u Hrvatskoj borave samo na dan izbora, izabrali su HDZ. Pa stanovnici Banije, mnogi još bez krova nad glavom, mogu punim plućima udisati friški, industrijom nezagađeni zrak. Kaj ja znam, valjda zato i glasaju tak.
Stockholmski sindrom
Stockholmski sindrom jako pere Baniju, svakim danom sve više. Sudeći prema rezultatima glasanja, velika većina tih glasala je za, HDZ i naravno Domovinski pokret, Za HDZ jer im je pokrao, uništio, zatvorio poduzeća. A za Domovinski pokret jer je to takva pamet. Banija šaptom pade. To je tako moralo biti. Bit će da Una, Kupa i Glina imaju neke sastojke koje prže mozak.
Potres je razguzio Baniju u samo nekoliko trenutaka, na svjetlo dana izašlo je prljavo dupe Tuđmanove i HDZ-ove obnove u svom svojem sjaju. Razotkriven je sav lopovluk, sve neznanje, kretenizam, naravno, lopovima koji su krali na obnovi, nije se desilo ništa. Jer, Hrvatska je ovo. Kuće bez serklaža rušile se ko kuće od karata. Sistemska ogromna krađa u obnovi pod čvrstom rukom tadašnjeg ministra Jure Radića, autora čuvenih projekata Vatikanski ugovori, Maslenički most izgrađen na krivom mjestu, Čiovski most sagrađen ispod razine mora, ukazala se poput tužnih i očajnih batrljaka porušenih zgrada tog zimskog jutra što sablasno gledaju u sivo zimsko nebo. Gdje je Zubati Jure stao, trava više rasla nije.
Država je nakon totalne zbunjenosti nakon potresa, a koja je trajala samo nekoliko mjeseci, odlučila da će se pristupiti, naravno Obnovi broj dva. Obnovljene su crkve, zabljesnule u novom raskošnom sjaju pozlaćenih štukatura, veličanstvenih oltara, Banijom blješte nove i raskošne općinske i državne zgrade, kako bi stanovnici iz svojih porušenih kuća i kontejnera mogli doći ugrijati se na toplome.
Ondak su došli izbori.
Glasači su došli na glasanje, iz svojih porušenih kuća i malešnih kontejnera krenuli su rano gacajući kroz blato, tamo su bili i autobusi Hrvata koji u Hrvatskoj borave samo na dan izbora, pa su svi glasali. Ondak su glasovi prebrojani. Objavljena je stara vijest. Uvijek ista. Stockholmski sindrom jako pere Baniju, svakim danom sve više, žena nemilice silovana, maltretirana, pljuskana, prebijana, pa naravno opet silovana, zaljubila se u svog zlotvora. Sudeći prema rezultatima glasanja, na ovim izborima, velika većina takvih je glasala za HDZ koji im je pokrao, uništio, zatvorio poduzeća. Oteo im dostojanstvenu budućnost. Banija šaptom pade. Opet iznova. To je takva pamet. Bit će da Una, Kupa i Glina imaju neke sastojke koje prže mozak.
Доброго дня, я інвестор з України
Ondak su došli investitori. Iz Ukrajine. Čim kažeš Доброго дня, я інвестор з України, nastaje pomutnja. Bahata i povazda prema građanima nadrkana hrvatska vlast, postaje ljigavo ponizna, sve čeka da Ukrajinac sjedne za stol, pa da mu se oni podvuku pod stol i potegnu dim ili dva. Ali tako je i na državnoj razini. Ko što su nekad pravi alfa mužjaci ludovali za kurvama iz Ukrajine, one su bile na vrlo visokoj cijeni zbog svog izgleda i vještine kojom obavljaju svoj posao, tako je vladar Hrvatske AP Drugi, poludio za Ukrajinom. Hrvati su bili u nedoumici, pitali se dugo vremena, jel taj AP Drugi vladar Hrvatske ili vladar Ukrajine. Znam, dok ovo čitate, ne pitate se uopće tko je bio AP Prvi, ako je ovaj Drugi. Jerbo znate. Pa je objavljeno da će se graditi nekakvi megakokošinjci na Baniji. Ukrajinskog investitora, koji ima kockarnice u Ukrajini, a u kojima kockaju, bjegunci s fronta, pljačkaši pomoći, ratni profiteri, a i ostala bagra, u društvu ukrajinskih prostitutki svjetski cijenjenih po svojem umijeću. Pa će svoj kurvanjski novac oprati na Baniji izgradnjom smrdljivih i vrlo zagađujući farmi pilića.
Države kojoj se jebe za građane, posebno za one na Baniji. Za njih joj još dodatno i puca kurac.
Pura i drek. Toliko puta viđeno
I sad se ovi s Banije nešto čude. I bune se. Kakav bezobrazluk. I tumaraju Zrinjevcem. Čude se ko njuferica dobrom, tvrdom i ovećem komadu kurca. Ili pura dreku. Jerbo oni ne žele živjeti u pilećem dreku, posve dovoljan im je drek do grla u kojem inače žive, pa to su i htjeli, to su i izglasali. Ali im kokošji drek smrdi. Jerbo ovo, jerbo ono. Spominju i nekakvo zagađenje njihove, industrijom potpuno nezagađene Banije, ma milion razloga su naveli. A sve, baš sve što je trebalo napravili su da im se upravo to dogodi. Napravili su sve da budu završetak debelog crijeva ove države.
Države kojoj se jebe za građane, posebno za one na Baniji. Za njih joj još dodatno i puca kurac. Nekakav ćato, bezveznjak i prava lopata, koji je ministar poljoprivrede u vladi AP Drugog, odbija primiti građane, ali i seljake s Banije koji protestiraju. Pa nije on tamo radi njh, nego oni radi njega. Doslovce. Obzirom da je taj ministar član Domovinskog pokreta, za pretpostavit je da ne razumije što znači primiti prosvjednika. Pa on je pravi Hrvat, katolik, heteroseksualac. Od kud uopće ideja da bi on bilo što ili bilo koga primio. Bilo rukom, bilo dupetom.
Oni koji u Hrvatskoj žive samo na dan izbora, a glasaju na Baniji, na protest nisu došli. Čemu? Pa sve ide kako su oni i zaželjeli. Ko voda ispod broda. Oni zadovoljni i sretni, večim dijelom zbog toga što ne žive u Hrvatskoj.
I sad bi ja trebao ići šuljati se po Zrinjevcu i protestirati protiv gradnje tih ukrajinskih kokošinjaca. Nakon što su građani Banije više puta za redom izabrali kako žele živjeti. U bijedi, bez posla, bez krova na glavom, u blatu, u dreku do grla. Ali s velikim megakokošinjcima.
Neka im bude krevet kakav su prostrli. Nakon slijedećih izbora, HDZ će, osokoljen novom pobjedom na Baniji izgraditi pedeset novih megakokošinjaca.
Jer, realno, što gore, to bolje.
