Ugazili smo u trći tjedan rata, onog u Iranu, Ameri i Izraelci ili Izraelci i Ameri ratuju protiv Irana. Iran pak ratuje protiv svih. Rakete koje ispaljuje posve planirano glavinjaju cijelom regijom, a glavnina ipak prema Izraelu. Odmah na početku rata objavljeno je da je ubijen iranski ajatolah, glavna njuška u cijelom Iranu. Ondak su Iranci izabrali njegovog sina za njegovog nasljednika. Za sina se zna da je na pameti kratak, ali on tu kratkoću nadomješta agresivnošću, radikalnom vjerom. Sudeći po tome, izgleda da su Izraelci i Ameri ubojstvom starog ajatolaha, koji je učinio neviđene zločine nad svojim narodom, ipak samo dreku opalili pljusku, onako punim dlanom. Novom ajatolahu, vjerski nadrkanom, željnom krvi Velike Sotone, kako Iranci tepaju Amerima, pobijena je i obitelj, što je rekao bih još jedna pljuska dreku. Šanse da taj baja pregovara o ičemu, malo su manje no što su moje pd toga da laganim hodom još za života došećem do Marsa.
Najbolja ilustracija situacija oko rata u Iranu je fotografija u kojoj se Trumpova ekipa moli nad njim, valjda za njega. Valjda mole da uz Božju pomoć nekako dođe do pameti. A znamo kako najčešće to s molitvama ide…
Dost se rijetko može pročitati da zbog uništenja gotovo svih američkih radarskih sustava na Bliskom istoku i iscrpljivanja protuzračnih sustava u Izraelu, Iran može s lakoćom napadati Izrael, sve dok ne pretvori Tel Aviv i Haifu u ono u što su Izraelci pretvorili Gazu. Iran može uništiti Izrael.
A zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi 20% dnevne svjetske potrošnje nafte i LNG-a, Iran šalje globalno gospodarstvo u dugu i bolnu stagflaciju i može uzrokovati raspad globalne ekonomije i gospodarstva. Iran ima potencijal paralizirati globalno gospodarstvo. Oni to i čine. Kako li će se to odraziti na nadolazeću sezonu u Hrvatskoj, meni je jasno. Jedino što mi nije jasno tumačenje režimskih stručnjaka da će turisti umjesto u Dubai na ljetovanje ići u Krilo Jasenice. Ili u Rovanjsku. Turisti sa sjevera Europe morat će već nakon Uskrsa krenit prema Jadranu, jerbo bit će puna sezona dok dopješače do Jadrana. Jadrana koji je čak i njima do sada bio preskup, a cijene goriva bit će nebeski visoke. Ako će ga biti. Ali ipak, Krilo Jasenice. Malo kurac.
O ratu slušamo rekao bih strogo kontrolirane informacije, kojima je osnova Trumpovo lupetanje. On je proglasio pobjedu u ratu pred nekih tjedan dana, čak i prije no što su u ratu u kojem je on pobjedio, počeli ozbiljnije ginuti Amerikanci. Mene njegovo proglašavanje pobjedde u ratu podsjeća na Plenkovićevu pobjedu nad koronom, u jeku epidemije ali i u jeku predizborne kampanje.
Nekako skoro istovremeno prva grupa mladih Hrvatica i Hrvata krenula je na egzercir. Služenje vojnog roka. Uz plaću od soma i sto Eur mjesečno, dvomjesečnim ranim ustajanjem, slaganjem kreveta i rastavljanjem oružja, opaljivanjem iz različitog oružja, stječu pravo prvenstva pri zapošljavanju u državnoj službi pred vašom djecom, milly moyi.
Kad država bude zapošljavala pravnike, vaš sin ili vaša kći, prva na svojoj godini na Pravnom fakultetu, gledat će u leđa nekakvom Baji koji zna opaliti iz vojničke puške. To vam je ko u životu. Ma kako dobri bili, uvijek ste drugi. Nikako prvi. Uvijek se nađe netko tko je opalio prije vas.
Društvo se sve više militarizira, a Bog mi je svjedok da ta militarizacija nije nikad ni prestala od rata na ovamo. Neprekidni nizovi emisija o ratu, stalno podsjećanje na događaje iz rata, neprekidno vraćanje na rat, sada već vrlo iskrivljeno, dovelo je do toga da većina mladih smatra da je državu oslobodio HOS. Tri iljade HOS-ovaca. Ostalih četvrt miliona branitelja u rovovima su spavali i čekali da HOS obavi posao, pa da im jave da je gotovo. Oni koji nisu priznali tuđu silu, pa su joj se skoro goloruki i bosonogi hrabro suprotstavili, s godinama u kojima su prekomjerno, na uštrb ostalih građana, tetošeni i šopani poput debele guske, postali su samo pičkice. Oni šute što im se svojata pobjeda. Šute na evidentno propadanje društva za koje su se hrabro i požrtvovno borili.
Istovremeno objavljeno je da Srbi imaju nekakve super rakete, koje su odmah nazvane Zagrepčanke. Navodno da u Europi jedino Srbi imaju rakete koje su napadačke. Tak pišeju novine. A novinama ionako ne vjerujem. Tako govore političari, a njima vjerujem još manje. Plenković je odmah išao plakati mami i tati, kroz suze govoreći kako Srbi imaju rakete. A on je to saznao tek sada. A ministar obrane, Plenkovićev stranački ortak, to zna već pola godine. Ali o tome ništa nije reko šefu. Jerbo je spoznaja o tim raketama na kojima su narisana čestiti ocila valjda njegova intimna tajna, a i dobro je za sapunom namazati dasku šefu. Istovremeno je Francuska, članica NATO-a, naš saveznik, prodavala avione u regionu. Nama su prodali rabljene rafale. Srbima nove. Nisam baš ni siguran da su naši kupci uopće imali pojma da se paralelno prodaju bolji avioni Srbiji. Čim su došli, avioni su išli na modernizaciju. Pa će biti avioni kakvih niko u svemiru nema. Dvanaest komada. Toliko aviona na obje strane dnevno pada u Ukrajini, oborenih neprijateljskom vatrom. Kad smo kupili avijone, jedinstvene u Vasioni, krenili smo kupovat tenkove. Tenkovi, to su vam one ogromne mrcine od sto tona koje na bojišnici u Ukrajini, stoje u debelom blatu, razvaljeni dronovima koji koštaju parsto EUR.
Filozofija ratovanja se, kao što vidimo, jako promijenila. Vojna sila, vojnici i tenkovi u novoj strategiji ratovanja služe samo da bi ih piloti dronova, skriveni negdje u udobnosti zapovjednih mjesta trijebili ko što su nekad frajeri picajzle trijebili živinom mašću. Upravo zato, kad je cijeli svijet godinama na primjeru rata u Ukrajini, shvatio svu nemoć vojnika kao pojedinaca, nakon što smo se nagledali na stotine tenkova što bespomoćno u nekakvoj kaljuži gore i cvrče poput čvarka bačenog na vatru, odlazak na služenje vojnog roka budućih državnih gojenaca čini se logičan. Jer, možete li se sjetiti bilo koje mjere bilo kojeg poteza Vlade koji bi bio smislen, koji bi vodio općem boljitku, a ne boljitku neke grupe ljudi.
